Smatramo da će epidemija ebole još neko vrijeme trajati, ali vrlo je teško reći je li ona dosegla vrhunac ili je on već prošao - kaže dr. Srđan Matić, koordinator za okoliš i zdravlje u Regionalnom uredu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu.
Rođen u Zagrebu, gdje je 1989. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu, Matić od 2001. radi za WHO, u Regionalnom uredu za Europu u Kopenhagenu. Do 2007. godine bio je regionalni savjetnik za HIV, spolne bolesti i virusni hepatitis, a od 2007. do 2009. godine šef odjela za zarazne bolesti. Zatim je bio šef odjela za nezarazne bolesti, okoliš i zdravlje, a od 2011. godine je koordinator za okoliš i zdravlje. Tijekom iduća dva tjedna, dok je njegov šef na odmoru, Srđan Matić u svom će uredu u Kopenhagenu biti zadužen za vođenje izvanrednih situacija koje predstavljaju potencijalni rizik za zdravlje, od poplava do ebole.
Sadašnja epidemija ebole najsmrtonosnija je od 1976. godine kada je dr. Piter Piot u tadašnjem Zairu, današnjoj Demokratskoj Republici Kongo, otkrio virus koji uzrokuje tu smrtnosnu bolest. Što je razlog da ova epidemije značajno premašuje prehodne?
- Dva su razloga. Prvi, da su se sve prijašnje epidemije, primjerice u Kongu, Sudanu i Ugandi, dogodile u vrlo izoliranim dijelovima tih zemalja, vrlo blizu prašuma i vrlo daleko od urbanih centara. Ova je epidemija počela u jugoistočnoj Gvineji na granici s Liberijom i Sijera Leoneom, gdje je mnogo cesta te gust prekogranični promet u kojem sudjeluje mnogo ljudi. Žarište je epidemije blizu urbanih centara pa je kontakt s čovjeka na čovjeka bio time znatno povećan u odnosu na prijašnje epidemije koje su zabilježene u izoliranim selima, čiji stanovnici nisu bili previše mobilni. Drugi je razlog to što su u pogođenim zemljama javnozdravstvene službe skromne ili ne postoje, pa su uvjeti za izbijanje bilo koje zarazne bolesti dramatično veći nego drugdje.
Koje su zemlje najpogođenije?
- Prvi slučaj u ovoj epidemiji zabilježen je 21. ožujka u Gvineji, a bolest se poslije proširila na Sijera Leone i Liberiju te Nigeriju. Do 11. kolovoza u te četiri zemlje prijavljeno je, potvrđeno i pod sumnjom na bolest 1975 slučajeva, od kojih je 1069 završilo smrtnim ishodom.
Je li poznato izvorište virusa ebole?
- Na osnovi znanstvenih dokaza zna se da je izvorište ebole u životinjskom svijetu te da su sve epidemije do sada potekle iz kontakta čovjeka sa životinjama koje su prirodni ‘rezervoari’ virusa ebole. Do sada su slučajevi dokazano potekli iz kontakta s krvlju, organima ili drugim tjelesnim tekućinama zaraženih čimpanza, gorila, voćnih šišmiša, majmuna, šumskih antilopa i drugih vrsta. Podrijetlo virusa nije dokraja poznato, ali su najvjerojatniji ‘rezervoar’ voćni šišmiši.
Epidemije ebole dosad su zabilježene samo u Africi?
- Prva je epidemija izbila 1976. godine u Kongu uz rijeku Ebolu, po kojoj je virus dobio ime, te istovremeno u Sudanu. Dosadašnje su epidemije u pravilu izbijale u središnjoj i zapadnoj Africi na rubovima prašuma gdje ljudi najčešće dolaze u kontakt sa zaraženim životinjama.
Koliko postoji sojeva virusa ebole? Koji je uzročnik ove epidemije?
- Postoje četiri soja virusa. Uzročnik ove epidemije jest soj ebole vrlo srodan soju Zair, koji ima vrlo visoku stopu smrtnosti. Na početku ove epidemije tijekom ožujka i travnja smrtnost je bila vrlo visoka, ali se sada stabilizirala na 64 posto.
Kako se ljudi najčešće zaraze ebolom i tko je izložen najvećem riziku?
- U sadašnjoj epidemiji u zapadnoj Africi, najveći broj ljudi je zaražen direktnim prijenosom virusa ebole s čovjeka na čovjeka. S obzirom na to da se virus prenosi direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama oboljelih, najvećem su riziku izloženi članovi obitelji oboljelih, osobe koje su bile u kontaktu s tijelima umrlih te osobe koje ih njeguju, uključujući i zdravstvene djelatnike. Do sada je već više od stotinu zdravstvenih radnika bilo izloženo virusu tijekom skrbi o pacijentima. Zarazili su se jer u kontaktu s oboljelima od ebole nisu primjenjivali odgovarajuće mjere kontrole zaraze, uključujući korištenje zaštitne odjeće i opreme, propisno zbrinjavanje oboljelih i umrlih pacijenata. Stoga su došli u direktni kontakt s tjelesnim tekućinama oboljelih, poput krvi, sline, fekalija i sperme zaraženih osoba.
Dakle, virus ebole širi se direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama bolesnika?
- Da. Stoga neprekidno ponavaljamo kako u vrijeme inkubacije, između dva i 21 dana kad je pacijent zaražen, ali nema nikakve simptome bolesti, nema izlučivanja virusa i ti su pacijenti nisko zarazni. U trenutku kad počnu prvi simptomi bolesti, koji djelomice nalikuju na simptome gripe, pacijenti počinju izlučivati virus i postaju zarazni za okolinu. Ako stojite ili sjedite pokraj čovjeka koji je zaražen, ali još ne pokazuje simptome bolesti, onda se vrlo vjerojatno nećete zaraziti.
Koji je sadašnji tretman za ebolu? Što je s cjepivom?
- U ovom času ne postoje registrirana cjepiva ili lijekovi protiv ebole, iako je određen broj proizvoda u razvoju. U skladu s time, jedine raspoložive učinkovite mjere jesu one preventivne, s ciljem da se spriječi dalji prijenos virusa s osobe na osobu. To uključuje izolaciju zaraženih i oboljelih, strogo pridržavanje mjera za suzbijanje zaraze putem kontakta s pacijentima kao što su upotreba zaštitnih odijela i opreme, pranje i dezinfekcija ruku, primjena aseptičnih mjera u skrbi o oboljelima, propisno rukovanje tijelima umrlih, održavanje aseptičnog okoliša u prostorima u kojima se provodi skrb oboljelih itd.
Na koji se način WHO sada bori da suzbije epidemiju ebole?
- WHO, kao vodeća svjetska organizacija na području javnog zdravlja, savjetuje države članice i javnost kako bi se pripremili i učinkovito odgovorili na epidemiju. WHO provodi epidemiološki nadzor u suradnji s odgovarajućim vlastima, globalno širi relevantne informacije kako bi se pratio tijek epidemije, pruža direktnu tehničku pomoć pogođenim zemljama, daje savjete i razvija smjernice za prevenciju, liječenje i skrb zaraženih, obavlja i podupire zdravstvenu komunikaciju u zemljama i lokalnim zajednicama kako bi se povećalo znanje i digla svijest o bolesti. WHO je, između ostaloga, uputio određen broj svojih stručnjaka u pogođene zemlje te je aktivirao regionalne i globalne mreže eksperata kako bi direktno pomogli u zapadnoj Africi te razvili smjernice za prevenciju i suzbijanje ebole.
WHO je proglasio ebolu međunarodnom prijetnjom.
- Mi smatramo da je epidemija ebole u Zapadnoj Africi javnozdravstvena situacija međunarodnog karaktera i da potencijalno može utjecati na druge zemlje. Stoga smo preporučili set mjera, ali među njima nisu preporuke za ukidanje zračnog prometa s pogođenim zemljama. Također, WHO nije preporučio uvođenje ograničenja putovanja iz pogođenih zemalja i u njih. No, izdali smo jake preporuke organizacijama koje reguliraju međunarodni promet da se pojača nadzor na točkama ulaska i izlaska nad putnicima.
Zašto se ebolom bavi mali krug znanstvenika u svijetu?
- Ebola je rijetka tropska bolest, uglavnom ograničena na siromašne zemje u razvoju. Budući da je potencijalno tržište za cjepiva ili lijekove vrlo ograničeno, nije postojao osobit komercijalni interes za ulaganje u istraživanje i razvoj, koji su najčešće poticali razvoj znanosti u području bolesti. To je sigurno značajan faktor.
Postoji li znanstveni monitoring virusa ebole u Africi za slučaj da mutira?
- Čitav niz znanstvenih ustanova iz raznih zemalja bavi se istraživanjem ebole, pogotovu nakon izbijanja ove epidemije. Virus ebole, sigurno, mutira, kao i sav živi svijet i svi mikroorganizmi. Radovi objavljeni do sada uglavnom pokazuju da ebola mutira mnogo sporije u odnosu na neke druge viruse.
Ebola je samo jedan u nizu smrtonosnih virusa otkrivenih u zadnjih 30 godina. Često se kaže da su virusi najveći profiteri globalizacije.
- Danas svijet izgleda puno drukčije nego pedesetih i šezdesetih godina. Danas je i život drukčiji nego u prošlosti. Raskrčili smo veliki broj tropskih šuma i ljudi su došli u doticaj sa staništima na kojima nikad nisu bili. Tako su došli u doticaj s vrstama s kojima se nikad prije nisu susretali. Među njima su i virusi, pa odatle potječu sve te zarazne bolesti koje su se pojavile zadnjih desetljeća. Drugo, mi smo danas mnogo mobilniji nego u prošlosti, i to u globalnom smislu. Osim ljudi, i roba putuje s jednog kraja svijeta na drugi u vrlo kratkim razdobljima i više nije iznimka da bolest otputuje s ljudima kao nekad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....