64 GODINE ČEKANJA

Priznanje Palestinske države? A što o tome misli Hrvatska? Pitajte nešto lakše

Palestinian militants from the Democratic front for the liberation of Palestine (DFLP) take part in an anti-Israel march in Gaza February 24, 2010. REUTERS/Mohammed Salem (GAZA - Tags: POLITICS CIVIL UNREST)
 Reuters

ZAGREB - Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske, za govornicom Glavne skupštine Ujedinjenih naroda u četvrtak je “ponovio ranije iznesen stav” da je potrebno što prije početi pregovore izraelske i palestinske strane kako bi se postiglo rješenje koje bi rezultiralo međusobnim priznanjem dviju država: postojećeg Izraela i Palestine koja još nije država.

U srijedu je, naime, počelo 66. redovito godišnje zasjedanje Glavne skupštine svjetske političke organizacije. Otvarajući ga, glavni tajnik Ban Ki-moon obećao je da će Ujedinjeni narodi bez prekida raditi na izraelsko-palestinskom mirovnom procesu. U to se uključio i predsjednik Josipović.

Filozofija Zrinjevca

Hrvatski predsjednik, dakle, nije propustio priliku da se u ovome konkretnom slučaju drži vanjskopolitičke filozofije Zrinjevca, gdje Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u bezbroj svjetskih pitanja (s iznimkom, eventualno, balkanskog okružja) striktno nema svoje mišljenje nego po nj ide u Washington i Bruxelles, uvjereno da to Hrvatsku kvalificira za društvo suverenih demokratskih država.

Tako je i Predsjednik, valjda i iz vlastita uvjerenja, ponovio u pogledu Palestine “ranije iznesen stav” ne samo svoj i Zrinjevčev, nego i predsjednika Baracka Obame, po striktnom načelu “na desno ravnajs'”.

Kad je svijet posrijedi, onaj izvan naše avlije, vrijede devize: “mi nismo odavde”, “pitajte nešto lakše”.

Međusobni dogovor sukobljenih strana zacijelo je najbolji put za rješavanje prijepora - ali teško da će biti kompromisan ako jedan drži drugoga za gušu, i tako 64 godine.

Hrvatska se, u nešto manje podložnoj situaciji, ni sa Slovenijom nije dogovorila oko daleko bezazlenijeg problema (gdje završava Piranski zaljev a počinje Savudrijska vala), nego joj je, nakon desetljeća i pô, došlo u gornju što su sve to vrijeme neki pisali, da je bolje pribjeći arbitraži, dakle prosudbi trećega. Makar i za to da nitko nema gorak okus da je popustio više, odnosno ondje gdje nije smio, pa ostaje pri popularnom načelu “krepat ma ne molat” (crknuti radije nego popustiti), tako poznatome iz uže mi domovine.

Duge 64 godine

Spomenute 64 godine su prošle otkako je 1947. Sigurnosno vijeće Organizacije Ujedinjenih naroda razdijelilo Mandatni Teritorij Palestinu na dvije države, židovski Izrael i arapsku Palestinu.

Izrael se proglasio 1948., pretrpio je nepravedan napad Arapske lige i u tome, tada pravednom ratu protiv agresora, obranio je svoj teritorij - ali i zapasao dio onoga koji je dodijeljen arapskoj Palestini. Od onda nije dopustio da se proglasi i država Palestina, a od 1967. vojno kontrolira sav taj prostor, dio Sirije (Golan), a po potrebi i južni Libanon.

Poslije tri rata, pošto je raspadom istočnog bloka prestala zloporaba izraelsko-palestinske krize u blokovske svrhe, a na tragu Madridske konferencije, u Oslu su 1993. održani prvi i dosad najplodotvorniji izravni pregovori Izraelaca i Palestinaca, s dogovorom da se u roku od pet godina postigne definitivan dogovor.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 12:01