POTRESNA ISPOVIJEST 'Perkovićuće suditi za ubojstvo mog muža, a mene zanima tko mi je ubio sina'

Više od 30 godina života u samoći, strahu i neizvjesnosti u nadi da će se jednog dana otkriti tko joj je ubio muža i sina. Takva je otprilike životna priča zagrebačke umirovljenice, 83-godišnje Gizele Đureković, udovice istaknutog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića kojeg je zloglasna Udba ubila u Njemačkoj 28. srpnja 1983. godine. Samo četiri godine kasnije gospođa Đureković ostala je i bez sina. Njegova je smrt u Calgariju u Kanadi okarakterizirana kao samoubojstvo i za tamošnje je pravosuđe taj slučaj odavno završen. Teško da će ikada itko za njega odgovarati.

Ipak cijeli niz indicija izaziva sumnju da iza te tragedije također stoje jugoslavenske tajne službe, isti ili slični ljudi koji su Gizeli Đureković likvidirali supruga.

Ona već tri desetljeća živi povučeno, daleko od javnosti. Novinare izbjegava.

‘Mama, moram otići’

Skoro suđenje Josipu Perkoviću, optuženom u Njemačkoj za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića, za nju može biti ne samo razotkrivanje nalogodavaca i počinitelja ubojstva njezina muža nego i prilika da se otkriju i podaci koji će pomoći u rasvjetljavanju ubojstvu u Calgariju. Iako se ubojici Damira Đurekovića vjerojatno nikada neće suditi, iz izvora bliskog njegovoj majci saznajemo da je njoj najveća želja znati tko ga je i zašto ubio.

Kada je 10. rujna 1987. pronađen mrtav u svom kanadskom stanu, Damiru Đurekoviću bile su samo 33 godine. Otprilike godinu i pol dana ranije javio se majci iz Njemačke i kazao joj: ‘Mama, ovdje više nisam siguran, moram otići’.

Damir Đureković je s netom dobivenom zagrebačkom diplomom inženjera strojarstva u Njemačku otišao prije svoga oca Stjepana. Stigao je s turističkom vizom i potom tražio i dobio politički azil. Dočekao je oca u Münchenu 1982. i zajedno su se bavili politikom. Nakon što je Stjepan Đureković u srpnju 1983. ubijen, njegov sin je ostao u Njemačkoj u želji da otkrije tko mu je ubio oca. Dva tjedna nakon očeva sprovoda u posjet mu je na tri dana došla majka iz Zagreba. Vrijeme je pokazalo da je to bio njihov posljednji susret. Naime, jugoslavenske su vlasti Gizeli Đureković dozvolile da ode u Njemačku tek dva tjedna nakon muževoga sprovoda. U avionu je s njom putovalo nekoliko tajnih agenata.

Pratili su je sve vrijeme boravka u Njemačkoj, a po povratku u Zagreb, na aerodromu su je dočekali i odmah joj oduzeli putovnicu uz napomenu da se ujutro javi na policiju u Đorđićevu ulicu. Tamo su je satima ispitivali o najsitnijim detaljima njezinog kratkog posjeta Njemačkoj u koju je otišla samo da bi zapalila svijeću na grobu svoga supruga.

I na hladne policijske kancelarije u Đorđićevoj i na krajnje neugodna višesatna policijska ispitivanja gospođa Đureković već je do tada bila naviknuta. Od 1982., od trenutka kada je njezin muž otišao u Njemačku, pa sve do 1990. i propasti Jugoslavije, prošla je kroz udbaški pakao. Svakodnevno su je pratili, pozivali na obavijesne razgovore, pretresali joj stan i iz njega odnijeli sve što je i sličilo na papir, uključujući i sve obiteljske fotografije. Danas u svom domu Gizela Đureković ima samo malobrojne fotografije sina i muža koje je kasnije dobila od rodbine. Uhodili su i njezine prijatelje i kolege, pa kako otkrivaju naši izvori, više nije mogla ni znati tko joj je prijatelj, u koga može imati povjerenja, a tko će je sutradan cinkati i uvući u nove probleme. Stoga nimalo ne čudi što se povukla u osamu.

Državni neprijatelj

Jugoslavenske su vlasti Gizelu Đureković tretirale kao državnog neprijatelja, a ona je bila službenica u Ini u kojoj je radila sve do odlaska u mirovinu početkom 90-ih godina. Nikada se nije bavila politikom. Ona se bori za pravdu. I stoga se odlučila preko svojih odvjetnika žaliti na odluku suda u Velikoj Gorici da se Zdravka Mustača ne izruči Njemačkoj.

Zdravlje joj, doznajemo, nije najbolje i teško podnosi što mediji već mjesecima razvlače događaje od prije 30 i više godina koji u njoj bude najbolnije uspomene. Otvaraju rane koje nikada nisu zarasle.

Izvori bliski gospođi Đureković ističu kako je o njenom suprugu zadnjih mjeseci objavljeno mnogo neistina, poput one da joj je ostavio gomilu novca na nekim računima. Nikakvi računi, tvrdi isti izvor, ne postoje, jer Stjepan Đureković iz tadašnje Jugoslavije nije odnio ni centa. Sve te godine njegova je udovica živjela od svoje službeničke plaće, a već 20-ak godina od mirovine.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg