'POŽELIO SAM PLAKATI, KAO DA MI SE SRUŠIO CIJELI SVIJET' Pacijent progovorio o trenutku kad je saznao da ima koronavirus, otkrio je i gdje se zarazio

Talijanski Corriere della sera donosi ispovijest muškarca oboljelog od koronavirusa. Romeo Trevisan iz talijanskog mjesta Vo ispričao je kako mu prolaze dani dok se nalazi u bolnici u izolaciji.

Prve simptome bolesti je počeo osjećati 22. veljače, dan nakon što je umro njegov prijatelj Adriano Trevisan. U nedjelju je dobio temperaturu 38 pa se javio hitnoj pomoći. Testiran je na koronavirus iste večeri, a u ponedjeljak oko 15.30 ga je nazvala liječnica i objasnila mu da je pozitivan na koronavirus te da će hitna pomoć doći po njega kako bi ga smjestili u bolnicu u Padovi.

'Želite li znati kakav je osjećaj kad vam netko kaže da ste pozitivni na koronavirus? Nije to lako objasniti. Poželio sam plakati, osjećao sam se kao da mi se srušio cijeli svijet. U životu svašta očekuješ, ali ne misliš da bi mogao završiti zbog neke misteriozne infekcije', ispričao je 63-godišnji Romeo Trevisan, koji je od listopada umirovljenik, a do tada je radio u banci. Cijelog je života živio u mjestu Vo’, odakle je u Italiji i potekla zaraza koronavirusom, zbog čega je selo gotovo dva tjedna bilo u izolaciji.

Trevisan se sada ipak osjeća bolje.

'Sada mi je bolje, ali danima sam imao temperaturu 39,5, bolove u mišićima, kašljao sam i boljela me glava. Ovdje nas je dvoje u sobi. Sa mnom je u sobi najprije bio jedan lokalni političar koji je ozdravio pa je otpušten iz bolnice, a sada je sa mnom u sobi jedan čovjek iz mjesta iz mjesta Cinto Euganeo. On se zarazio dok je kartao u jednom kafiću. Liječnici i medicinsko osoblje su izvanredni. Mi nosimo maske na licu, a oni prije ulaska u sobu moraju navući zaštitne skafandere', ispričao je Trevisan za Corriere della sera.

I sam se zarazio u kafiću u mjestu Vo, no srećom, nije zarazio svoju obitelj. Supruga, djeca i unuci su mu testirani, no svi su bili negativni na koronavirus.

Opisao je kako mu prolaze dani u bolnici.

'Zabranjeno nam je izlaziti iz sobe. Sve što mogu raditi je gledati televiziju, čitati vijesti i razgovarati telefonski sa svojom obitelji. Naravno, tu su i liječnički pregledi i testiranja. Sati prolaze sporo, teško je ali barem imam vremena za razmišljanje o mnogo toga', ispričao je.

Trevisan kaže da ga je ovo iskustvo nagnalo na razmišljanje o tome koliko su ljudska bića krhka. Nada se da će do kraja tjedna izaći iz bolnice i veseli se povratku u svoje mjesto.