Rebić: 'Crkva nije u stanju odgovoriti na izazove SDP-a koji je zadržao mnogo od svjetonazora koji neugodno podsjeća na prošlost'

Odnosi Crkve u Hrvata i vladajuće lijeve koalicije ponovno su zahladili, iako se zapravo nikada i nije moglo govoriti da Kaptol simpatizira SDP -ovce. No nedavna propovijed kardinala Bozanića u Mariji Bistrici pokazala je kako Crkva prema toj stranci ima velike ideološke i vrijednosne zazore i primjedbe.

- Složio bih se da se tu radi o ‘ideološkom sukobu’, mada o ograničenom i nepotrebnom. Zagrebačkom nadbiskupu očigledno smeta to što se SDP još nije oslobodio ideologije (ili njezina dobrog dijela) koju baštini iz ‘prošlih vremena’. Danas su u Europi sve takve političke stranke deideologizirane i one ne zastupaju određeni svjetonazor niti ga nameću svojim građanima pa se stoga i ne bore protiv vjerskog svjetonazora - kaže teolog i umirovljeni profesor zagrebačkog Katoličkog bogoslovnog fakulteta Adalbert Rebić.

Petljanje vlasti

SDP prvenstveno doživljavate kao bivše komuniste, a ne socijaldemokrate?

- Imam dojam da većina naših tradicionalnih vjernika SDP doživljava kao bivše komuniste koji još nisu potpuno promijenili svoj stari mentalitet. Oni se jesu reformirali, ali zadržali su mnogo od svjetonazora koji nas neugodno podsjeća na prošlost.

Čega se zapravo Crkva boji - da joj SDP ulazi u prostor?

- Donekle da. Crkva se osjeća pogođenom u svojoj zadaći promicanja Evanđelja i odgoja mladih naraštaja jer se sada netko, s druge strane, nameće kao zamjenik ili rezerva Crkve u tom poslanju. Crkva ima dužnost usmjeravati odgoj svojih vjernika prema pozitivnim vrednotama, a sadašnja vlast petlja se u to namećući svoj svjetonazor.

Koje su to upitne vrednote koje vam smetaju?

- Upitan je njihov odnos prema temeljnim vjerskim vrednotama koje se najviše tiču odgoja mladih, zaštite života od rođenja do smrti, nadnaravnog određenja i dostojanstva ljudske osobe. SDP nameće većinskom katoličkom puku liberalne i sekularne vrijednosti, i to takvom retorikom koja me podsjeća na komunizam. Stalno se ističe potreba preispitivanja ugovora sa Svetom Stolicom, pitanje vjeronauka u školama, inzistira se na spornom zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji kao o najpozitivnijoj europskoj tekovini, a Crkva je upravo tu vrlo kritična. Taj zakon ne poštuje prirodni zakon na kojem se temelji obitelj i život djece u obitelji. Znamo da građani naše države nisu samo deklarirani vjernici kršćani nego i oni koji zastupaju sekularni ili liberalni svjetonazor, ali su u manjini. U manjini su i ateisti i agnostici. Naša vlast mora voditi računa o vjernicima katolicima koji su većinski dio našeg stanovništva. Zadaća Crkve nije napadati ovog ili onog ministra zbog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i nekog drugog sličnog zakona, nego je zadaća Crkve ukazati na opasnosti koje proizlaze iz takvih zakona. Crkva čineći to ne želi nipošto ulaziti u političke rasprave. Dalje, problem je što država promiče svoj liberalni pogled na spolni odgoj u školi. Tvrdi se da time samo pružaju informacije, a kroz to oni zapravo odgajaju djecu. Kao da je tu sve slobodno i uopće nema ćudorednih ograničenja. Ukazuje se, primjerice, na homoseksualnost kao na posve normalnu pojavu. Organiziraju se javne manifestacije homoseksualnosti na kojima sudjeluju čak i ministri! Ne mislim da je homoseksualnost bolest ili da homoseksualce treba nabijati na stup srama. To osuđujemo. No ne možemo podržati praksu da se o tome govori kao o posve normalnom ponašanju, čak o ponašanju koje je suvremeno!

Čini se da je našoj Crkvi svaka lijeva vlast ‘crvena krpa’. Kardinal Bozanić čak kaže da je ‘Hrvatska izložena valovima ideološkog usmjerenja’ i naziva to ‘kulturnom revolucijom’.

- Kardinal Bozanić, čini mi se, uporabio je riječ ‘kulturalna revolucija’. To je točnija, ali jednako tako vrlo jaka riječ za tu pojavu koju zapažamo u suvremenom našem društvu. Problema ima, ali iskreno nema potrebe za takvom retorikom. Kod nas nema ‘kulturalne revolucije’. No, do toga uskoro može doći. Društvo se sve više odmiče od onih vrednota koje naviješta Crkve. To plaši. Na djelu je stanovito skretanje prema sekularizmu i laicizmu. Naša država jest laička, ali ne smije biti laicistička. To prodiranje sekularizma i laicizma plod je nedostatka crkvene evangelizacije. Crkva je posljednjih godina zastala pred prodiranjem loših suvremenih trendova u društvu. Sekularizam se u nas sve više širi. To je utjecaj zapadne Europe. Mislim da Crkva to širenje sekularizma neće moći spriječiti. Kao da nije dorasla našem vremenu. Zato nam treba nova evangelizacija, novi i suvremeni način predstavljanja i naviještanja evanđeoskih vrednota.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista