‘SHOW MUST GO ON’

Ovo je Nevio. Još ga ne poznajemo. Ali je za ništa novca snimio film koji otvara 'Pulu'

Nevio Marasović za malo je novca snimio film koji vrijedi 6,5 milijuna kuna i najavio neku novu generaciju domaćih filmaša

Neviooo - zadere se producent filma “The show must go on” Saša Bijelić - dođi vidjeti kraj!

Nevio, iscrpljen od višemjesečnog rada na filmu, s velikim podočnjacima od neispavanosti, pozira nam u susjednoj sobi. Producent Saša u drugoj prostoriji zgrade Vizija u Gornjem Stupniku gleda zadnju scenu filma.

- Ne mogu sada doći - odgovori Nevio, ne želeći biti nepristojan prema fotografu i meni.

- Onda nećeš vidjeti kraj - kaže Saša.

Nevio Marasović sjedi zavaljen u crvenu, kožnu fotelju, u klimatiziranoj projekcijskoj sobi studija Vizije. Opušten je i nasmijan. Kako i ne bi bio. Nakon mjeseci snimanja, produkcije i postprodukcije završio je svoj prvi veliki film. Mala tamna prostorija od desetak kvadrata, s projektorom, kinoplatnom, zvučno izolirana, i njemu i fotografu Vjekoslavu Skledaru doima se kao idealno mjesto za portretiranje. Ne samo zbog ugodnih celzijevaca.

Interijer se savršeno uklopio u priču o zaigranom i talentiranom nekadašnjem studentu Akademije dramske umjetnosti i njegovu niskobudžetnom dugometražnom prvijencu koji je snimio za gotovo ništa kuna, a koji će otvoriti ovogodišnji festival u Puli. Naš svojevrsni pandan Oscaru. I, uvjeren sam nakon viđenog, srušiti predrasude o hrvatskom filmu kao zastarjelom, pomalo dosadnom i dramaturški predvidljivom. Pokazati da se dobri filmovi mogu snimiti i bez izdašne pomoći države.

Cibonin toranj u plamenu

Već ga nazivaju prvim hrvatskim blockbusterom, jer obiluje spektakularnim scenama - poput apokalipse Cibonina tornja u plamenu, mnogo eksplozija, nosača aviona u splitskoj luci, helikoptera.. Iako, Nevio kaže da je riječ o intimnoj priči dvoje bivših supružnika i njihovu odnosu prema djetetu. U pozadini je priča o sudionicima reality showa koji, zatvoreni u kuću, nemaju pojma da vani bjesni novi svjetski rat.

Nevio se jedva dovuče do kauča na kojem, pred televizorom, sjedi Saša. Nagne se prema LCD ekranu, baci ovlaš pogled i:

- U pičku... - zausti i ušuti.

- Nisam htio da tako završi, trebalo je biti cap i kraj, a ne ovaj dugi kadar - kaže. Sitna greška koja se potkrala.

A riječ je o sceni kada Sven Medvešek, koji u filmu glumi producenta reality showa Filipa Dogana, šalje svoju zadnju poruku gledateljima i ustaje iz naslonjača. Kamera se par sekundi zaustavlja na kartonskoj pozadini na kojoj piše ime showa “Housed” umjesto da prema zamišljenom scenariju stane i odmah krene odjavna špica.

- Ova zadnja scena je zeznula ritam filma. Radimo mjesecima i onda se dogodi ovo - kaže Nevio. Nervozno hoda po prostoriji i pali cigaretu.

Sale šuti. Ustaje i odlazi u drugu prostoriju. Izgledao je kao da ga to uopće ne zabrinjava.

- Ma dobro je - dobaci - riješit ćemo to.





Pisao knjigu u osnovnoj

Nevio se potom vrati u projekcijsku sobu i ponovno sjedne u fotelju. Nije to više bio onaj isti Nevio s početka snimanja, opušten i nasmijan.

- Samo smiješak - pokušava ga motivirati fotograf.

Uzalud. S kiselim izrazom, vidno uzrujan, misli samo jedno: - Treba riješiti kraj filma. Ipak, nakon nekoliko minuta...

- Ma, dobro je... Ispravit ćemo to - utješi se i sramežljivo nasmije.

Nevio nije nekakav luđak koji terorizira svoje suradnike. On je perfekcionist koji s nevjerojatnim žarom pristupa poslu. Tako je odmalena.

S tatine strane svi su mu u obitelji bili umjetnički nastrojeni. Otac je bio slikar, stric Željko, koji je radio glazbu za film, orguljaš je i skladatelj filmske glazbe u Los Angelesu, a djed mu je bio renesansni tip: fotografirao je, slikao, pjevao. Tako da je Nevio odrastao u obitelji u kojoj je u jednoj sobi tata slikao, a u drugoj stric svirao orgulje.

- Ja sam uvijek bio malo povučeniji. Plovio sam svijetom mašte. Legao bih na krevet i maštao. Sa šest godina sam već napisao četiri kazališne predstave, s frendovima radio probe, šivao kostime za Robina Hooda - prisjeća se.

- U osnovnoj školi počeo sam već pisati knjigu, koju sam čak i završio, ali nešto se dogodilo s mojim hard diskom na računalu, pa je sve nestalo. Knjiga je bila o znanstveniku koji otkriva da komet ide prema Zemlji, pa u pomoć zove predsjednika SAD-a - priča u dahu, a povremeno se na licu pojavi samozatajni smiješak.

Scenarij zvuči poznato?

- Nevjerojatno, ali nekoliko godina poslije snimljeni su filmovi ‘Armagedon’ i ‘Deep Impact’, što mi se još nekoliko puta dogodilo - prisjeća se Nevio. - Godinu dana prije filma ‘Blair Witch Project’ napisali smo scenarij za film ‘Vrpca’, gdje ekipa ide šumom i snima kamerom, a zle sile ih počinju opsjedati. Kad je u Americi izašao film, nismo mogli vjerovati.

U osnovnoj je već radio fotostripove, a u drugom razredu srednje škole baka mu je dala 1000 maraka. Kupio je, za svoj 17. rođendan, prvu kameru i snimio film “Popravak kompjutora”. Bio je premijerno prikazan pred oko 300 ljudi u Tvornici u Zagrebu.

Nakon srednje škole upisao je Akademiju, a nakon treće godine počeo snimati reklame koje su bile višestruko nagrađivane. Do sada je snimio više od 40-ak reklama za neke od naših najpoznatijih brendova. Novac koji je zaradio od nekih reklama uložio je, naravno, u snimanje filma “The show must go on”, a trenutno snima i seriju “Instruktor”, koja će se najesen početi emitirati na RTL Televiziji. Ideju za seriju o viškom instruktoru vožnje koji jednog Zagrepčanina uzaludno pokušava naučiti voziti dobio je na snimanju “Showa”.

Projekt od 6,5 milijuna kn

Nastala kao diplomski rad, Nevijeva science-fiction drama “The show must go on”, sudeći prema viđenom, sa 270 kadrova specijalnih efekata, bit će prava mala revolucija u hrvatskoj kinematografiji. Tematski, izgledom, zvukom, glazbom i specijalnim efektima izdvaja se od svega što poznajemo kao domaći film.

Projekt bi po svojoj optimalnoj vrijednosti bio težak oko 6,5 milijuna kuna, a snimljen je za 200 tisuća kuna. Svi koji su sudjelovali u njemu radili su besplatno.

Glavni glumci Sven Medvešek i Nataša Dorčić u filmu su, kao i u stvarnom životu, bivši supružnici. Medvešekova je ideja bila da mu bivša supruga bude partnerica u filmu, a ona je to rado prihvatila. Film im se toliko svidio da su odlučili sudjelovati u njemu volonterski, kao i svi ostali (u projekt je bilo uključeno stotinjak ljudi ).

- Meni je bilo malo bed pitati Svena za Natašu - priznaje Nevio - ali on je rekao da nema frke, a i ona je odmah pristala.

Radnja fima većinom se događa izvan kuće u kojoj su sudionici reality showa, a tek 30-ak posto je unutar kuće. Glavni lik Filip Dogan producent je reality showa “Housed” koji se prikazuje na komercijalnoj televiziji TV LIVE. Show je neinventivan, nema veliku gledanost, a Dogan to radi isključivo zbog novca. Njegova bivša supruga, pak, radi na konkurentskoj, ozbiljnijoj EURO TV i vodi politički talk-show “Argument”. Njih dvoje imaju sina, šestogodišnjeg Patrika kojega glumi Nevijev brat. Oboje su zauzeti poslovni ljudi, nervozni, u lošim su odnosima i stalno se svađaju oko djeteta, koje većinu vremena provodi kod bake.

Taj najvažniji dio filma, odnos dvaju glavnih likova, zapravo je preslikan iz redateljeva stvarnog života. Jer njegovi su se roditelji rastali kad je imao šest godina i on najbolje zna kako izgledaju svađe i kako one utječu na odrastanje.

- Film ima tu neku biografsku notu, a osim odnosa dvoje bivših supružnika, glavni lik ponekad reagira poput mene i ima neke moje osobine - otkriva Nevio.

Tri tjedna nakon ulaska u kuću - koja je, usput, prava Big Brother kuća RTL-a u Dubravi - u svijetu počinju prvi sukobi. Iako je Filipu na početku bila važna samo gledanost, u jednom trenutku počinje se brinuti za natjecatelje jer se nedovoljno brine za vlastito dijete, pa to projicira na sudionike showa.





Bilo krvi do koljena

Rat se nakon 70. dana boravka u kući seli i u Hrvatsku - ljudi koriste bonove za hranu, puca se sa svih strana, nestalo je ljudi...

- A gdje su nestali ljudi - pitam nadobudno.

- Hmm, Sale, jel’ to otkrivamo? - savjetuje se sa svojim producentom Nevio.

- Ma, to je nebitno - nasmijao se zagonetno Saša.

Kada je Nevio počeo pisati scenarij još na trećoj godini fakulteta, zamislio je svoj film kao srednjometražni, no njegov mentor, prof. Bruno Gamulin, poslije ga je uvjerio da tako nešto dobro treba pretvoriti u cjelovečernji film od 80 minuta.

- Kada sam počeo pisati scenarij, u to se vrijeme na RTL-u prikazivao ‘Big Brother’, a ekipa koja je bila unutra nije imala pojma da je vani epidemija ptičje gripe. Vojska u Slavoniji, pokolj ptica, karantene... sve mi je to bilo zanimljivo i razmišljao sam kako bi bilo dobro napraviti film sa sličnom tematikom - kaže Nevio, naslonjen na šank u predsoblju na prvom katu ogromne hale u Stupniku. Ispija instant kavu i s vremena na vrijeme pali cigaretu.

Za taj svoj studentski rad dobio je trojku, a govorili su mu da nije normalan i da tako nešto neće moći snimiti u Hrvatskoj.

- Iskreno, scenarij je bio nedorađen i zaslužio sam tu ocjenu. Jebi ga, kampanjac sam pa sam scenarij pisao dva dana prije roka za predaju. Ali bilo je smiješno što su mi rekli da to nikada neću snimiti. Ja sam rekao da mogu i jesam.

Samo snimanje filma trajalo je 45 dana na lokacijama u Zagrebu, poput Hypo centra, ispred zgrade HNK, na Bundeku, u Vukovarskoj ulici, a jedan kadar snimljen je i u starom vojnom tunelu na Visu. Bilo je svega, i bizarnih ozljeda.

- U jednoj sceni glumica je trebala protrčati kroz kadar, a kako je bila postavljena staklena stijenka, ona se zatrčala, udarila u staklo, slomila nos i završila na hitnoj. Bilo je krvi do koljena, svi smo bili dosta potreseni, ali srećom sve je na kraju završilo dobro - prisjeća se Nevio.

Kako su svi radili volonterski i zaista htjeli sudjelovati, nije bilo trzavica i svađa, a život Nevija i njegove uže ekipe tih se dana sveo na snimanje i povremeno spavanje.

- Bilo je to opće ludilo. Svi smo bili na rubu, ali nije bilo svađa, tek sitnice kada netko od umora izgubi živce, ali ne nešto u smislu vikanja. Odmarali smo se samo kada smo spavali. Pili su se hektoliktri kave, pušile su se kutije i kutije cigareta, jela se uglavnom pizza... Ma odvratno. Nije baš bilo mjesta za zezanciju, ali smijali se jesmo - sjećaju se zabavnih trenutaka Nevio i Saša. - Posebno je bilo smiješno što u filmu spikera glumi Robert Šantek, koji je i inače spiker, a kako ima prodoran glas, morali smo ga stalno stišavati. Zamislite da čovjeku koji živi od svoga glasa stalno govorite da šuti.

Najdulji kadar koji su snimali ponavljali su 18 puta, a na zadnjem se snimatelj Damir Kudina srušio od iscrpljenosti nakon što je gotovo dva sata nosio kameru na leđima.

Neviju najdraža scena nije vezana uz nabrijane specijalne efekte, već uz trenutak bliskosti između dvoje glavnih glumaca.

- Sven i Nataša razgovaraju preko videokonferencije i tu njihov odnos konačno nije samo vikanje i svađa, nego mali ljudski trenutak koji se, eto, prekida nestankom struje. To mi je možda jedna od najdražih scena, glumački jako dobro odrađeno. Ima nekoliko scena koje su vizualno i zvučno neviđeno dobre, ali meni je ta dijaloška ipak najbolja - zaključi uz dubok uzdah.

Nije baš tako lako

Nevio i Saša ne očekuju nagrade u Puli. To nije toliko bitno, kažu. Mogli bi dobiti nagradu za specijalne efetke, šale se. Film su napravili jer su filmofili, a očekuju da će publika biti zadovoljna. Sada priželjkuju dobre distributere.

Njihov luđački pothvat, da bez kune krenu u takav projekt, poticaj je i drugim mladim autorima da snimaju. Ipak...

- Ne bih volio da netko misli da se tako nešto može tek tako snimiti. Mi smo svi profesionalci, ali opet je bio ogroman rizik i svi smo potpuno ludi što smo se upustili u to. Imali smo i sreću da su nam svi izašli ususret i da smo sve dobili besplatno. Ali mi smo to napravili jer nismo imali izbora, jer nam nitko i nije dao novac. Napravili smo to iz čiste ljubavi prema filmu i na kraju će se, vjerujem, isplatiti - kaže Nevio.

Čim bude zadovoljan krajem filma.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 00:56