PIŠE DAVOR BUTKOVIĆ Newsweek - zaslužena smrt neozbiljnog newsmagazina

Posljednji broj news magazina Newsweek otisnut je s datumom od 31. prosinca 2012. godine: nedostajalo je manje od dva mjeseca da Newsweek doživi osamdeseti rođendan (prvi je broj izašao s nadnevkom od 17. veljače 1933. godine).

No, bilo bi mnogo bolje da se Newsweek ugasio nekoliko godina ranije, recimo 2008. kada ga je napustio Richard Mills Smith, vjerojatno najveći urednik news magazina u posljednjih pola stoljeća. Smithov je odlazak, poslije pune 24 godine na mjestu glavnog urednika i predsjednika Newsweeka, koincidirao s najvećom dosad zabilježenom krizom news magazina, s kojom se uspješno nosi jedino The Economist.

No, kriza news magazina kao žanra tiskanog izdavaštva, što su ga tijekom dvadesetog stoljeća najsnažnije simbolizirali Time i Newsweek, nije povezana samo s ekonomskom katastrofom 2008. godine, niti s internetom. Ta je kriza puno dublja. U sjajnom članku The New York Timesa, koji najavljuje Smithov odlazak s čelnih pozicija u Newsweeku i koji je objavljen 2007., spominje se naslovnica časopisa Columbia Journalism Review iz 1989. godine.

Naslovnicom dominira dinosaur, a naslov glasi: “News Mags - je li ta vrsta osuđena na propast?” Richard M. Smith dao je uokviriti naslovnicu newyorškog sveučilišnog časopisa pa ju je objesio iznad svoga radnog stola. Bilo je to davne 1989. godine kada je Newsweek prodavao najmanje tri milijuna primjeraka, Time katkad i više od pet, oglašivači su se jatili oko direktora marketinga u news magazinima i sami donosili skupe oglase, a u cijelom se svijetu, pa tako i u bivšoj Jugoslaviji, politički tjednik (“Vrsta koja je osuđena na propast”, prema Columbia Journalism Review) smatrao najplemenitijim novinarskim rodom.

Nakladni vrhunac

Newsweek je nakladni vrhunac doživio pretkraj devedesetih i početkom dvijetisućitih kada se s tri i pol do četiri milijuna primjeraka približio Timeu koji je u ono vrijeme prodavao između četiri i četiri i pol milijuna. Poslije 2008. godine Newsweekova se naklada sa standardnih tri milijuna strmoglavila na samo milijun i pol, od čega jedva četrdesetak tisuća na prodajnim mjestima (sve je ostalo pretplata)! Istodobno su Newsweeku samo 2010. godine prihodi od oglašavanja pali za 37 posto.

Time se i danas drži na solidnih tri milijuna, pa tako s puno tjeskobe, ali i ponešto samozadovoljstva, može nazočiti pogrebu višedesetljetnog suparnika. Newsweek, sasvim sigurno, nisu uništila teška vremena i lako dostupni internet. Newsweek su uništili nedostatak uredničke filozofije, trećerazredna izvedba ponekih prvorazrednih profesionalnih zadataka te, naposljetku, u dvogodišnjoj eri svojedobno brilijantne, ali već cijelo desetljeće neuspješne Tine Brown (uz Newsweek, pokopala je i magazin Talk), ona vrsta senzacionalističkog kvazintelektualizma koja je funkcionirala u nekim neozbiljnijim vremenima, poput devedesetih, ali kojoj danas više nitko ne vjeruje.

Tako je Newsweek, standardno liberalni list, u ljeto ove godine objavio ispad poznatog povjesničara Nialla Fergusona pod naslovom “Zašto Obama mora otići?” Teško da se čitatelje Newsweeka i cijelu liberalnu Ameriku moglo snažnije antagonizirati: u vrijeme kad se najkonzervativniji dijelovi Republikanske stranke okupljaju oko Mitta Romneyja da bi, de facto, doveli Tea Party na vlast, liberalni se Newsweek, kroz usta jednog od brojnih ekshibicionističkih javnih intelekutalaca, žestoko zalaže za Obamin pad!

Ubrzavanje procesa

To, naravno, nije bio prvi eksces Tine Brown koja je samo ubrzala proces koji je već nekoliko godina bio potpuno neizbježan, a čiji korijeni doista sežu u 1989. godinu, u vrijeme pada Berlinskog zida. S Berlinskim se zidom, naime, srušila i tradicionalna uloga news magazina na medijskom tržištu. The Economist je utemeljen još sredinom devetnaestog stoljeća, ali taj je tjednik veći dio svog života - dok nije doživio globalnu komercijalnu eksploziju sredinom dvijetisućitih - funkcionirao kao polustručni časopis, a ne kao tipični news magazin.

Prvi pravi news magazin bio je Time, pokrenut u ožujku 1923. godine. Time su osnovali Briton Hadden i veliki američki izdavački guru Henry Luce koji je 1936. utemeljio i Life. Deset godina poslije osnivanja Timea J. C. Martin, Luceov vanjskopolitički urednik, pokrenuo je Newsweek novcem nekoliko newyorških velekapitalista kojima su se 1937. pridružili Averell Harriman (jedan od najpoznatijih američkih diplomata dvadesetog stoljeća) i Vincent Astor iz The Astorsa.

Harriman i Astor prodali su Newsweek Philu i Katharine Graham 1961. godine za tada solidnih petnaest milijuna dolara: obitelj Graham, vlasnici Washington Posta, preuzeli su Newsweek na prijedlog Bena Bradleeja, kasnije dugogodišnjeg glavnog urednika tog washingtonskog dnevnika, osobito zapamćenog i po brilijantnom vođenju novina u vrijeme afere Watergate.

Newsweek, koji je ostao u sklopu Washington Posta sve do svog potpunog tržišnog sloma 2010. godine kada su ga preuzeli jedan ostarjeli milijarder i danas 59-godišnja Tina Brown (Engleskinja koja je prije tridesetak godina doslovno izmislila Vanity Fair), zlatno je doba proživljavao u osamdesetim i devedesetim godinama, pod vodstvom dvojice vrhunskih profesionalnih novinara, Richarda M. Smitha i njegova dugogodišnjeg izvršnog urednika Maynarda Parkera koji je krajem devedesetih preminuo od leukemije.

No, već je onda i samom Smithu vjerojatno bilo jasno - s obzirom na naslovnicu o propasti news magazina koju je držao u svom uredu - da izdanja poput Newsweeka dugoročno nemaju mnogo šanse. Evo zašto.

Time i Newsweek nastali su s ciljem da građane na jednome mjestu i atraktivnim, komercijalnim stilom informiraju o svemu značajnom što se dogodilo proteklog tjedna. Takav je koncept funkcionirao gotovo pola stoljeća. Međutim, s eksplozijom svih vrsta dnevnih novina, koja se odvijala sedamdesetih godina, dnevni su listovi počeli zadovoljavati sve moguće informativne potrebe svojih čitatelja.

Tjednici su se povukli na drugu liniju informiranja: umjesto pregleda važnih događaja, tjednicima su počele dominirati analize tih istih događaja, kolumne vrhunskih autora (kolumnist George F. Will, kojega se dugo smatralo najmoćnijim novinarom američkog tiska - i koji je katastrofalno promašio rezultate ovogodišnjih američkih predsjedničkih izbora - pisao je u Newsweeku četrdesetak godina), intervjui s glavnim protagonistima glavnih događaja, velike reportaže, kulturni eseji i teme iz lifestylea. Takvi su news magazini sjajno funkcionirali sredinom osamdesetih, ne očekujući da će ih vrlo, vrlo brzo sustići prokletstvo cjelodnevne televizije.

Odlazak u pozadinu

CNN je 1989. godine iz minute u minutu pratio pad, potjeru i pogubljenje rumunjskog diktatora Nicolaea Ceausescua; CNN je iz minute u minutu pratio pad svake cigle iz Berlinskog zida, kao i ruske reakcije na očigledni raspad Varšavskog pakta. Tog su prosinca 1989. godine dnevne novine definitivno postale donositeljice starih vijesti: sve što su novine objavljivale na naslovnicama, vidjeli smo, i to uživo, gotovo neposredno, večer prije na televiziji.

Pametni novinarski urednici shvatili su što se promijenilo s cjelodnevnim televizijskim news kanalima pa su se odmah bacili na pozadinu vijesti: dakle, na analize, na velike intervjue i na raskošne, atraktivne i dubinske reportaže. News magazini su brzo počeli gubiti teren na kojem su izgradili cijelu svoju obnovljenu uređivačku koncepciju. Budući da su, dakle, dnevni listovi postali news magazini, news magazini su se, svjesni svog položaja na tržištu, okrenuli lifestyleu i društvu kao dominantnom izvoru tema.

I tako su počeli odlaziti k vragu.

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU MAGAZINA