OSTALI BEZ BASNOSLOVNIH BONUSA

REPORTERKA MAGAZINA U CITYJU Zle bankare stigla je kazna

David se budi u lokvi znoja. Sanjao je da je ubio svog šefa. To mu se događa već drugi put ovaj tjedan, sedmi put ovaj mjesec. Njegova supruga Wendy nije osobito iznenađena - kao i svake godine, David, bankar u londonskom Cityju , pati od “bonus groznice”.

David i Wendy žive u uglednom dijelu Londona, tik uz Sloane Square. Imaju Range Rover Vogue i Porsche 911 Turbo Cabriolet, ormare pune haljina i odijela s potpisom, ponešto satova i dijamantnih ogrlica te apetit koji raste sa svakom sezonom. Ono što Wendy ne zna jest da imaju i dugove koji će postati problematični ako David ove godine ne dobije bonus sa sedam znamenki.

Dani stresa

Glavni lik knjige “U vrijeme bonusa nitko ne čuje da vičeš”, koja je samo napola fikcija jer je njezin autor David Charters prije spisateljske karijere radio u Cityju, nije jedini kojemu su tjedni krajem veljače i početkom ožujka najstresniji u godini. U ovom razdoblju između naivnih novogodišnjih odluka i odgađanog proljetnog buđenja, uz tek privremeni prekid rutine tijekom karnevala i blagdana Svetog Valentina, financijsko središte Londona, City, proživljava svoj kalendarski vrhunac. Dok se nad gradom, kojemu je City žila kucavica, pojam bonusa nadvija poput oblaka, ovotjedna vijest iz Bruxellesa je kao udar groma.

Nakon osmosatne intenzivne debate Europski je parlament u srijedu navečer donio odluku o ograničavanju bankarskih bonusa, tzv. bonus cap. Odsad će banke svojim djelatnicima moći isplaćivati bonuse koji nisu veći od njihove plaće, a iznimno 200 posto veće od plaće ako tako odluče dioničari. Glavni pregovarač Europskog parlamenta, Othmar Karas, rekao je da je time postignut “regulacijski paket kojim će se banke stabilizirati i bolje oduprijeti krizi”.

Bez kontrole

Za širu javnost to je novo bankarsko poglavlje kojim su milijunski bonusi - koji su od 80-ih godina sinonim za bankarske zgoditke , ali i pohlepu i socijalnu nejednakost - pretvoreni u povijest.

- Posljednjih smo godina vidjeli da bez prave kontrole City može učiniti golemu štetu ne samo britanskoj, nego i svjetskoj ekonomiji. Ograničeni bonusi spriječit će neumjereno ponašanje individualnih bankara i institucija za koje rade. Neki od najbrilijantnijih umova možda će otići u druge industrije ili osnovati vlastiti biznis umjesto da se igraju brojevima u velikim bankama. To će dugoročno biti bolje za sve nas - komentirala je Jasmine Birtles, financijska analitičarka, česta gošća BBC-ja i autorica financijskog savjetovališta Moneymagpie.

Ukratko, nepisana poruka iz Bruxellesa, općeprihvaćena u europskoj javnosti, glasi: napokon je pobijedila pravda - stigla je kazna za zle bankare. No, da parafraziram komentar uglednog The Economista, želja za prirodnom pravdom često dovodi do neželjenih posljedica.

Jutro nakon što su bonusi “začepljeni”, na naslovnicama britanskog tiska osvanula je još jedna vijest. Prvi put nakon dugo vremena zabilježen je pad cijena luksuznih nekretnina. Stanovi i kuće u prestižnim dijelovima središnjeg Londona, omiljenim rezidencijama bankara - South Kensington, Chelsea, Battersea i Mayfair - godinama su držali visoke cijene. Prosječni tjedni najam stana od 100 kvadrata iznosio je 1000 funti (oko 9000 kuna), a prodajna cijena 1,200.000 funti. Iako se ekspanzija luksuznih nekretnina uglavnom pripisuje vojsci oligarha s Istoka, čini se da je ona iz Cityja, sastavljena od gotovo pola milijuna ljudi iz raznih dijelova svijeta, brojnija i time važnija za (gradsku) ekonomiju. Primjerice, prodajni predstavnik Ferrarija u Londonu, gradu u kojem je lani prodan najveći broj tih luksuznih automobila na svijetu, napominje da se pad prodaje osjeća već nekoliko mjeseci, još dok je “bonus cap” bio samo tema rasprave.

Sa zapadnog ruba središnjeg Londona, u kojemu “City Boys” troše i liježu na počinak, odlazim na istočni, linijom Circle line podzemne koja je neuobičajeno prazna jer su u kasnim jutarnjim satima u Cityju već svi oni koji tamo trebaju biti. Vrijeme je ručka, rijetka prilika da zateknem nekoliko sugovornika izvan njihovih staklenih bedema, kojima je nemoguće prići bez bankarskih akreditacija. Slabe sunčeve zrake izmamile su ljude na ulice pa vještim mozaikom ostataka starog grada i novog Cityja protječu kolone odijela i aktovki. Stoga komentar moje sugovornice da Cityju prijeti egzodus zvuči neprimjereno.

- Zašto bi itko želio ostati raditi u Europi kada može otići u New York ili Hong Kong i zaraditi bonus koji je u Europi zakonom zabranjen - pita Angelica Jones* koja četiri godine vodi jedan odjel Deutsche banke.

Sa svojim partnerom, također bankarom, već traži posao u Hong Kongu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 22:00