PREDATOR S PLITVIČKIH JEZERA 'Cijelu me ispipao, ljubio me i govorio: Kurvo, opusti se, ubit ću te, znam da si željna'

Pratila je razgovor o svakodnevici koji smo vodili s njezinim suprugom, ali se nije uključivala. Koristila je te trenutke za skupljanje snage i traženje načina kako bi najbezbolnije ispričala ono što nam je trebala ispričati, do sada su to čuli njezini najbliži te policijski istražitelji i psihijatrica. Djeca su se povukla na kat , muž je među prstima motao još jednu cigaretu, a ona je duboko udahnula.

- Kada smo prije 20 godina došli živjeti ovdje, prvo smo upoznali Slavka Grgurića. Ne mogu reći da smo bili super kućni prijatelji, ali jesmo vrlo dobri poznanici. Bili smo im nekoliko puta u kući, kao i oni kod nas. Osim toga, s mojim suprugom u policiji je radio gotovo dva desetljeća, suprug mu je bio šef. Ne mogu reći ništa protiv tog čovjeka iz tog vremena i ne bih nikome vjerovala kada bi mi rekao u što se sposoban pretvoriti, sve dok to nisam osjetila na vlastitioj koži - priča nam A. B.

Usred bijela dana

Ona je žena u srednjim četrdesetim godinama koju je ugledni korenički policajac i aktivni član Župnog pastoralnog vijeća pokušao brutalno silovati na šumskom putu u službenom vozilu i u uniformi usred bijela dana, zbog čega će mu uskoro suditi karlovačka sutkinja Sanda Janković. Iako je prošla puna godina, A. B. se nije oporavila od traume, vidimo to po njezinim rukama koje su se počele tresti na spomen Slavkova imena. Vraća se žena u vrijeme kada joj je suprug izbivao iz kuće zbog spleta životnih okolnosti, bila je sama s djecom, nezaposlena i nezaštićena, ovisna o pomoći prijatelja i poznanika, kakav je, između ostalih, bio i Slavko.

- Obavila sam u Korenici što sam imala, prijavila se na HZZ i krenula kući, imam oko pet kilometara hoda, jer autobusnih veza nema, ako izuzmemo školski prijevoz. On je naišao iza mene iz pravca Korenice i stao. Automobil je bio tamnoplavi, policijski, ali bez policijskih oznaka. Ponudio se da će me povesti, ja sam rekla da može i dovezao me pred kuću. Pitao me da zar ga neću pozvati na kavu. Sjeli smo u dnevni boravak, sin je bio kraj nas na računalu. Bio je dvadesetak minuta, pričali smo o svakodnevnim temama, sve je izgledalo normalno. Digao se i krenuo prema vratima. Sjetila sam se da sam se trebala javiti u jedan restoran kako bih se raspitala o sezonskom poslu, ali me on bio smeo kada me sustigao automobilom, pa sam ga zamolila, kad već ide u tom pravcu, da me poveze. Rekao je da nema problema. Prošli smo tako jedan kilometar i došli do glavne ceste. Umjesto da skrene desno, krenuo je lijevo prema Plitvicama. Mislila sam da je pogriješio, pa sam ga upozorila da bismo trebali ići u drugom pravcu, no on mi je hladno odgovorio: ‘Idemo se ljubiti u šumu’. Više to nije bio Slavko, nego neka druga osoba - kaže nam A. B.

Uslijedio je šokantan dijalog u kojem je A. preklinjala nasilnika da je vrati kući, no on je u tih nekoliko kilometara vožnje prozborio samo jednu rečenicu: ‘Nema ti muža, ti si nedojebana kučka!’

- Nastavila sam ga moliti da se okrene, no on je samo šutio i vozio, priča nam A.

Spustio je sjedala

- Skrenuo je ulijevo i po makadamskoj cesti vozio oko 100 metara u šumu. Stao je i nasrnuo na mene. Prebacio se sa svojeg na moje sjedalo, opkoračio me i spustio naslonjač mojeg sjedala. Bio je agresivan, premrla sam od staha. Lice mu se izobličilo. U tom trenutku mislila sam da će me ne samo silovati nego i ubiti - kroz suze govori žena.

- Izgledao je kao da nikada u životu nije vidio ženu. Sitna sam, imala sam i operaciju ruke, nisam se mogla obraniti. Mislila sam da će me ugušiti. Prolazilo mi je kroz glavu da sin zna da sam otišla s njim i da će barem znati tko me je odveo ako se ne vratim. Cijelu me je ispipao, ljubio me i govorio: ‘Kurvo, opusti se, ubit ću te, znam da si željna’. Bio je potpuno izgubljen i lud. Dirao me posvuda, i po međunožju, ja sam ga i dalje molila da me pusti, ali on kao da me nije čuo - kaže A. B.

Tada je situacija za nju bila beznadna, silom se nije mogla izvući iz pandži nasilnika, pa ga je odlučila odvratiti od nauma ponudom, pomislila je, koju neće moći odbiti.

- Rekla sam mu da mi ionako ne može ništa napraviti jer imam menstruaciju i da bi bilo bolje da se nađemo neku večer i to obavimo. Isprva nije reagirao, ali sam mu se zaklela djecom da ću to napraviti. Onda me pitao jesam li sigurna. Potvrdila sam i onda me pustio. Maknuo se tada s mene, izvalio se u svoje sjedalo. Rekla sam mu samo: ‘Slavko, što ti je to trebalo?’ Od tog trenutka više se ničega ne sjećam. Ne znam o čemu smo pričali, samo se sjećam da me na križanju pustio da izađem. Došla sam kući i otišla u kupaonicu. Kupala sam se, samo sam sve htjela sprati sa sebe. Onda sam krenula prati suđe i nešto sam radila po kuhinji. I plakala. Nisam to uspjela skriti od djece, iako mi je to u tom trenutku bilo najbitnije - priznaje A. B.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg