Moja najdraža fotografija nakon potresa: ‘Svi su malo predahnuli, vladala je jedna dobra vibra‘

Iako je snimio mnoge upečatljive fotografije neposredno nakon samog potresa, kad smo fotografa Cropixa Borisa Kovačeva upitali da odabere jednu njemu najdražu, odlučio se za fotografiju koja je nastala kasnije, kad je već prošlo neko vrijeme od potresa. Na njoj je nekoliko muškaraca, koji su tih dana gotovo danonoćno pomagali čistiti ulice od potresa i eliminirati neposredne opasnosti koje su nam prijetile, zaigralo nogomet.

Bio je to jedan od rijetkih optimističnih trenutaka, naznaka nekog boljeg sutra. Kako govori Boris Kovačev, fotografija je nastala sasvim spontano, dok je bio na jednom drugom zadatku.

- U redakciju je stigla dojava da se ruši kupola na Frankopanskoj ulici koja je prijetila urušavanjem pa sam krenuo po zadatku snimiti taj prizor. Snimao sam ekipu koja se penjala po krovovima kako bi osigurala rušenje kupole, mislim da su bili pripadnici Civilne zaštite i Hrvatske gorske službe spašavanja, koliko se sjećam. Trajalo je to oko pola sata. Jedan od njih pronašao je loptu na krovu i počeo je vikati - govori nam Kovačev čija se fotografija može pogledati na izložbi Cropixovih autora pod nazivom "Zagreb - grad koji treba našu ljubav" na Europskom trgu.

Radnici se igraju loptom

Boris Kovačev

Kovačev, dalje, opisuje fotografiju: "Onaj koji ju je na krovu pronašao (također je Kovačev snimio trenutak kad loptu pronalaze na krovu, op.a.) viknuo je 'lopta' i bacio je prema svojim kolegama. Oni su zaigrali dok su prolaznici navijali. Kratko su se zezali i ubrzo nastavili raditi".

Svakodnevno je Kovačev hodao ulicama grada i bilježio posljedice potresa. Je li to bio prvi znak optimizma koji je ugledao na cesti?

- Da, rekao bih da je. Vidjelo se na njima da su umorni od svega, da im je bila potrebna ta vrsta predaha. Svi su se počeli smijati, vladala je jedna dobra vibra - kaže nam Kovačev. Enigmu čija bi to mogla biti lopta, nisu uspjeli riješiti. Naime, riječ je o prometnoj ulici na uglu Frankopanske i Ilice, gdje teško da bi netko zaigrao nogomet. Postoji mogućnost da su ju bacili s prozora. Kovačev govori: "Na novim loptama ima reklama, ova je 'obična', bez ijedne reklame, 'old school'". To su zapravo, trenuci koji se moraju poklopiti da bi ih se snimilo, čista sreća: "Upravo tako, ili si tamo ili nisi. Da nisam bio na terenu, a bio sam jedini fotoreporter koji je snimao rušenje kupole, ne bih snimio ni taj trenutak. Ako naletiš, naletiš", govori Kovačev.

Boris Kovačev bio je među prvima koji su izašli na ulice neposredno nakon potresa.

- Čim sam se razbudio i shvatio da je potres, obukao sam se i krenuo prema gradu, preko zelenog vala pa dalje centrom - govori Cropixov fotoreporter koji je snimio i prizore automobila pod ciglama na sam dan potresa, 22. ožujka. Sve se i dandanas čini nadrealno, pitamo. - U tom trenutku dominantan je adrenalin. Isključiš se, hodaš po gradu i samo snimaš - govori Kovačev. Njegova se fotografija, o kojoj razgovaramo, može pogledati na stranicama kataloga, potres.jutarnji.hr, u poglavlju koje govori o optimizmu, a nazvali smo ga "Glavu gore".