RAZORAN POGLED U SULUDI SVIJET SCIJENTOLOGIJE Razotkrivene sve tajne kulta slavnih i bogatih

Kabelska mreža HBO ove se godine ne može požaliti na svoj dokumentarni program. Najprije je serija “Pehist: život i smrti Roberta Dursta” Andrewa Jareckog imala senzacionalan odjek jer je tajnoviti tajkun nesmotreno priznao da je ubojica dok mu je mikrofon bio uključen, a prošle nedjelje je i film “Pročišćenje: Scijentologija i zatvor vjere” Alexa Gibneyja ostvario sjajan rezultat - za prvog emitiranja vidjelo ga je milijun i 700 tisuća gledatelja, a u reprizama i dodatnim uslugama kao što je HBO GO skupit će ih se i više. Još od dokumentarne serije Spikea Leeja “Kad se brane sruše” o uraganu Katrina iz 2006. ta kabelska mreža nije s tom vrstom programa ostvarila takvu gledanost.

Veliki dokumentarist

Za film se očekivalo da će biti hit. Alex Gibney jedan je od najplodnijih američkih dokumentarista (u našim doku kinima nedavno je igrao njegov film “Nalazeći Felu”, portret glazbenika Fele Kutija), magazin Esquire ga je 2010. proglasio najvažnijim redateljem u toj domeni, dobio je Oscara za dramatični “Taksi do tamne strane” koji se bavi mučenjem i ubojstvom skromnog afganistanskog taksista od strane američkih vojnika, a priličnu pozornost izazvali su i “Mea maxima culpa: Tišina u božjoj kući”, istraga o seksualnom zlostavljanju gluhih maloljetnika u katoličkoj crkvi, “Armstrongova laž” portretirala je slavnog biciklista Lancea Armstronga nakon afere s dopingom, “Klijent 9: Uspon i pad Eliota Spitzera” istraživao je seks skandal bivšeg guvernera države New York, a “Mi krademo tajne: Priča o Wikileaksu” bio je puno zanimljiviji od igranog filma “Peti stalež” s Benedictom Cumberbatchom u ulozi Juliana Assangea. Kad se doznalo da Gibney priprema film po knjizi Lawrencea Wrighta “Pročišćenje: Scijentologija, Hollywood i zatvor vjere”, bilo je očito da je u pitanju još jedan eksplozivan redateljev projekt.

Ni Wright ne zazire od vrućih tema, njegova knjiga “Toranj miraža: Al-Qaeda i put prema 11. rujnu”, koja nije prikrivala američke propuste u sprječavanju rušenja Dvojnih tornjeva, dobila je Pulitzerovu nagradu i niz drugih priznanja. “Pročišćenje” je pripremao nekoliko godina, razgovarao s otpadnicima od te crkve, ali i onima koji su joj još pripadali te oslikao nevjerojatnu organizaciju čija bi praksa odavno bila osuđena da nije medijske i pravne umješnosti njezinih vođa i odvjetnika.

Gibney je koristio uglavnom sugovornike koje je Wright pronašao. Na ekranu to sve izgleda puno efektnije no na stranicama knjige: moć filmske slike je neporeciva i vjerojatno će film polučiti reakcije koje knjiga nije bila u stanju, iako je bila bestseler. Kako je napisao kritičar online magazina vulture.com, o nesretnoj sudbini kitova ubojica u zabavnim parkovima napisano je na stotine potresnih izvještaja, no tek kad se pojavio dokumentarni film “Blackfish” nešto je učinjeno da im se poboljša položaj. Jednako će tako i Gibneyjev film biti efikasniji od Wrightova rada. Vidjelo se to već na premijeri na Sundance film festivalu, na kojem se bez ozbiljnog kritičarskog pedigrea nije mogla dobiti ulaznica ni za jednu projekciju. Gibneyjeve “glumce” čuvali su festivalski volonteri, kako im suviše revni scijentolozi ne bi naudili, no srećom, sve je prošlo bez posljedica.

Ako želite doznati nešto više o scijentologiji, film vam neće pružiti suviše odgovora, uputnije je pročitati Wrightovu knjigu ili pogledati film “Master” Paula Thomasa Andersona: u potonjem su imena promijenjena, ali se može shvatiti kako je osnivač scijentologije L. Ron Hubbard, inače renomirani SF pisac, regrutirao svoje pristalice i ostvarivao kontrolu nad njima.

Lažirao ratni staž

Početkom pedesetih operirao je uglavnom sa svoje jahte u međunarodnim vodama, donekle i stoga da izbjegne progon Američke agencije za hranu i lijekove, koja ga je htjela pritvoriti kao šarlatana. Ima u filmu dosta njegovih snimaka, neki su čak i u boji, što je podvig, jer je Hubbard izbjegavao medije, a nije zaboravljeno spomenuti kako je pisac lažirao svoju pomorsku karijeru, tvrdeći da je za 2. svjetskog rata zapovijedao s dva broda i sudjelovao u bitkama, no ništa od toga nije bilo istina, jer su ga oba puta smijenili zbog nesposobnosti. Opsjednutost morem je, međutim, ostala, odatle stalne plovidbe jahtama, kao i dosjetka da članovi njegove organizacije Sea Org Project moraju nositi uniforme koje su podsjećale na one američkih pomorskih kadeta.

Hubbard u spomenutom razdoblju nije bio u zavidnoj financijskoj situaciji, no tada je napisao “Dijanetiku”, tzv. znanost o mentalnom zdravlju, koja se odlično prodavala i predstavljala je temelj za njegovo kasnije naukovanje o scijentologiji. Što je zapravo scijentologija? Nije to lako obrazložiti, ali u pitanju je neka vrsta samopomoći koja sugerira da se čovjek treba riješiti trauma i osloboditi: nema tu motiva organiziranih religija, Boga, raja i pakla, međutim, hijerarhija postoji, čovjek postiže ispunjenje kad postane “čist” i shvati da je tijelo samo “kuća” u kojoj obitava njegova duša. Ne čudi što je pokret postao tako dominantan među ljudima solidnog imovinskog stanja, kojima ni protestantska ni katolička crkva nisu nudili odgovore.

Haggis na bugarskom

Prvi sugovornik u filmu je scenarist i redatelj Paul Haggis, dobitnik Oscara za “Fatalnu nesreću”. On je kao mladić imao ljubavnih nevolja i scijentologija mu je predstavljala potporanj koji mu je nedostajao, no kasnije je izračunao da je svoju privrženost platio barem 250 tisuća dolara. Još je dobro i prošao jer je znao bogataše koji su pokretu priložili 25 milijuna. Raskinuo je sa scijentologijom kada je obznanio da su mu dvije od tri kćeri lezbijke: po njihovu naučavanju homoseksualizam je bolest, što Haggis nikako nije mogao prihvatiti jer je veliki zagovornik ljudskih prava, osobito onih seksualnih i rasnih manjina. Napisao je pismo u kojem raskida s pokretom, a nedugo zatim pred kućom ga je sačekala poveća grupa scijentologa i tražila da se odrekne onoga što je napisao. Nije htio ni čuti pa ga je objavljivao u nastavcima, na blogu svog prijatelja, ali najprije anonimno da bi se potpisao tek na kraju. Izbio je skandal. Tekst je diljem interneta preveden na jedanaest jezika, pa čak i na bugarski.

Nije lako riješiti se scijentologa, o čemu svjedoče i nekadašnji visoki funkcionari tog pokreta koji su ga se odrekli. Marty Rathbun, desna ruka mladog i energičnog Davida Miscavigea, koji je zamijenio Hubbarda nakon njegove smrti 1986., upoznao je pokret u svim njegovim segmentima i naposljetku ga zgrožen napustio. Bivši sljedbenici progonili su ga punih pet godina, špijunirali njega i njegovu suprugu Monique iz kuće preko puta, a kad bi bračni par pozvao policiju, pretvarali bi se da snimaju neobaveznu dokumentarnu reportažu. Naposljetku je Monique povukla najmudriji potez, nije tužila pokret nego Miscavigea osobno, što je potonjem bilo iznimno neugodno: klonio se medija kako je znao i umio, nije znao kako se postaviti prema provokatorima, a sada se našao na sudu i bio iznerviran drskim pitanjima odvjetnika. Uzgred, njegova nećaka Jenna također je napustila pokret i nema dobro mišljenje o svojem stricu.

Rathbun je bio svjedokom Miscavigeovih manipulacija, kako je uklanjao ljude u organizaciji koji su mu smetali do apsolutne vlasti, no znao je i puno neugodnije stvari. Recimo, jedna od uobičajenih metoda kojoj se podvrgavalo nove članove bilo je ispitivanje tzv. Hubbardovim elektrometrom: to je nekakva vrsta poligrafa čija bi kazaljka jako skočila kad bi ispitanik evocirao iznimno neugodan događaj iz svoje prošlosti, a čim bi to ponovio, reagirala bi slabije, jer bi se on već polako oslobađao traume. Nezgodno je jedino to što su sve te ispovijedi snimane i zapisivane te korištene protiv onih koji su htjeli napustiti scijentologiju.

Reakcija FBI-a

Još je gora bila navada da se članove tjera do krajnjih fizičkih granica, u dva kontejnera u Južnoj Kaliforniji koje se zvalo “Rupa” bilo je svačega, iznurivanja članova dok nisu pali u nesvijest, lizanja jezika podom i još koječega. Kada je intervenirao FBI, nije bilo rezultata, jer su članovi na to pristajali dobrovoljno. Ne svi, Spanky Taylor, bliska prijateljica Johna Travolte, bila je zgrožena u kakvim su joj nehigijenskim uvjetima držali dijete i uspjela se nekako s njim prošvercati na slobodu. Scijentologija je profitirala i od jeftine radne snage, svojim niže pozicioniranim aktivistima plaćala bi po 40 centi na sat, a neki od njih radili bi po 14 do 18 sati dnevno.

Scijentologija je bila pred financijskim krahom početkom devedesetih, trebalo je platiti milijardu dolara poreza, no sve bi se to umanjilo ako bi ih država prestala tretirati kao vjersku sektu i priznala religijom, nakon čega bi porez bio radikalno smanjen. Neumorni scijentolozi fanatično su slali na stotine pisama i pokretali bezbroj tužbi: naposljetku im je 1993. priznat status religije, i to od strane državnih činovnika koji zapravo jedva razlikuju što je vjera, a što uvjerenje. Porezni dug je umanjen na njima beznačajnih 12 i pol milijuna dolara. Danas su teški dvije-tri milijarde, šire se po čitavom svijetu, trguju nekretninama i investiraju: odličan je to posao jer se članstvo stalno smanjuje, a prihoda je sve više.

Najpoznatiji scijentolozi svakako su John Travolta i Tom Cruise, no nijedan nije pristao nastupiti pred Gibneyjevom kamerom. Srećom, postojećeg dokumentarnog materijala bilo je dovoljno. Travolta je navodno imao razdoblje kolebanja, htio je napustiti crkvu, ali su možda presudile intimne ispovijedi pred elektrometrom: u njegovu životopisu štošta je toga problematično, pa i nekoliko gay veza, koje javno nikad nije htio priznati. Cruise je drukčiji slučaj. Na snimanju “Dana groma” upoznao je Australku Nicole Kidman i zaljubio se u nju, međutim, njezin otac bio je poznati psihijatar, što je scijentolozima bilo dovoljno upozorenje: tu struku smatraju neprijateljskom, valjda zato što im se metode tu i tamo preklapaju, a ovi drugi ih smatraju prevarantima. Kidmanica nije htjela ni čuti za scijentologiju, Cruise je to isprva prihvaćao, no u crkvi su bili uporni, čak su i prisluškivali njezin telefon, pa se brak naposljetku raspao. Kada se Cruise požalio Miscavigeu da nikako ne može pronaći novu partnericu, šef scijentologa imao je rješenje tog problema: mladoj i perspektivnoj glumici Nazanin Boniadi (gledali smo je kao analitičarku CIA-e Faru Sherazi u drugoj i trećoj sezoni serije “Domovina”) najprije su pokazali spis iz kojeg je očito da je njezin dečko vara, a kad su raskinuli, poslali su je na potpuni “makeover”, postala je glamurozna dama i isporučili Cruiseu. Njih dvoje počeli su zajedno živjeti, no ona je napravila grešku kada im je Miscavige došao u posjet, imala je glavobolju i nije baš bila entuzijastična što ga vidi. Cruise joj je prigovorio, ona se požalila prijateljici i u trenu je izletjela iz redova scijentologa.

Kao nacističke relikvije

Gibneyjev film gleda se bez daha unatoč tome što traje puna dva sata, ima u njemu potresnih ispovijedi, poput one Sare Goldberg, koja je bila zgranuta što kći prekida odnose s njom zato što je napustila crkvu i što joj zabranjuje da ubuduće viđa unuku. Fascinantni su i dijelovi snimljeni na proslavi scijentologa prije dvije godine, na kojoj se Miscavige ponaša kao da je vladar svijeta, iako kičerski simboli te crkve više podsjećaju na nacističke relikvije nego na ozbiljan vjerski pokret.

Prema Gibneyju, scijentologija bi mogla dospjeti u ozbiljne probleme ako se preispita njezin status religije i time izgubi mogućnost oslobađanja od poreza.

Po mnogima, to je najobičnija vjerska sekta kakvih je u Americi na desetke: jedna od njih je i Transcendentalna meditacija kojoj pripada i David Lynch i ta odlično zarađuje na lakovjernim članovima, ali ni približno tako dobro kao scijentologija. Drugi ozbiljan udarac bio bi kad bi crkvu napustile njezine najveće zvijezde, Travolta i Cruise.

Prvi je labilan, usprkos tome što svako malo izgovori nekakvu pohvalu scijentologiji, a drugi je zbog nje izgubio već dvije supruge, uz Kidmanicu tu je i Katie Holmes, koja mu neko vrijeme nije dozvoljavala viđati njihovu kćer Suri, u strahu od negativnih utjecaja scijentologa.

Koliko dugo će on trpjeti da mu vjera upropaštava privatni život, vidjet ćemo.