INTERVJU S MILORADOM PUPOVCEM

PUPOVAC Riječi srpskog ministra Vulina o Stepincu proizvele su mržnju, A njegova retorika koristi jedino onima koji slične govore proizvode ovdje, u Hrvatskoj

Zagreb, 240615. Gajeva 7.Milorad Pupovac zastupnik u Saboru.Foto: Goran Mehkek / CROPIX
 Goran Mehkek / CROPIX

Dvije su tamne sjene obilježile prošlotjednu komemoraciju žrtvama ustaškog logora smrti Gospić-Jadovno-Pag. Jedna je govor srpskog ministra Vulina, a druga kontraskup ljudi koji, unatoč tome što negiraju ustaške zločine, uživaju toleriranje vlasti i zaštitu onih koji bi trebali voditi računa o dostojanstvu križa - kaže Milorad Pupovac, neformalno prvi čovjek srpske zajednice u Hrvatskoj. Premda odbija ulogu dežurnog komentatora crne kronike srpsko-hrvatskih odnosa, pitanje o incidentnom govoru Aleksandra Vulina nismo mogli izbjeći. Predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik SDSS-a priznaje da je gost iz Beograda napravio veliku štetu, ali upozorava da se o sličnim pojavama s hrvatske strane uporno šuti.

- Ministar Vulin cijelu je komemoraciju bacio u drugi plan služeći se jezikom kojim država ne razgovara s državom niti predstavnik države, bilo koje, može govoriti na mjestu kao što je Jadovno. Jer, Jadovno je za nas koji organiziramo komemoraciju mjesto pomirenja, a ne poticanja na mržnju. Mjesto suočavanja s prošlošću i, ako je potrebno, mjesto pokajanja. Govor ministra Vulina ništa od toga nije sadržavao. Proizveo je nesporazume i u nekim elementima, na žalost, potaknuo obnavljanje mržnje.

Iz HDZ-a sada tvrde da je Vulin nastupio kao dio SDP-ove predizborne kampanje?

- Takve su političke kvalifikacije neodgovorne i politikantske. Nema nikakve sumnje da ono što je ministar Vulin govorio mnogo više ide na ruku desničarskim krugovima i politikama. Njegova retorika koristi jedino onima koji slične ili još gore govore proizvode ovdje u Hrvatskoj i koji Vulinom sada žele pokriti sve dominantniji trend negiranja ustaških zločina, kao i proizvođenje i obnavljanje fašističkih simbola uzduž i poprijeko naše zemlje.

Vulinovo nazivanje kardinala Stepinca ustaškim vikarom dovelo je do toga da se pokojni zagrebački nadbiskup tretira kao žrtva, dok o žrtvama iz Jadovna nitko ne govori?

- Na žalost, to je rezultat onoga što je ministar Vulin u Jadovnom izgovorio. Njegov govor dolazi kao naručen upravo onima koji bi se bavili svetošću, ali ne i žrtvama i golemim, biblijskim stradanjima ljudi i koji su poklonjenu priliku hitro iskoristili za nametanje svojih stavova o Drugom svjetskom ratu i ulozi kardinala Stepinca u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prostor za prijeko potreban razgovor o pravoj prirodi ustaškog režima nije otvoren. Ni riječi o vrlo teškoj situaciji u kojoj se u to vrijeme našla i Katolička crkva, uključujući i strašne izazove s kojima se suočio sam Stepinac.

Jesu li se potom na obilježavanju Dana antifašizma u šumi Brezovica ipak dogodili nekakvi pomaci? Tamo je, na primjer, istaknuto ratnog bratstva hrvatskog i srpskog naroda u NOB-u.

- Premijer Milanović već je to znao spominjati. Ali ovoga puta neke su važne stvari zaista posebno istaknute. Na primjer, zločinački karakter NDH. Kao i činjenica da je antifašizam danas ugrožen i u Hrvatskoj i u Europi. Kao i to da je antifašistička Hrvatska naša Hrvatska. Da to nije ona endehaška. Opasnost fašizacije, prepoznata u svastici na splitskom stadionu, dobila je u Brezovici vrlo jasan odgovor. Posebno je važno da nije bilo dileme o tom da je Hrvatskoj ovoga trenutka potrebno govoriti s antifašističkih pozicija.

Kakva je vjerodostojnost takvih iskaza ako se predsjednica Republike, koja je u Brezovici govorila dobro, upravo s intonacijom koju hvalite, istodobno pojavljuje kao pokroviteljica skupa kod jame Jazovka?

- Mjesta stradanja, pa i jamu Jazovku, treba obilježiti. Ali ne pretvarati ih u novu ideologiju. Ovdje se znakovljem, pozdravima i porukama obnavlja jedna propala ideologija. Kao što bi također na nekim drugim mjestima trebalo paziti da se pripadnici nekadašnje komunističke vlasti, povezane sa stradanjima ljudi nakon Drugog svjetskog rata, ponašaju obzirno, što ponekad nije slučaj. Ali, generalno, u nekim političkim i nepolitičkim krugovima u Hrvatskoj postoji naopaka težnja da se pod firmom borbe protiv totalitarizma izjednačava ono što se istovjetiti ne može. Je li staljinizam bio totalitaran? Jest! Je li donio zločine? Jest! Je li zato cijeli komunizam totalitaran? Nije! A ovdje se pokušava sugerirati upravo suprotno, što otvara prostor za refašizaciju. Jako je opasno, naime, ako se komunisti - koji su bili tek jedna od snaga unutar narodnog, antifašističkog fronta Europe - ad liminem izjednačavaju sa strašnim likom staljinističkih iskustava i zločina, a da se pritom ni približno eksplicitno ne govori o zločinima fašista, nacista i ustaša. Bojim se da bi nas borba protiv totalitarizma, kako se ona danas ovdje uglavnom razumije, mogla uvesti u novi totalitarizam…

Spominjete fašizaciju Hrvatske. Nije li to malo preteška ocjena?

- Na sastanku predstavnika nacionalnih manjina s predsjednicom Republike, s kojeg upravo dolazim, jedan moj kolega, zastupnik u Saboru, poljudsku je svastiku nazvao tek znakom, krunom na crnoj torti, jer on kao direktor škole, kako je rekao, već godinama gleda učenike kako po svojim tekama ispisuju kukaste križeve i rogato U. Ali nije riječ samo o crtežima po našim školama i gradovima. Onog trenutka kad poluuniformirani ili uniformirani ljudi na ulici počnu uzimati politiku i zakone u svoje ruke, to je za sve one koji nešto znaju o narastanju isključivih i ekstremnih pokreta vrlo jasan znak. Kao i šutnja većine, odnosno proizvođenje strahova. Situacija je takva da se ljudi povlače u unutarnji egzil ili bježe iz zemlje. Ne odlaze mladi iz Hrvatske samo iz ekonomskih razloga. Mnogi odlaze zato što smatraju da ne mogu živjeti u ovakvoj zemlji, u atmosferi potpune netolerancije, isključivosti, najdubljih podjela, mržnje… Čovjek bi otrpio ekonomsku neimaštinu, ali kako izdržati potpunu zagađenost javnog i društvenog prostora, neracionalnost javnih rasprava, ovu banalnost i opakost medijskih poruka, besperspektivnost?

Predstavnici nacionalnih manjina nedavno su u svojoj Deklaraciji protiv nesnošljivosti i etnocentrizma upozorili na znakove fašizacije hrvatskog društva. Sami ste pismom predsjedniku Europskog parlamenta Martinu Schulzu, protestirajući protiv izjava Ruže Tomašić, signalizirali da se položaj manjina u Hrvatskoj pogoršava. Jedno i drugo u domaćoj je javnosti gotovo sasvim prešućeno.

- Muk koji je pratio našu deklaraciju i moje pismo gospodinu Schulzu jasno pokazuje zatvorenost javnosti za neke ozbiljne probleme koji muče Hrvatsku. U ovom slučaju riječ je o činjenici da su prava manjina, međuetnički odnosi i tolerancija u protekle tri godine doživjeli ozbiljnu regresiju. Da je ovakvo stanje bilo pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju, sigurno je da pristupnicu još ne bismo dobili.

Kako to nazadovanje i urušavanje objasniti? Što se s Hrvatskom zapravo dogodilo?

- Bit ću otvoren. Kad je HDZ, s kojim je SDSS stvarao europsku Hrvatsku, u jednom trenutku izjavio da je koalicija sa Srbima za njih bila ponižavajuća, shvatio sam to kao prvu zloguku najavu odustajanja od politike koja je Hrvatskoj omogućila unutarnju europeizaciju i vanjsko EU članstvo. Sve što se događalo kasnije, u savezu HDZ-a s vrlo isključivim nepolitičkim krugovima, referendum o braku, ćirilica, prava civilnih žrtava rata, sve to pokazuje da Hrvatska ide u destruiranje onoga što je stvarano od 1996., od mirne reintegracije istočne Slavonije pa do završetka pregovora s EU 2011. Riječ je o teškom porazu HDZ-ove politike. Ta je stranka dopustila da joj politički program diktiraju ljudi u uniformama ili u habitima, koji nemaju nikakvu političku odgovornost. Oni koji se danas pozivaju na Franju Tuđmana moraju znati da rade protiv dijela njegova najboljeg naslijeđa. Onima koji se bore za autentični HDZ mora biti jasno da se bore protiv HDZ-a koji je Hrvatskoj omogućio miran završetak rata i članstvo u većini međunarodnih organizacija, poglavito ulazak u NATO i EU. Oni koji se pritom pozivaju na Europu rade protiv europske Hrvatske. Umjesto da se borimo protiv korupcije, neodgovorne su se politike opet počele boriti za nacionalizam. Umjesto da napravimo korak naprijed, mi se vraćamo u prošlost, u stanje u kojem Hrvatska nije bila konsolidirana kao demokratska ni kao pravna država.

Ali, treba li HDZ-ovu radikalizaciju uzimati tako dramatično? Čak iz te stranke znaju reći da je to samo dio predizborne kampanje?

- Sredstva su jako važna. Sredstvima koja se koriste već se razara dosadašnji poredak i uspostavlja poredak koji nije mirnodopski. Bojim se da HDZ, ili barem neki od ljudi u vrhu stranke, ili neki od onih koji im sufliraju s drugih, nepolitičkih govornica, ovoga puta sa svojom ekstremističkom retorikom misle ozbiljno.

Nagađa se da će predstvnici Srba naći zajednički jezik s izbornim pobjednicima, čak ako to bude i HDZ, kao što je to bilo u vrijeme Ive Sanadera?

- Ivo Sanader došao je k nama mnogo prije izbora i najavio interes za koaliciju ili suradnju. Premda smo danas takoreći neposredno pred izborima, ljudi koji vode HDZ ne pokazuju spremnost za slično preuzimanje odgovornosti. Mi nismo neodgovorni ljudi i znamo što je u određenom trenutku interes države, ali jednako tako jako dobro znamo gdje je crta. A tu je crtu HDZ već prešao.

Odnos SDSS-a prema SDP-u? Moguća suradnja? Idete zajedno na izbore? Navodno ste pred potpisivanjem koalicije?

- S HDZ-om smo svojedobno stvorili neku vrstu stabilnih međuetničkih odnosa, uljuđenih, građanskih vrijednosti i jedne civilizirane europske perspektive. Sa SDP-om bismo rado stvarali socijalnu ideju Hrvatske. Ideju koja će uključivati borbu protiv nejednakosti, unutar naše zemlje, među našim građanima, ali i protiv svakog dana sve veće i sve poraznije nejednakosti naše zemlje prema drugima. Smatram da u borbi za socijalnu jednakost SDP mora biti mnogo odlučniji. Jer bez obrane minimuma socijalnih prava i minimuma socijalnih mehanizama, od Hrvatske na koncu neće ostati ništa. Sve preostalo termiti će pojesti. Drugim riječima, borba protiv isključivosti i nacionalizma, a za obranu građanskih vrijednosti i slobodarstva neće biti dovoljna. Moramo građanima ponuditi politički program za Hrvatsku nakon izbora. A toga ovoga trenutka nema. Nema ni rasprave o mogućoj platformi. Odgovornost za te deficite leži na SDP-u.

Što očekujete od predsjednice Republike?

- Predsjednici želim da što prije prijeđe put od zajednice do Republike i od ruke na srcu do Ustava. Ništa se od toga međusobno ne isključuje, ali mi moramo braniti Republiku jer je ugrožena, nerijetko od onih koji su se borili za nju, i moramo isto tako braniti Ustav jer je ugrožen, nerijetko od onih koji bi po njemu trebali suditi i braniti pravdu. Vjerojatno će kao najveći izazov u njezinu mandatu biti upravo obrana vrijednosti Republike i Ustava, odnosno ravnopravnosti svih građana bez obzira na nacionalne, vjerske, rasne ili neke druge razlike. Razgovor s predsjednicom države bio je jako dobar. Mi smo bili otvoreni prema njoj, a ona je bila otvorena za naše poruke. Postupi li onako kako je najavila, pokuša li zaista zaustaviti daljnju eroziju stanja u Hrvatskoj, dobit će mnogo više saveznika nego što ih je dosad imala. Sa svoje strane takvo smo savezništvo i ponudili.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 00:33