RAT LILIĆA I BATLERA ZA VIKENDICU Batler: Lilić se tamo s društvom opijao, dovodili su lake žene, a sad se boji supruge i želi pobjeći

Trebala je to biti kućica iz bajke za moju suprugu. Gradio sam je u tajnosti i htio jednog dana svoju Pupu iznenaditi poklonom. A danas? Danas mi je to noćna mora i žao mi je truda i novca uloženih u cijelu tu priču. Prodao bih i kućicu i zemlju za četvrtinu uloženog, samo da što prije zaboravim sve probleme koje danas s tim imam, očajan je Miroslav Lilić, legendarni voditelj i urednik nekadašnje Radiotelevizije Zagreb i HTV-a. Pokazuje dokument, u kojemu piše sljedeće: “Dana 24. ožujka 2014. u 13 sati u prostorije Policijske postaje Donja Stubica nepozvana je pristupila odvjetnica Irena Kelava iz Đakova i predočila ovjerenu punomoć za zastupanje Miroslava Lilića iz Zagreba. Tom prilikom odvjetnica je izjavila da je njezinom klijentu na vikendici u Poljanici Bistričkoj br. 90/C, općina Marija Bistrica, susjed Nikola Rajaković iz Sesveta zamijenio brave na ulaznim vratima (dva komada), srušio pomična vrata od ulaza u dvorište, srušio ogradu s desne strane parcele u duljini od 60 metara, skinuo oznaku kućnog broja, demontirao i odnio kamin u dnevnom boravku, plinski bojler, radijatore, postavio plastenik na sredini parcele, poslagao drva za ogrjev na donjoj terasi i ispod ulaznih stepenica, otuđio inventar, posteljinu, posuđe, tanjure, pribor za jelo, kuhinjski stol i šest stolica, komodu s galerije i ležaj.

Odvjetnica želi podnijeti kaznenu prijavu protiv Nikole Rajakovića zbog kaznenog djela krađe. O otvrđenom stanju je usmeno izviješten zamjenik načelnika PP-a Donja Stubica Darko Milošić po čijem je nalogu odvjetnica Kelava upućena da dostavi pismenu kaznenu prijavu s popisom otuđenih stvari i oštećenja radi daljnjeg postupanja. Sve to temeljem punomoći njezina klijenta Miroslava Lilića”. Sadržaj je to službene zabilješke koju potpisuje policijski službenik Robert Horvatek.

Ovaj službeni policijski dokument rezultat je sukoba dvojice nekad nerazdvojnih prijatelja, Miroslava Lilića i medicinskog tehničara Nikole Rajakovića zvanog Mika, koji je spletom okolnosti postao Lilićev svojevrsni batler u vrijeme Lilićeva šefovanja Croatia Recordsom. Mika je godinama slovio kao Lilićeva desna ruka u organizaciji fešti, veselica i druženja svih oblika, a čemu je Lilić, i sam to priznaje, poslovično bio sklon. Danas Mika tvrdi da je kuća u Poljanici Bistranskoj njegova, a ne “dišina”, kako ga zove, te da Lilić nema nikakvo pravo ostvariti svoju namjeru da imanje proda.

- Ja sam to gradio svojim rukama i ne bum odustal. Zemlja je Lilićeva, ali kuću sam ja kupio svojim novcem i montirao je na stari zidani objekt. Godinama su se koristile moja struja i voda. I septička jama u koju ide njegov otpad je na mojoj zemlji. I neka Lilić kaže čemu je trebala služiti ta kuća. E, vidite, ja znam. U strahu je od žene pa sad želi od svega pobjeći - tvrdi Nikola Rajaković Mika.

Objašnjava da je grunt u zagorskim bregima zamišljen kao “sigurna kuća” za Lilićeve prijatelje i suradnike, gdje bi nesmetano ponekad pobjegli od obiteljske rutine. - Tu se pilo, kartalo, dolazili su menadžeri, političari u pratnji svojih prijateljica. Lilića nekad nije bilo. O svemu sam ja brinul, dakle da ima vina, mesa, čiste posteljine. Mogel bi knjigu napisat, ali rano je za to - kaže Mika i vadi iz velike vreće sliku rađenu u tehnici ulje na platnu, na kojoj su portreti Ante Glibote i Miroslava Lilića, prikazanih kao zombi i vampir.

- Lilić na slici ima vampirske očnjake jer je živio noću - kaže Mika, smatrajući kako je ovo djelo nepoznatog slikara dokaz pravog karaktera njegova protivnika u sudskom sporu na Općinskom sudu u Zlataru.

- Haha, kakva glupost. Slika je nastala u vrijeme kada smo Glibota i ja imali nekih općepoznatih nesuglasica. Slika je trebala poslužiti, a i poslužila je u određenoj mjeri, kao sredstvo pomirenja. Objesio sam je u vikendici ne smatrajući to nekom uvredom. To je bila samo dobra zafrkancija. Ali stari Mika u tome vidi neko dublje značenje - pomalo sućutnim tonom objašnjava Lilić, a potom se vraća u prošlost, u vrijeme kada su se njih dvojica upoznala.

- S mojim dolaskom u Croatia Records tamo sam među drugim zaposlenicima zatekao Miku, koji je u to vrijeme radio u proizvodnji gramofonskih ploča. Bivši direktor Glibota zamolio me da Miki povjerim ponovno otvaranje restorana u sklopu tvrtke i ja sam tako napravio. Mika je potom vodio taj restoran - prisjeća se Lilić svojih prvih dana na čelu nekad najveće jugoslavenske, a potom hrvatske glavne diskografske kuće.

Poznanstvo Mike i Lilića pretvorilo se u pravo prijateljstvo. Liliću je “Mikin resor”, ugostiteljstvo unutar Croatia Recordsa, bio iznimno važan, jer sve je svoje poslovne veze započinjao i održavao kroz druženja uz jelo i piće. Upravo zbog takvog menadžerskog stila izrodila se ideja o kupnji kuće izvan, a opet ne predaleko od Zagreba, gdje bi se poslovni sastanci pretvarali u prijateljska druženja i obrnuto.

‘Baš sam si dao truda’

- Meni kupnja vikendice nije bila ni na kraj pameti, već je upravo Mika došao na ideju da kupim komad zemlje do njegova imanja i da tamo dovršim jedan započeti zidani objekt. Isprva sam se protivio toj ideji jer moj je grunt, opće je poznato, u Siveriću, a nisam imao vremena ni snage za započinjanje još jedne vikendice. No, Mika je bio uporan i na kraju sam kupio prvo zemljište, a nedugo zatim, malo dalje u Zagorju, i staru drvenu hižu. Taj je objekt dopremljen na betonski dio starog zidanog objekta, a onda sam uložio pravo malo bogatstvo u uređenje.

Uvedena je voda, struja, etažno grijanje. Sve je uređeno tako da se unutra može komforno stanovati, a ne samo kratko boraviti. Baš sam si dao truda. Mika sada tvrdi da je on to uređivao. Istina je, on je nalazio majstore i kupovao materijal, ali sve isključivo mojim novcem. Izračunao sam da sam uložio 518.000 kuna u zemljište i uređenje. Već sam imao kupca, koji je dao i kaparu, ali kad je čula za prodaju, Mikina žena me zvala i plačući molila da prodam njoj. Bilo mi je logično da ona ima prednost, ali nisam imao pojma da imaju novca, s obzirom na to da su oboje nezaposleni.

Vratio sam kupcu novac i pristao prodati Rajakovićima. No i nakon godinu dana oni nisu imali novac, a ja sam se morao okrenuti drugim kupcima. Danas bih sve prodao za 150.000 kuna, ali Mika radi probleme.

Kupci s mojom suprugom dođu pogledati, a onda supruga shvati da ne može ući u kuću i pokazati ljudima jer je Mika promijenio brave.

Prijavio sam ga zbog ometanja posjeda, a i kazneno je prijavljen zbog krađe pokućstva. Ovo je neizdrživo - žali se Lilić.

Pokazuje ugovore o kupnji, račune, dokumente iz katastra, gruntovnice, čak i energetski certifikat koji je morao izraditi prije prodaje nekretnine.

- Ja imam cijelu hrpu dokumenata, sve na moje ime, a Mika svoje pravo nad imovinom temelji na jednoj rukom pisanoj izjavi žene od koje je on u moje ime kupio drvenu hižu koja se sada nalazi na zidanom dijelu objekta. I onda, zamislite, taj je ugovor ovjeren tek 2013., a kao godina kupnje kuće navedena je 2004. Moja je kuća dovršena godinu dana ranije. Dakle, taj je dokument ništavan i očiti je antidatirani falsifikat - tvrdi Lilić.

Nikola Rajaković Mika kroz svoj rad u Croatia Recordsu vidio je, kako kaže, stvari koje bi netko “vičniji peru mogao pretvoriti u roman koji bi na vrlo živopisan način opisao proces pretvorbe društvenog u privatno vlasništo, sustavno uništenje jednog jakog privrednog subjekta, zloporabe ovlasti i sve ono što je iskorijenilo privredu iz ovih krajeva”.

Raskol zbog supruge

- Gledao sam hrpe novca u vrećama, pijanstva najpoznatijih ljudi iz svijeta estrade, politike, privrede. Bilo je tu lakih žena, nemorala, opačina, obijesti... jednom riječju - užas - kaže Mika.

No, priznaje da je najzabavnije dane svojeg života proveo uz Lilića. Za raskol prijateljstva krivi zapravo Lilićevu suprugu, a o konkretnom povodu za kaznene prijave i sudski postupak tvrdi da se radi o borbi zbog principa. Miroslav Lilić posljednjih godina ima zdravstvenih problema, a nakon operacije srca nastoji se što manje uzbuđivati zbog problema. Tijekom razgovora o spornoj vikendici nastojao je biti staložen, no nekoliko je puta podviknuo.

- Ma gledajte, to stvarno nema smisla. Ja sam Miku prijavio, a ne on mene, a cijela stvar nema veze s pitanjem vlasništva jer kuća je neprijeporno moja. Imam sve papire, ugovore, izvatke, račune od plaćenog poreza... ničeg spornog oko vlasništva nema - objašnjava legendarni TV urednik u svojem stanu na zagrebačkoj Savici.