PUTINOVO NASELJE ZA SVRGNUTE DIKTATORE Ovo je utočište vođa koje više nitko ne voli

Dok Ukrajina pati i gori u bespoštednom vrtlogu građanskog rata, a vijesti o stradalima i rušenjima već postaju dosadna svakodnevica svjetskih agencija (jer to traje već pola godine), nekadašnji svrgnuti ukrajinski predsjednik, tusti Viktor Janukovič koji je zakuhao tu tragičnu situaciju na rubovima Europe, pao je u zaborav. Tko se tog ojađenog dekapitaliziranog vođe više i sjeća!?! I on sam bi da padne u zaborav. On se više ni ne trudi da bude u središtu pozornosti. Par beskorisnih medijskih konferencija u ruskom Rostovu na Donu, nedaleko od ukrajinske granice, tek toliko da odradi “domaću zadaću”. I dok je njegova Ukrajina u plamenu, Viktor Janukovič, poput ozloglašenih petparačkih despota iz trivijalnih hladnoratovskih uradaka, skrasio se u tihoj idiličnoj borovoj šumi uz pjev slavuja, okružen visokom zaštitnom ogradom u izoliranom elitnom naselju u Podmoskovlju - Barvihi, preciznije njezinu još ekstravagantnijem dijelu, Vrtovima Majendorfa (aristokratska njemačka obitelj s Baltičkog mora koja se još u 15. stoljeću naselila u Rusiji), gdje je kupio bajkovitu vilu za, kako tvrde moskovske novine, 52 milijuna dolara (cijena i nije neka kad se zna da u tom izoliranom izbjegličkom kraju vile za “pokajničku utjehu” koštaju i do 100 milijuna dolara).

U Barvihi se nude vile po svačijem ukusu, ali se cijene ne oglašavaju: podrazumijeva se da potencijalni kupac za to ne pita

‘Buržujska komuna’

Nekadašnji ukrajinski strap pred razbjesnjelom gomilom morao je bježati iz Kijeva, ostavljajući svoju ekscentričnu rezidenciju Međugorje i spašavajući pozamašnu golu kožu. Kao i mnogi drugi odbjegli ili vidoviti i oprezni autoritarni šefovi svojih naroda (u Barvihi su već mnogi predsjednici rezervirali svoje skupe zbjegove zlu ne trebalo) i Janukovič se odlučio na to najelitinije moskovsko utočište svrgnutih “voljenih vođa”. Demisioniranog Janukoviča rijetko se viđa u toj izoliranoj javnosti, ali zato se, sladostrasno prepričavaju moskvski tabloidi, njegovu priležnicu Ljubov Poležaj (nekadašnja vrckasta konobarica u njegovoj rezidenciji, kći osobne kuharice Janukoviča Nadežde Marinceve, koja se brzo uspela po karijernoj ljestvici) često viđa u izdašnoj nabavi u mjesnom šoping-centru Dream House ili kako dolazi po namirnice u dućan Azbuka ukusa.

Barviha je naselje na južnim padinama Moskve, u Odincovskom rajonu glavnoga ruskog grada, uz Rubljovsku aveniju, gdje u svojoj rezidenciji - Dvorac Majendorf prima strane državnike i goste ruski predsjednik Vladimir Putin, ali se tamo skutrio i zadnji vrhovnik SSSR-a Mihail Gorbačov, uz bulumentu deložiranih postosvjetskih kvazimagova i oligarha, više ili manje sumnjiva morala.

U tom dvorcu svojedobno se smjestio i vođa boljševičke revolucije Vladimir Iljič Lenjin.

U neposrednom Janukovičevskom susjedstvu su i Lejla Alijeva, starija kći azerbajdžanskog vođe Ilhana, koji negdje u gustišu ruskih jela i romatičnom brezovu gaju također ima svoj ruski mirni kutak. U toj idili, kako ju Moskovljani zovu - male buržujske komune - smjestili su se i Aleksandar Žukov, punac vlasnika Chelseaja Romana Abramoviča, tata galeristice Darije. Tu je svoju obitelj smjestio i nekadašnji šef najveće ruske državne nafne kompanije Rosnjeft Sergej Bogdančikov, a tamo je svoj mir potražio i glavni kremaljski “graditelj” Ara Abramjan, vlasnik našeg propalog i devastiranog krčkog Haludova, a u vili zvanoj “Space shuttle” živjela je Naomi Campbell, zanosni top-model, dok je bila u milosti milijardera Vladislava Doronjina.

Kada se, prošle godine, predsjednička fotelja sirijskog dikatora Bašara al-Asada opasno ljuljala, dok je Barack Obama svojedobno prijetio zračnim udarima, u orijentalnom sitilu usred ruske šume sagrađana mu je utvrda za egzil koja ga još čeka. Treba se znati pripremiti.

Bodljikava žica

Kako kaže poznati moskovski novinar Sergej Grizunov, Barviha i Vrtovi Majendorfa najpoznatiji su “deponij za odlaganje krupnog diktatorskog otpada i odbacivanje političkih mrtvaca”.

Naime, u tom luksuznom izoliranom i čuvanom naselju uz mnoge enormno bogate “nove Ruse” svoje zadnje azilatnsko pribježište našli su, u očekivanju novih stanara iz Sirije, i svrgnuti kirgizstanski despot Askar Akajev, pa oholi i bogati gubernator gruzijske pokrajine Adžarije (koji je privatnim zrakoplovom nekadašnjeg moćnog moskovskog gradonačelnika Jurija Lužkova bježao pred vladinim trupama nakon nesupješno izvedene secesije) Aslan Abašidze, a unutar guste ruske borove šume, ograđene visokim zidom s kamerama i estetiziranom bodljikavom žicom pod visokim naponom, razbaškarila se i egzaltirana supruga nekadašnjeg srbijanskog gospodara rata u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu Slobodana Miloševića, koji je ne dočekavši kraj suđenja skončao u ćeliji Haaškog zatvora, Mirjana Marković i njen sin Marko, kojeg benevolnetno potražuje srbijansko pravosuđe. U tom zatvorenom zlatnom kavezu umro je i autokratov brat, njegov ambasador u Rusiji, Borislav Milošević. On je svojedobno podigao veliku prašinu u Beogradu izjavom da Marko u Barvihi živi sa svojom “ruskom ženom” te da ima kćer, što je izbacilo iz ravnoteže njegovu “srpsku suprugu” Milicu Gajić, koja krati dane u njihovoj pustoj vili u Požarevcu.

...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg