PROFESOR SA SVEUČILIŠTA U KAIRU 'Zbog dolaska Hollandea teroristi su htjeli oteti Francuza, a na kraju su se uhvatili Salopeka...'

Nakon otmice Tomislava Salopeka, zatim brutalnog ultimatuma i, konačno, objave grozomorne fotografije koja navodno pokazuje ubijenog Salopeka, o sigurnosnoj situaciji u Egiptu te prijetnji IS-a za tu državu, obratili smo se na logičnu adresu - onu dr. Ivana Ivekovića, profesora na Američkom sveučilištu u Kairu. Iveković, koji predaje komparativnu politiku i politiku islama, u Kairu radi i živi od početka devedesetih, a prethodno je tamo obavljao i funkciju veleposlanika bivše Jugoslavije u Egiptu.

Iza Egipta je nekoliko vrlo turbulentnih godina. Od 2011. i svrgavanja Hosnija Mubaraka, preko pada Muhameda Mursija 2013. Dolaskom aktualnog predsjednika al-Sisija na vlast, činilo se da će se situacija, pod čvrstom vojnom rukom, smiriti. No, kao što pokazuju najnovija događanja, nije...

- Masovni protesti i demonstracije doveli su do rušenja predsjednika Mubaraka, kada je Vrhovno vijeće oružanih snaga de facto preuzelo vlast. Tada se prvi put čulo za tadašnjeg šefa vojne obavještajne službe al-Sisija. No situacija se nije smirivala pa su vojnici odlučili ići na predsjedničke izbore u kojim je pobijedio Mursi, a ne njihov kandidat Ahmed Šafik, nekadašnji šef vojne avijacije, kao što je bio prije svog uspona i sam Mubarak. Bio je posljednji Mubarakov premijer uoči demonstracija 2011.

Vojnici su u prvo mislili kako će lako izaći na kraj s Mursijem. On nije uspio ovladati državnom birokracijom. Situacija u zemlji se pogoršavala i poslije godina njegove neuspjele vladavine ponovno su izbile masovne demonstracije, koje je Vrhovno vijeće oružanih snaga ponovno iskoristilo za postavljanje na čelo države al-Sisija. Prethodno ga je unaprijedilo u čin maršala.

Obećao je prvo uvesti red u zemlji, a potom riješiti nagomilane ekonomske i socijalne probleme. Udruženim snagama vojske i policije uspio je doista ugrušiti ulične prosvjede Mursijevih simpatizera. Okomio se i na aktiviste ljudskih prava i sekulariste koje su tražili demokratske reforme. Iz vlade je uklonio i mnoge koji su bili protiv Mursija.

Procjenjuje se da u Egiptu danas ima više od 40.000 političkih zatvorenika, među kojima i mnogih koji nisu izvedeni pred sudove. No, serijski su izricane smrtne presude (svega ih je šest izvršeno) i kazne za doživotne robije. I Mursi i vrhovni vođa Muslimanskog bratstva Mohamed Badije su već više puta osuđivani, dok im se suđenja za dodatne “zločine“ stalno odlažu. Tisak je u glavnom pod vladinom kontrolom, sudi se grupi domaćih novinara, dok drugi još uvijek čekaju optužnice. U odsustvu parlamenta al-Sisi vlada dekretima.

Nema više ozbiljnih uličnih protesta, ali je Sinaj praktično pod opsadom vojske. Lokalna organizacija Ansara Bajt Al-Makdisa (Boraca za svetu kuću), koja se u jedanaestom mjesecu prošle godine proglasila vilajetom (provincijom) Islamske države, napada pripadnike snaga sigurnosti i vojske, ne samo po poluotoku, već i na kontinentu. Zbog stanja nesigurnosti drastično je pao dolazak inozemnih turista. Množe se ekonomske sabotaže. Na udaru su se našli električni stupovi i trafostanice koje je nemoguće braniti...

Ekstremizam u Egiptu doživio je novi vrhunac nakon pada Mursija. Kako to objašnjavate?

- Mislim da je nesmiljena i u mnogim slučajevima neselektivna represija glavni uzrok ekstremizma. No, ovome treba dodati i znatno pogoršane uvjete života širih slojeva društva. Procjenjivalo se da je u vrijeme pada Mubaraka 40 posto stanovništva živjelo ispod životnog minimuma od 2 dolara. Danas ih je više od 60 posto.

Neki čak kažu da je Mursi “najveća greška u egipatskoj povijesti”. U koliko je mjeri ta tvrdnja točna?

- Ovisi tko što misli. Kritičari Mubaraka su ga također smatrali “greškom”, a vladao je ovom mnogoljudnom zemljom 30 godina. Mursi je bio na funkciji predsjednika svega godinu dana i ništa nije uspio napraviti, pa ga se može smatrati neuspješnim. I Sisi je prije 14 mjeseci preuzeo vlast, pa nije riješio osnovne probleme zemlje.

A ona da je al-Sisi, aktualni egipatski predsjednik, dobra stvar za današnji Egipat?

- To smatraju oni koji ga podržavaju.

Egipat je jako dugo bio smatran faktorom stabilnosti u regiji, na kojeg se međunarodna zajednica, pogotovo SAD, uvelike oslanjao. Može li on, odnosno je li u stanju, i dalje održavati taj imidž? I koliko je ta tvrdnja uopće točna?

- Sa stanovišta interesa SAD-a, Mubarakov Egipat je doista bio faktor ravnoteže u regiji. Washington je iz istih razloga bio spreman surađivati i s Mursijem, kojeg se trudio udobrovoljiti. Kada je Sisi preuzeo vlast, Obamina administracija je zamrznula vojnu pomoć Egiptu, ali ju je ponovno pokrenula zbog Sisijeve “borbe protiv terorizma”.

U okruženju u kojem se Egipat nalazi, pogotovo s obzirom na njenog zapadnog susjeda, Libiju - koja svakim danom tone u sve veći kaos - koliko je za očekivati da će egipatske vlasti uspijevati držati stvari pod kontrolom?

- Današnja egipatska vlast ima pune ruke posla u samoj zemlji. Ne može sama ništa kontrolirati u Libiji, gdje podržava vladu u Tobruku, koju također priznaje međunarodna zajednica.

Jedna od organizacija koja se prometnula na samu prvu frontu borbe s egipatskim vlastima jest Sinajska provincija. Kolika je njena stvarna prijetnja za Egipat? Koliko je ta organizacija doista jaka?

- Sinajska provincija nema snage i načina srušiti sadašnju egipatsku vlast, ali joj može otežati život.

Je li slučaj otmice Tomislava Salopeka bio u biti način na koji Sinajska provincija pokušava samu sebe dokazati organizaciji kojoj je odlučila pokazati odanost, IS-u?

- Sinajski džihadisti su iskoristili najavljenu ceremoniju otvaranja proširenja Sueskog kanala, na kojoj će sudjelovati brojni međunarodni uglednici, kako bi izveli ovu otmicu. Ne na samom Sinaju i obali kanala koji je bio opsadom vojske, već blizu glavnoga grada. Zbog najavljenoga dolaska predsjednika Hollandea, izabrali su jednog zaposlenika francuske tvrtke koja je izvodila geodetska mjerenja na nekih 50 km od Kaira. Namjerili su se na nesretnog Hrvata, koji im je poslužio svrsi. Prvo su objavili video o njegovu uhićenju, gdje su zahtijevali od egipatskih vlasti oslobađanje “svih muslimanskih zatvorenica”, što je bio nebulozan zahtjev koji im se nije mogao ostvariti.

U drugom videozapisu objavili su da je smrtna kazna nad Salopekom izvršena. Uz to je poslana prijetnja egipatskim vlastima, Hrvatskoj i svi onima koji sudjeluju u borbi protiv Islamske države,

Kako se Egipat može boriti protiv prijetnji IS-a?

- Egipat se suprotstavlja vlastitim džihadistima, rekao bih za sada neuspješno. Ali filijale Islamske države, al-Qa’ide i drugih sunitskih terorističkih grupa operiraju i u Iraku, Siriji, Libiji, Tunisu i Jemenu. Oni koji se protiv njih bore ne koordiniraju svoje akcije, ili čak djeluju suprotno...

Kako biste komentirali IS? Njegova načela, strategiju, ciljeve? Koliko je Egipat zapravo na meti IS-a, a koliko u biti druge militantne skupine, poput Sinajske provincije, koriste IS za svoje ciljeve?

- O tome je puno pisano i o tome se još uvijek raspravlja. Objašnjenja su brojna. Rekao bih da se razne filijale Islamske države prilagođavaju lokalnim uvjetima. Načela su im zajednička, taktike slične, ali strategije i ciljevi različiti. Tako je i s ovim egipatskim džihadistima.

Je li IS doista jak kao što ga se prikazuje? U kolikoj ga mjeri pomaže međunarodna zajednica nekim svojim postupcima ili, u nekim slučajevima, svojim nedjelovanjem?

- Jeb Bush, jedan od republikanskih kandidata za predsjednika SAD-a, optužio je ovih dana Obaminu administraciju, koja se je po njemu “prerano povukla iz Iraka”, za širenje al-Qa’ide i drugih džihadističkih grupa. Ne bih rekao da je to uzrok. Ali munjevit uspjeh Islamske države u Iraku i Siriji je svakako dobro došao Washingtonu za postaviti se na čelo međunarodne antidžihadističke koalicije. No operacije američkih zrakoplova i njihovih saveznika u Iraku i Siriji su za sada nedjelotvorne.

U kontekstu IS-a, kada bismo se mogli vratiti u prošlost i promijeniti neke stvari, koji bi okvirni period, vrijeme, događaj odabrali? I zašto?

- Teško je biti pametan u konfuznim potezima američke administracije po bliskoistočnoj regiji. Obama je imao problema sa svojim izraelskim i saudijskim saveznicima, i s vlastitom opozicijom u američkom kongresu oko pregovora o iranskom nuklearnom programu, više nego s iranskim pregovaračima. Ima problema i s Turskom oko navodno zajedničkih vojnih operacija u Siriji i Iraku.

Egipatske vlasti neprestano ponavljaju da je u borbi protiv terorizma potrebna suradnja država. Kako biste, u tom kontekstu, komentirali odnos Turske i Egipta? U kojoj je mjeri njihova suradnja doista moguća?

- Erdoganova Turska je decidirano osudila vojni udar protiv egipatskog islamističkog predsjednika Mursija. I do danas nije promijenila mišljenje. Nema suradnje.

U kolikoj će mjeri Egiptu naštetiti slučaj Tomislava Salopeka? Jesu li militanti uspjeli u naumu da, kako tvrde neki, “osramote” tu državu?

- Slučaj Salopeka je jedan u nizu koji govori o neučinkovitosti sadašnje egipatske države. Nije se time dodatno “osramotila”.

U Egiptu se nalazi čelni sunitski autoritet, sveučilište Al-Azhar. Nakon objave fotografije navodno ubijenog Salopeka, to je sveučilište izdalo priopćenje da se radi o “sotonskom činu”. Koliki je njegov stvarni utjecaj u borbi protiv ekstremizma?

- Isto sveučilište je školovalo brojne sunitske ekstremiste. Produžena je ruka egipatske države. No, široke mase poštuju poruke velikog šeika Al-Azhara.

Ima li aktualni egipatski predsjednik, al-Sisi, snage za izboriti se s prijetnjom terorizma i IS-a bez uvođenja sve autoritarnije vladavine?

- Ima snage i autoritet, ali je drugo pitanje koliko će u tome biti uspješan.

Da možemo sanjariti, zamisliti neki idealni razvoj situacije, kako bi se trebale posložiti karte u odnosima zemalja da regija, uključujući i Egipat, konačno postane mirna?

- Previše me pitate, jer mogu samo gatati.

U slučaju otmice Tomislava Salopeka, Sinajska provincija tvrdi da ga je otela zbog hrvatske suradnje u borbi protiv IS-a. U kolikoj je mjeri ta tvrdnja točna?

- Hrvatska nije službeno uključena u borbu protiv Islamske države, iako je članica NATO-a.

Muslimansko bratstvo tvrdi da je otmica Salopeka pokazatelj da aktualne egipatske vlasti nisu u stanju voditi borbu protiv terorizma. U kojoj je mjeri ta tvrdnja točna?

- Slušajte, egipatske vlasti vode za sada neuspješno svoju borbu protiv terorizma. Vode je i Amerikanci, također neuspješno, u Iraku i Siriji.