PRVA ISPOVIJEST NOVOG ŠEFA PROGRAMA DRŽAVNE TV 'Neće mi ni SDP ni HDZ uređivati program'

Dočekalo me stanje koje sam i očekivao. Sustav je nefunkcionalan, ljudi demotivirani, ne vjeruju da će biti bolje - priča mi o svojim prvim dojmovima na HRT-u novi ravnatelj programa Saša Runjić. Dugogodišnji novinar i urednik te nezavisni producent na Prisavlju je nepunih mjesec dana. Još se uhodava, ali ono što ga na prvu razlikuje od prethodnika je to što o problemima u toj kući govori otvoreno. Bez uljepšavanja. Ne želi, kaže, braniti neobranjivo. Priznaje da su ga dočekali s nepovjerenjem, da je gledanost pala, da informativni program mora biti bolji, da je HRT izgubio mnogo svojih novinarskih zvijezda... No, sve to želi promijeniti. Za HRT ima velike planove.

- S entuzijazmom sam ušao u ovaj posao i mislim da sam njime već uspio zaraziti dobar dio suradnika - kaže dok razgovaramo u njegovu uredu koji je nekad pripadao Mirku Galiću. Za njega će Runjić istaknuti da je bio “uspješan i veliki ravnatelj ove kuće koju je uspio konsolidirati”.

I vaši prethodnici najavljivali su promjene od kojih nije bilo ništa. Zašto vjerujete da ćete vi u tome uspjeti?

- Sustav se počeo mijenjati, ekipa koja je ovdje radi na tome već dvije godine, a ja nekoliko posljednjih tjedana. Riječ je o dubinskim procesima i potrebno je još neko vrijeme da bi se vidjeli prvi pravi efekti. Sa znanjem, voljom ali i ovlastima koje imam pomoći ću ovom timu da se promijeni paradigma ove kuće - da se televizija modernizira, da se otvori unutar sebe za profesionalizaciju i da se otvori prema javnosti u istom smislu. Stvarno mislim da je HRT jedan od stupova ovog društva i ako je on disfunkcionalan onda je to u velikoj mjeri i samo društvo. Nije demagogija, ali zaista mislim da je velika odgovornost biti na ovom mjestu. Nisam ovamo došao sjediti, primati plaću i glumiti facu. Strašno je to ako se usuđuješ popeti na ovakvo mjesto a nemaš svijest o tome koliko je ono važno i kakve reprekusije tvoj dobar ili loš rad može imati na društvo. Ako imamo loš program i ne pratimo tako važna i temeljna pitanja poput obrazovanja, upravljanja prirodnim resursima, gospodarstva, svih društvenih kontroverzi, onda građani nemaju punu svijest o tome koliko je što važno i kako da se prema tim pitanjima postave. Pretpostavka da bismo o tome uopće otvorili meritornu stalnu raspravu jest da smo profesionalni, da smo funkcionalni kao sustav, i da imamo jasnu strategiju. A mi smo, prije svega, nemoderni. Program nije toliko loš, ima ga puno, tu je stotine zanimljivih sadržaja, domaćih i stranih. Ima loših stvari, ali nije baš da ništa ne valja. To su paušalne ocjene.

Nije baš paušalno, i gledanost nešto govori?

- Radio sam na jednoj uspješnoj komercijalnoj televiziji i ponosan sam na taj dio svoje karijere. Ali, gledanost nije jedini kriterij. Ono što je strašno važno i na čemu radimo je i to da pružimo dobar program, primjerice, ljubiteljima opere. Jer i ti sadržaji moraju biti kvalitetni, ne smije se posao otaljavati pod krinkom npr. ugleda. Nije naša funkcija da zadovoljimo samo statističke kriterije, i program koji se obraća manjim skupinama gledatelja može i mora biti atraktivan. HRT mora biti seksi, multimedijalan, za početak npr. mora imati čitan i gledan portal da bi uopće bio u dosluhu s vremenom i polovinom stanovništva. A mi još uvijek imamo uvriježenu svijest da svi žele svoje sadržaje na Prvom programu u 20 sati i to po mogućnosti u Dnevniku. I svi koji nisu ušli u taj prime time sa svojom emisijom smatraju se nesretnima i degradiranima. Tako je i s javnošću, svatko čiji sadržaj nije plasiran u 20 sati, drži da HRT ne ispunjava funkciju koju ima. Došao sam promijeniti tu svijest jer to je pogrešno, zastarjelo i besmisleno. Imamo 17 platformi. HRT treba biti vrednovan po onome što proizvodi, a ne po onome što emitira.

Netom prije vašeg dolaska krenula je nova shema koju ste vi naslijedili. Što je s vašim programom?

- Ja sam imao svoj program prije dvije godine kad sam se natjecao za glavnog ravnatelja HRT-a. Sada sam se samo predstavio i priključio postojećem timu. Ono što ću ja raditi zacrtano je u ugovoru s Vladom, u programskim dokumentima HRT-a.

Znači vi ste izvršitelj?

- Kad pojednostavnimo to je tako. Naravno da to podrazumijeva i moj rukopis, ali on se u ovako velikoj kući može vidjeti tek kroz neko vrijeme. Nije moje da uređujem pojedinu emisiju ili postavljam urednike i novinare. Ja mogu, moram i želim dati osnovne smjernice. Primjerice, u pogledu tretmana stranačkog života. Stranačka politika preplavila je program HRT-a i ukupni medijski prostor u tolikoj mjeri da se od njega više ne vidi meritum niti jednog pitanja važnog za ovu zemlju. Moja uređivačka politika će biti postavljanje vrlo jasnih granica po tom pitanju. Nedopustivo je da 70 ili 80 posto svega što emitiramo u informativnom sadržaju bude na ovaj ili onaj način prezentirano iz stranačke vizure. Naš život i naš svijet nisu ni izbliza tako plošni i dvobojni kako ga taj svakodnevni isprazni ping-pong prikazuje.

Slažete li se sa shemom koju ste zatekli?

- Shema koju sam zatekao je plod višemjesečnog rada 50-60 najboljih HRT-ovih profesionalaca. Ne uzimam si za pravo da u taj rad zadirem. Ono što me vjerojatno pitate je jesam li za ukidanje ove ili one emisije. Inače i shema je zastarjeli prevladani pojam. Organizacija programskih sadržaja je kompleksan i zahtjevan posao koji uključuje niz faktora, financijskih, produkcijskih, organizacijskih, vremenskih, ljudskih, sadržajnih... Kad za svaki projekt uzmete svaki taj faktor i kad se to pomnoži sa 17 platformi i 700 emisija - složiti nešto suvislo nije lako. A onda iz svega ispadne samo pitanje zašto je ukinut Dnevnik 3?

Pa, zašto je ukinut?

- Prvo, Dnevnik 3 bio je dobar u mjeri u kojoj uopće nije bio dnevnik. Odnosno, gdje je taj format prešao u nešto drugo. Ali nije to razlog ukidanja nego slaganje sheme. Ja se s tom odlukom slažem, jer da je ostao imali bismo na HTV 1 u prime timeu pet sati informativnog programa bez predaha, što je, složit ćete se, previše. A s druge strane nismo imali niti jednu jedinu tribinu za suprotstavljanje mišljenja poput Otvorenog. Dnevnik 3 bio je super, nitko nije bio protiv njega kao takvog. To se nepotrebno politizira i unutar i izvan kuće.

A središnji Dnevnik je lošiji, zar ne?

- Nije loš, ali ima druge probleme. On je samo najvidljiviija loša posljedica nemodernog ustroja informativnog programa i nemogućnosti da zapreteni potencijal ljudi i resursa izađe na vidjelo. Ovdje ima ogroman broj briljantnih profesionalaca. Najbolji ljudi na tržištu su ovdje!

Zašto onda mnogi od njih godinama ne dobivaju pravu priliku ili ih se makne?

- Možda nisu na pravom mjestu za svoje kompetencije, možda njihov rad nije valoriziran na pravi način ili rade krivi posao. Sve je to zato što se sustavom nije upravljalo. Ne želim reći da će se sada, kad sam ja došao, sve riješiti preko noći, ali ja sada započinjem nešto što za cilj ima upravo ono što se od nas očekuje. Moderan, profesionalan, kvalitetan i vjerodostojan medijski javni sadržaj. Problem je i u tome što do sada nije bilo kontinuiteta i smjera. Mi to pokušavamo promijeniti. Ja ne počinjem od nule, nastavljam posao.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg