PUŠKAR ČIJE ORUŽJE MAFIJAŠI OBOŽAVAJU Uhićen kad je htio prodati pištolj skriven u privjesku

Kada su 2006. policija i USKOK upali u domove obitelji Vugrek te tamo pronašli ilegalnu tvornicu u strojnica i pištolja, i zaplijenili blago rečeno pravi arsenal oružja, činilo se da će priča o ilegalnim tvornicama oružja u Zagorju dobiti svoj konačni epilog.

U radionici koju je koristio Mirko Vugrek stariji, poznati zagorski oružar, pronađeni su tokarski strojevi, dijelovi strojnica koji su trebali biti kompletirani. U podrumu radionice pronađena je čak sakrivena minijaturna streljana u kojoj su male, ali smrtonosne inačice izraelskih uzija imale svoje prvo vatreno krštenje nakon što bi bile sastavljene.

Premda sakrivena od očiju javnosti, zagorska mini tvornica zapravo je bila poznata činjenica stanovnicima Gore Veterničke i obližnjih mjesta. O njoj se pričalo u hrvatskom krim-miljeu, spominjala se u izvještajima tajnih službi, pa na kraju ispada da jedino za nju nisu znali u hrvatskoj policiji.

Mala radionica pokraj kuće Mirka Vugreka, imala je međutim svoju tamnu stranu, i to poznatu daleko izvan granica države. Naime, minijaturne strojnice kalibra 9 milimetara pronalažene su u arsenalima raznih bandi Europe, ali čak i Južne Amerike.

Pratili i kupce

Godinama je Interpol upozoravao na Hrvatsko zagorje kao mjesto u kojemu nastaju male, ali opasne spravice. Kratke strojnice koje nisu previše pouzdane, no ispaljuju i više od 900 metaka u minuti, jeftine su, a nemaju nikakav serijski broj preko kojega bi im policija mogla ući u trag. Danas, sedam godina nakon akcije Okidač u kojoj su bili uhićeni i Mirko i Ivan Vugrek, i njihov otac Mirko stariji kojega je prilikom uhićenja izdalo srce, policija je ponovno poharala kuću Vugreka u potrazi za automatskim oružjem. Ovaj put u pitanju je bio samo Mirko.

Njegov brat Ivan, svoj izumiteljski gen, umjesto u inovacije u proizvodnji oružja, u međuvremenu je odlučio iskoristiti za projektiranje zračnih tunela za obuku padobranaca i prema informacijama koje imamo, pokazao se u tome jako uspješan. Za razgovor s novinarima Jutarnjega nije bio raspoložen.

- Nemam nikakve veze s ovim uhićenjima, ne znam zašto se piše o meni. Dat ću vam ekskluzivu kada dovršim svoj projekt. Čuo sam se s odvjetnikom i on mi je sugerirao da ne razgovaram s vama, pa vas pozdravljam - rekao nam je u kratkom telefonskom razgovoru.

Njegov nepopravljivi, godinu dana stariji brat, Mirko u četvrtak navečer završio je u Remetincu zajedno s još desetak osoba osumnjičenih za preprodaju oružja i droge.

Policija ga je već pola godine mamila u klopku prateći kako prodaje oružje raznim kriminalcima. U proljeće ove godine ubačen mu je prikriveni policijski istražitelj koji je od njega kupio pištolj-privjesak što ga je Mirko Vugrek izradio u svojoj radionici. Stavljen je pod nadzor. Ubrzo je snimljen kako 200 grama TNT-a prodaje Amauryju Rizu Gonzalesu. Petnaest dana ranije dva pištolja prodao je jednome kriminalcu iz Slovenije.

U listopadu je strojnicu Kajkavac prodao Božidaru Cesarcu, a ovaj je preprodao Nijemcu Mezenu Winfredu Vienandu, policija je sve to snimala.

Kako je Mirko Vugrek prodavao oružje, policajci bi hapsili svakoga tko bi to oružje kupio od njega. Svako od njih naletio bi na slučajnu patrolu policije i eto...

Premda je već dobio godinu i pol dana zatvora zbog indentičnoga djela 2006. godine, Mirko Vugrek se ipak vratio starome poslu. Zašto? Novac je očito razlog, po pištolju je mogao zaraditi 350-500 eura, za strojnicu i 1000 eura. No izgleda da novac nije jedini motiv.

Oružje u krvi

“Oružje im je u krvi. Njegov stari je to delal. On to dela. I djeca će mu to delat”, rekao nam je jedan Vugrekov poznanik.

Vugrekovi zaista imaju povijest koja je dugo bila vezana uz oružje. Njihov pokojni otac Mirko, za vrijeme Domovinskoga rata konstruirao je strojnicu Agram. Početkom rata, kada je MORH tek uhodavao načine kako da “pajbasira” UN-ov embargo, pokretanje domaće proizvodnje oružja činilo se kao logično rješenje.

Diljem zemlje, a pogotovo u Zagorju, pojavilo se nekoliko konstruktora koji su dizjanirali uglavnom kratko oružje. Neki su dizajnirali revolvere, a većina se oprobala u kratkim strojnicama. Mirko Vugrek sa svojim Agramaom bio je među persperktivnijima, no kao i većina nikada nije dobio licencu za serijsku proizvodnju.

Umijesto Agrama, MORH je za kratku strojnicu odabrao inačicu izraelskoga uzija zvanu ERO, koju je po dizajnu Ivana Glavaša proizvodila Končar-Arma. Preživjeli su još IM Metal iz Ozlja, danas poznatiji kao HS Produkt, kojega je jedino unosni ugovor s Amerikancima potpisan 2000. izvukao iz zone kriminala u koju je polako počeo tonuti. Danas je njihov HS 2000 poznat svugdje u svijetu, a pred početkom proizvodnje im je i jurišna puška. Osim njih, licencu ima i bacač granata RBG -6 Ratka Jankovića kao i njegovi snajperi velikih kalibara. Međutim, svima ostalima, među kojima i Vugrek, vrata su bila zatvorena.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg