PUNA ISTINA O MEDIKOLU Sve o slučaju zbog kojeg je novinarka Jutarnjeg osuđena za sramoćenje

Utorak je, 20. studenoga, 2007. godine.

Do novih parlamentarnih izbora samo je pet dana, prva Sanaderova Vlada je na odlasku.

Neven Ljubičić u tom trenutku je ministar zdravstva na odlasku, i na taj datum potpisuje izdašni financijski ugovor s predsjednikom Uprave privatne poliklinike Medikol, Ivanom Rajkovićem. Ugovor potpisuju na rok od deset godina. Rajković se obvezuje da će Medikol kupiti pet PET/CT uređaja i instalirati ih u hrvatske bolnice. Dva u Zagrebu, a po jedan u Splitu, Osijeku i Rijeci.

Javnoprivatno partnerstvo zamišljeno je prema jednostavnom principu. Medikol kupuje uređaje, pacijente za pretrage osiguravat će bolnice i na njih će ih upućivati onkolozi, a novac će Medikolu dati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Time je Medikol došao u izvrsnu poziciju na tržištu koje će uskoro načeti kriza. U zemlji nisu imali konkurencije. Ovakve dijagnostičke i terapijske pretrage koje su nezaobilazne za pacijente s onkološkim oboljenjima pružat će samo oni. Zarada od PET/CT pretraga išla je njima, a bolnice su za ustupanje svojih prostora dobivale svaka po 500 kuna mjesečno.

Javni ugovor

Četiri godine kasnije poslovanje Medikola počela je istraživati novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić. U seriji tekstova koji su objavljeni propitkivala je ugovor Rajkovića i Ljubičića, zaradu i poslovanje Medikola te postupanje sljedećeg ministra Darka Milinovića. Jutarnji nije, naravno, jedini pisao o Medikolu, priču su pratile mnoge velike tiskovine i televizjske kuće u Hrvatskoj. Mediji su se vodili principima javnog interesa i prava građana da točno znaju na što se troši njihov novac koji kao porezni obveznici uplaćuju, između ostalog i za zdravstvo.

Uostalom, činjenice su govorile same za sebe.

Od tog studenoga 2007. godine i potpisivanja ugovora pa do kraja 2010. HZZO je Medikolu isplatio ukupno 231 milijun kuna za radiološke pretrage i dodatne usluge. I ne samo to, krajem ožujka 2011. godine, kada su tekstovi o Medikolu počeli izlaziti, HZZO je poliklinici dugovao još 40 milijuna kuna.

Do tih podataka nije bilo jednostavno doći. Iako su čelnici HZZO-a i ministarstva tvrdili da je ugovor javan, dugo ga nisu javno pokazali. Trebalo se probiti kroz čitavu šumu birokracije i odugovlačenja, a konačni iznos za prve tri i pol godine šokirao je stručnu javnost.

Da nije sve kako treba prvi su posumnjali stručnjaci iz Društva radiologa.

U veljači iste godine šestero najuglednijih članova upozorilo je u formi otvorenog pisma nadležne institucije da se ovakva najmodernija dijagnostička i terapijska metoda u medicini ne bi smjela olako izvlačiti iz javnog zdravstva i prepuštati u ruke privatnika.

- To je eutanazija naše javnozdravstvene i akademske radiologije, poručili su.

Računica je bila sljedeća: bolnica godišnje Medikolu naplati 6000 kuna za najam prostora, a HZZO za svaki pregled Medikolu plaća 9000 kuna. Ta je cijena tada bila veća od cijene istog pregleda u Austriji, Sloveniji i Mađarskoj, utvrdili su mediji.

U tri godine 231 milijun

Svaki PET/CT uređaj Medikol je platio između 3,5 i 5 milijuna eura, ali od HZZO-a su u samo tri godine dobili 231 milijun kuna, prema čemu ispada da su otplatili sva tri dotad kupljena uređaja i zaradili dodatnih sto milijuna kuna. Prvi je uređaj postavljen u bolnici Sestara milosrdnica.

Prof. dr. Ranka Štern Padovan, koja je jedan od vodećih autoriteta na polju radiologije, za Jutarnji je tada rekla kako je riječ o stihijskoj privatizaciji zdravstva i opasnom eksperimentu. Upozorili su, kaže, Ministarstvo zdravlja dvaput i HZZO jednom, ali svi su se oglušili.

Ožujak je 2014. godine.

Novinarka Jutarnjeg Slavica Lukić na Općinskom sudu u Zagrebu zbog teksta objavljenog godinu dana ranije, nepravomoćnom je presudom proglašena krivom za kazneno djelo sramoćenja, koje je uvedeno novim Kaznenim zakonom. Prva je to u povijesti donesena nepravomoćna presuda na hrvatskim sudovima za ovo kazneno djelo, a trenutno se, prema podacima Hrvatskog novinarskog društva, vode još 42 postupka za djelo sramoćenja.

Lukić je kažnjena sa 80 dnevnih dohodaka, iliti više od 26 tisuća kuna, jer je u tekstu iz 2013. napisala da je Medikol unatoč ogromnom prihodu javnog novca, nestabilna ustanova. Presuda je izazvala brojne polemike u stručnoj javnosti o tome onemogućuje li ova odredba novinare da istražuju i neovisno pišu tekstove. Mnogi su je osudili.

Da stvar bude gora, razvoj događaja je, objavio je HND, potvrdio pisanje Slavice Lukić zbog kojeg je kažnjena. Vlasnici Medikola prije nekoliko mjeseci zatražili su predstečajnu nagodbu. U tom su trenutku bili dužni 231 milijun kuna. To potvrđuje i izvještaj iz Fine s kraja veljače ove godine.

Ukupno 154 vjerovnika potražuju 231,827.923 kune. Od tog iznosa Medikol bankama duguje 177 milijuna kuna, Poreznoj upravi 19,8 milijuna kuna, dobavljačima 10,8 milijuna kuna, a za isplatu dobiti iz 2009. godine duguju 7,9 milijuna kuna.

Društvima u državnom vlasništvu poput HRT-a, Fine, HEP-a i drugih, Medikol duguje 138 tisuća kuna. Gradu Zagrebu 275 tisuća kuna.

Zahtjev za predstečajnu je odobren i u tijeku je prijava dodatnih tražbina vjerovnika, kojih je mnogo.

No, povod za proces protiv Lukić je tužba koju je protiv novinarke podnijela suvlasnica Medikola Ivanka Trstenjak Rajković. Sud je utvrdio da Lukić nije imala povoda za pisanje tekstova o Medikolu jer nije bilo javnog interesa.

U presudi je zaključeno kako je jedino razumno objašnjenje zašto Slavica Lukić redovno istražuje rad i poslovanje privatnog tužitelja, tj. Medikola, sudu neki nepoznati razlog koji je svakako neopravdan. Inače, za kazneno djelo sramoćenja, prema novom Kaznenom zakonu može krivim biti proglašen i onaj tko je iznio istinu, ako ta istina nije iznesena u javnom interesu.

Stoga je sada iznimno važno da još jednom, bez ikakve namjere da utječemo na odluku drugostupanjskog tijela u slučaju Lukić, podsjetimo što se točno o Medikolu od te 2011. pisalo, i čitatelje koji možda ne znaju ili se ne sjećaju detalja o slučaju Medikol, podsjetimo na razvoj događaja koji su doveli do sadašnjih događaja.

Istraga Uskoka

Dakle, još krajem ožujka 2011. Jutarnji je doznao kako Uskok već dva mjeseca istražuje poslovanje te poliklinike. Izvor blizak istrazi potvrdio je da postoje sumnje u to da su liječnici navodno masovno i nepotrebno naručivali dijagnostičke pretrage na Medikolovim PET/CT uređajima.

Postavlja se pitanje postoji li javni interes za pisanje o privatnoj kompaniji koju je Uskok istraživao u kontekstu potrošenih 231 milijun kuna poreznih obveznika?

Istražitelji su k tome još tada provjeravali preliminarni popis 40 liječnika koji su možda nepotrebnim pretragama pacijente izlagali nepotrebnom zdravstvenom riziku. Naime, u Jutarnjem smo izračunali da je godišnja prirodna doza zračenja koju primi prosječni građanin 1 milisivert, a po jednom PET/CT postupku ona iznosi od 30 do 40 milisiverta. Kako bi tu dozu zračenja pacijent primio morao bi se 600 puta podvrgnuti snimanju srca ili pluća.

Spekuliralo se i s brojem pacijenata. HZZO je s Medikolom ugovorio 11 tisuća pregleda u tri grada, Zagrebu, Splitu i Rijeci, ali se utvrđivalo jesu li ti pregledi uopće obavljeni te se toliko veliki broj uspoređivao s Velikom Britanijom, u kojoj je prosjek tisuću pregleda PET/CT uređajem na milijun stanovnika.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg