PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆEKSKLUZIVNO ZA JUTARNJI‘Ja ću zaokružiti protiv! A vi...?

Uoči referenduma koji je mobilizirao i polarizirao Hrvatsku, predsjednik Ivo Josipović otvoreno govori o vrućim državnim temama. O referendumskoj ofenzivi kao dijelu političkog projekta destabiliziranja aktualne vlasti. O šteti koja je referendumom o braku Hrvatskoj već počinjena. O neprihvatljivom brisanju ćirilice i s kim bi u Vukovaru trebalo razgovarati. O svom zahtjevu da SOA podnese izvještaj o tome zašto su tajne službe traljavo odradile sigurnosne procjene vukovarske Kolone sjećanja. O svom razilaženju s premijerom Zoranom Milanovićem, kao i neodržanom razgovoru s Tomislavom Karamarkom…

Predsjedniče, kako ćete glasati na referendumu o braku?

- Glasat ću PROTIV!

Zašto?

- Zato što je riječ o nepotrebnom referendumu koji, osim troška, neće imati nikakvih neposrednih praktičnih posljedica, bez obzira kako završi glasanje. Naime, brak je hrvatskim zakonima već definiran kao zajednica muškarca i žene. Ali, referendum već sada ima snažan psihološki efekt s jakom diskriminatorskom porukom. Ako uspije, poruka da nismo spremni prihvatiti različitosti, da želimo zaustaviti širom demokratskog svijeta jasan proces izjednačavanja svih ljudi, bez obzira na različita osobna svojstva, a posebno seksualnu orijentaciju, ta će poruka dodatno osnažiti. Mogući uspjeh referenduma psihološki jača one koji bi društvo vratili desetljećima unazad. Uvjeren sam da je samo manji broj onih koji će glasati “za” doista obuzet mržnjom ili možda ima kakve dnevnopolitičke pobude, ali referendum će zasigurno otvoriti pitanje odnosa hrvatskog društva prema pravima i slobodama, jednakosti i toleranciji. Posebno, otvorit će se pitanje dokle je većina spremna ići u nametanju svog svjetonazora, u ograničavanju drugih i drukčijih, gdje nam je prag tolerancije. Bez obzira kako će referendum završiti, njegovo održavanje, kao i događaji vezani za ćirilicu ili recentni izljevi nesnošljivosti koji dolaze s različitih strana, pokazuju da je naš prag tolerancije niži no što je to izgledalo kada smo slavili ulazak Hrvatske u EU i u prethodnom razdoblju.

Kako ocjenjujete referendumsku kampanju i zašto je došlo do tako žestoke polarizacije hrvatskog društva?

- Da, kampanja je zaista bila žestoka. Možda i zato što nisu iskorištena sva pravna sredstva kako bi se preispitala dopustivost ovakvog referenduma. Osim toga, očito je da su ga neki na desnoj strani političkog spektra smatrali dobrom prilikom za pokazivanje kako je narod, navodno, protiv Vlade. Naravno, referendum nema puno veze s odnosom građana prema Vladi. Imam mnoge prijatelje desnog svjetonazora koji će glasati “protiv”, kao i ljevičare koji će biti “za”. Zasigurno, i kriza djeluje na radikalizaciju stavova u društvu.

Što po vašem mišljenju zapravo stoji iza referendumske inicijative?

- Ne bih generalizirao. Motivi inicijatora referenduma i onih koji ih podržavaju vrlo su različiti. Neki iskreno zagovaraju svoj konzervativni svjetonazor, drugi misle da se referendumom zaista štiti ekskluzivitet braka, treći imaju političke motive, četvrti tko zna koje… Na žalost, neovisno o motivima, mogući uspjeh referenduma imat će loše posljedice za cijelo društvo. Manje praktične, a mnogo više moralne i političke prirode.

Kako objašnjavate činjenicu da su Sabor, odnosno vladajuća većina odbili pozvati Ustavni sud da se izjasni o dopustivosti referendumskog pitanja?

- Ne mogu proniknuti što je vladajuću većinu motiviralo u odluci da od Ustavnog suda ne zatraži ispitivanje dopustivosti referendumskog pitanja. Osobno sam zagovarao da se Sabor obrati Ustavnom sudu.

Kako ocjenjujete držanje Ustavnog suda?

- Ustavni sud donio je jedinu moguću odluku. Jedinu moguću s obzirom na odredbe Ustavnog zakona po kojima je Sabor jedini ovlašteni predlagatelj preispitivanja dopustivosti referendumskog pitanja. Naravno, otvara se pitanje jesu li ustavni suci mogli pronaći tumačenje prema kojemu bi tu ocjenu mogli donijeti sami, po službenoj dužnosti. U situaciji kada jedini ovlaštenik ne želi inicirati očitovanje Ustavnog suda, takav se postupak teško mogao očekivati. Ali, Ustavni je sud, što je važno, u svojoj odluci poslao jasnu poruku o tome da istospolne zajednice moraju uživati zaštitu obiteljskog života te se građani ne smiju diskriminirati s obzirom na njihovu seksualnu orijentaciju.

Ima mišljenja da ustavni suci u posljednje vrijeme sve više preuzimaju političke prerogative koji im ne pripadaju?

- Postoje različita viđenja o pristupu suda pravnoj normi, sudova općenito, ne samo Ustavnog suda. Najopćenitije, jedni zagovaraju takozvano gramatičko tumačenje, po kojemu se razumijevanje pravne norme zaustavlja na striktnom čitanju zakonskih i ustavnih odredbi. Druga škola, ona koja prevladava u modernim pravnim sustavima, prihvaća takozvano teleološko tumačenje, ono koje pravo razumijeva i primjenjuje u skladu s njegovom svrhom, uvažavajući društveni kontekst. Očito, Ustavni se sud sve više priklanja ovom drugom shvaćanju prava i tako se približava praksi modernih sudišta, uključivši Europski sud za ljudska prava, američki Vrhovni sud te mnoga najviša sudišta zemalja s razvijenim pravnim sustavom, poput Njemačke ili Velike Britanije. Naravno, takav pristup otvara problem granica interpretacije i potrebu formiranja prakse kojom se izbjegava moguća samovolja i arbitrarnost sudova. U Hrvatskoj još nismo navikli na takav pristup pravu i zato se u javnosti, pa i dijelu politike, javljaju rezerve i kritike.

Čitav niz događaja oko referendumske inicijative pokazao je veliko nesnalaženje vlasti i još veću manjkavost hrvatskih zakona. Neću pitati je li legalno, nego je li legitimno da se ozbiljna promjena Ustava donosi na temelju krajnje problematične procedure? Naime, Ustav bi se morao izmijeniti i u slučaju da na referendum izađe samo jedan jedini čovjek.

- Složio bih se da je pravni okvir za provođenje referenduma loš i da omogućava rezultate suprotne ideji referenduma kao najdemokratskijeg i najboljeg oblika neposrednog izražavanja volje građana. Podsjećam, takav je okvir napravljen kako bi se olakšao referendum o ulasku u EU. Sada vidimo da prigodno uređenje važnih društvenih odnosa može imati neugodne posljedice. Sigurno, Ustav bi trebalo mijenjati s puno skrupula, uključivši posebno mehanizme koji bi priječili da se na referendumu olako zadire u ljudska prava i slobode. Očekujem da će se i na ustavnoj i na zakonskoj razini dogoditi važne promjene u uređenju referenduma.

Je li Vlada propustila da pravodobno, donošenjem zakona, uredi pitanje istospolnih zajednica i tako olakša život pripadnicima gay populacije?

- Vlada je pripremila nacrt zakona koji će, nadam se, uskoro biti usvojen. Na zadovoljstvo gay populacije, ali i svih nas koji želimo punu ravnopravnost svih naših građana. Podržavam donošenje zakona koji će na moderan i nediskriminatoran način urediti status istospolnih zajednica te njihove pravne učinke u najvećoj mogućoj mjeri izjednačiti s onima koje ima brak. Važno je znati da je, bez obzira na ishod referenduma, na dulju stazu, proces izjednačavanja u pravima i obvezama osoba koje žive u životnoj zajednici, bez obzira kako je zvali, nezaustavljiv. U Hrvatskoj, kao i u cijelom demokratskom svijetu.

Nakon referenduma o braku već je pokrenuta nova referendumska inicijativa, ona koja bi praktično zabranila upotrebu ćirilice, odnosno reducirala prava etničkih manjina. Može li se takav referendum uopće održati?

- Osobno, nadam se da za takav referendum neće biti prikupljeno dovoljno potpisa. U suprotnom, bila bi to katastrofa za hrvatsku demokraciju. Također, uvjeren sam da bi takav referendum bio nedopustiv. Ali, konačna je odluka na Ustavnom sudu.

Stoje li iza te inflacije referendumskih inicijativa neki politički scenariji?

- Premda ne bih generalizirao, da, moguće je prepoznati određeni politički scenarij. Očito se kroz referendume žele implementirati politička stajališta krajnje desne politike, sve do diskriminacije manjina. Kada je riječ o dokidanju ćirilice, želi se diskriminirati srpska zajednica u Hrvatskoj, želi se promijeniti politička slika države i otvoriti put destabilizaciji sadašnje Vlade lijevog centra. Želja oporbe da destabilizira vlast i da je zamijeni posve je legitimna do granice koja je određena civilizacijskim i europskim kriterijima nediskriminacije, zaštite ljudskih prava i sloboda te temeljnih ustavnih vrijednosti. Smatram da bi referendum o ćirilici prešao tu granicu.

Hoće li buđenje referendumskih pokreta pomoći demokratskom razvoju Hrvatske ili će, kako se može čuti, popločati put u političku i cilivilizacijsku regresiju?

- Načelno, referendum je zaista demokratski mehanizam odlučivanja građana koji smo u Hrvatskoj do sada zapustili. Malo smo ga koristili i njegov smo pravni okvir ostavili vrlo nesavršenim, otvorenim za nasrtaje na prava i slobode građana, možda i neke druge ustavne vrijednosti. Očekujem da će referenduma u budućnosti biti sve više, i to je dobro i demokratski. Naravno, pod uvjetom da se stvori odgovarajući pravni okvir koji će onemogućiti zloupotrebe te neće dezavuirati parlamentarnu demokraciju.

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg