ALEKSANDAR BORODAI

REPORTER MAGAZINA SA SEPARATISTIMA 'Internet je pun laži. Strelkov i njegovi ljudi nisu objavili da su srušili avion'

Reporter Magazina u Donjecku je razgovarao s dužnosnicima samoproglašene narodne republike da bi sklopio portret njihova predsjednika Aleksandra Borodaija. Rus, bivši ravnatelj FSB-a, student filozofije...? Što je istina?
 AFP

Donjecka narodna republika osnovana je nakon travanjskog referenduma, a krajem svibnja ove godine s Luganjskom narodnom republikom udružila se u Federativnu državu Novorusiju. Nezadovoljni razvojem Majdana, proruski separatisti pribjegli su nasilnom svrgavanju vlasti i uspostavi novog poretka. U početku su stanovnici jugoistočne Ukrajine podupirali Majdan u zahtjevima da se oligarsi maknu s vlasti, ali kada je pokret doživio zaokret iz socijalno-ekonomskog u političko-nacionalni, postali su njegovi najžešći protivnici.

Kako je jačao zapadnoukrajinski desni sektor, proruske ideje nailazile su na sve plodnije tlo. Ni neke ideje Kijeva, poput one o isključivanju ruskog jezika, nisu donijele ništa dobro. Duhovi nacionalizma pušteni su iz okova. Socijalne ideje o boljem životu pretvorile su se u nacionalističke ideje. Tih dana u Donjecku se najčešće moglo čuti: “Ako mogu oni na Majdanu, možemo i mi”. Zajedništvo je trajno narušeno i nastupio je inat, a ruski inat može dosegnutii neslućene razmjere.

Po majdanovskom principu došlo je do upada u administrativne zgrade u Donjecku i Lugansku. Počela je, kako je separatisti nazivaju, revolucija. Začudo, nije to bio rat simbolima. I danas se u Donjecku ponegdje mogu vidjeti plavo-žute zastave i ukrajinski grbovi. Nazivi kijevski ili ukrajinski nisu preimenovani. Tako i dalje u restoranu Ukrajina ili nekom drugom možete naručiti kijevski odrezak. Separatistima je bio važniji sadržaj od pakiranja. Potezi u ovoj šahovskoj partiji vukli su se ciljano i planski, zato se teško oteti dojmu da je samo volja naroda na djelu. U samom gradu i dalje djeluju komunalne službe. Gradski parkovi besprijekorno se uređuju kao i prije. Nisu provedena masovna novačenja u separatističke vojne jedinice, a ipak linija obrane grada funkcionira.

Naravno, nemoguće bi bilo sve to organizirati i isplanirati bez podrške Rusije. Nakon odcjepljenja Krima sve su snage prebačene u istočnu Ukrajinu. Kozaci, pa čak i četnička postrojba, prebačeni su na novo mjesto sukoba. Razni dobrovoljci i savjetnici dobili su novi zadatak - Novorusija. Ekipa dokazana na kriznim žarištima ruskog utjecajnog područja stupila je na snagu. Na čelu te ekipe svakako je Aleksandar Borodai. Slijedi ga Igor Strelkov, a hijerarhijski se spušta sve do kozaka na cestovnom kontrolnom punktu. To su, naravno, mahom ruski državljani. Kada tome dodamo logistiku i isporuku naoružanja, dobivamo sliku rata.

Vjetrovi rata

Kako se vjetrovi rata približavaju gradu, proporcionalno raste i egzodus stanovnika. Svejedno, ruski ili ukrajinski orjentirani oni se sreću na željezničkoj stanici i kupuju karte. Odlaze svako u svojem smjeru. Ipak, ni tu nije podjela jasna, vrlo često Ukrajinci ruske nacionalnosti odlaze na ukrajinsku stranu. Naročito oni iz miješanih brakova. Neki to rade iz praktičnih razloga (rodbina, posao...), ali neki iz uvjerenja. Smatraju da Ruse nije stvarno briga za njihovo mišljenje, nego da će biti iskorišteni za neki veći cilj. Naravno, ima i gorljivih zagovornika Novorusije. Tako mi Alina objašnjava da Ukrajince nije briga za ljude koji ovdje žive i da će sigurno udariti teškom artiljerijom i avionima. “Njih zanima samo zemlja. Mi smo ništa. Mi ne postojimo. Oni samo razmišljaju o profitu. Novac je postao najvažniji, a ljudskost je u drugom planu. Opet odlazim od kuće. Svaki je put taj period sve dulji. Sada me nije bilo deset dana. Vratila sam se po neke stvari i opet idem.”

Aleksandar Borodai prvi se put pojavio na istočnoj ukrajinskoj sceni u veljači, kada je Viktor Janukovič srušen s vlasti. Pojavljuje se na Krimu zajedno s Igorom Stelkovim u ulozi savjetnika. Nakon krimskog odcjepljenja sele se u Donjeck i vrlo brzo zauzimaju ključne pozicije: premijersku i poziciju ministra obrane. Po nekim glasinama, Borodai je ruski obavještajac s činom generala u FSB-u (nasljednik KGB-a). Česta putovanja u Moskvu sugeriraju jaku povezanost sa službenom Rusijom. Jednom je prilikom na izravno pitanje novinara odgovorio: “Čak i da jesam špijun, da li bi vam mogao odgovoriti pozitivno? Ja sam ruski državljanin koji je u istočnoj Ukrajini uključen u zbivanja kao volonter”. Prema ruskim medijima, 2002. je imenovan za zamjenika ravnatelja FSB-a. On sam negira tu informaciju objašnjavajući da su mu kolege i prijatelji za 35. rođendan napravili podvalu s lažnim imenovanjem. Objašnjava da je ta nevina rođendanska šala potpuno neutemeljena na stvarnim događajima. U prošlosti se pojavljivao u Transdnjestarskoj oblasti u Moldaviji (1992.), u Čečeniji (1996.) te na još nekim žarištima, navodno kao operativac ruske vojno-obavještajne službe. “Ja sam do sada riješio sve komplicirane sukobe. Naravno da su ljudi koji su postavili i inicirali ove pobune isti ljudi, oni su međusobno povezani... Dakle, kada sam završio rad na Krimu, automatski sam došao na posao na jugoistoku Ukrajine.”

Moskovske godine

Između ratova i pobuna djelovao je u Moskvi. Najprije kao samostalni savjetnik i lobist, a kasnije i djelatnik velikog investicijskog fonda. Političko djelovanje temelji na platformi ultradesničarskog nacionalizma. Bio je urednik novina Sutra, a pokrenuo je i televizijski kanal Dan.

Oba su neskriveno zagovarala stavove krajnje ruske desnice. Novine Sutra zagovarale su panslavensko ujedinjenje svih slavenskih naroda. Često su pozivale i na antisemitizam, iako su u to vrijeme, devedesetih, smatrane marginalnima. Sada se pak Borodai sve češće postavlja na poziciju ideologa novoruskog imperijalizma, službene Moskve. Znanje o protoku informacija i novinarstvu primijenio je i u Ukrajini. Jedna od prvih odluka nakon dolaska na Krim, a kasnije i Donjeck, bila je ukidanje ukrajinskih TV kanala. Na frekvencijama tih kanala pojavila se slika službenih ruskih TV kuća, kao i nezavisnih lokalnih proruskih postaja. Očito je da Aleksandar Borodai nije običan tajni agent, špijun. Njegovo sve češće pojavljivanje u aktivnim rolama pokazuje da je on čovjek od povjerenja.

Čovjek za sve zadatke, koji je prevazišao mračne ulice i pozicije neimenovanih savjetnika. Formalno obrazovanje u filozofiji na Moskovskom sveučilištu kod njega je vrlo izraženo u svakodnevnoj, ali i službenoj komunikaciji. Tako na pitanje NBS-ova reportera kako komentira glasine da je u stalnom kontaktu s Moskvom on odgovara: “Službeno takvih kontakata nema. Neslužbeno: No comment.” Djelatnica media centra u Donjecku, Valerija, opisuje ga kao vrlo angažiranog, upućenog u sva zbivanja, s jasnim uputama u službenom dijelu.

Samo ponekad, neslužbeno, svojim šalama i jezičnim spinovima može zbuniti sugovornika. “On je očito čovjek širokog znanja, koji u obzir uzima sve detalje situacije i nastoji donijeti prave odluke. Obično govori brzo, kao da u glavi ima sto kombinacija, pa želi što jasnije odvojiti onu pravu.” Na pitanje imaju li njegovu službenu biografiju, odgovorila mi je da sam prvi novinar koji je to zatražio, ali očito će ih biti još pa će ih morati izraditi. Njihov je premijer postao vrlo popularan posljednjih dana.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. prosinac 2024 17:35