Sergey Yeskov nema svoj ured. Ne bi to inače bilo ništa čudno, nemaju ga ni mnogi drugi ljudi, ali kada se zna da je Yeskov na čelu kompanije koja svake godine okrene oko milijardu kuna, onda taj podatak prelazi u sferu nevjerojatnog. Naime, osam najviših menadžera Zagrebačke pivovare, hrvatskog lidera na tržištu s udjelom od čak 43 posto, sjedi za svojim radnim stolovima u jednoj zajedničkoj prostoriji, koja u pojedinim drugim tvrtkama te veličine ne bi bila dovoljna ni za nekog nižerangiranog direktora. Nema tu masivnih hrastovih stolova i debelih kožnih stolaca, nema luksuza ni prenemaganja i sve je podređeno maksimalnoj učinkovitosti. Ukrajinac Yeskov u Hrvatskoj je od 2007. godine i na čelu Zagrebačke pivovare ostao je kod čak tri različita vlasnika - prvo Anheuser Busch InBev, potom CVC Capital Partners, a danas američki gigant Molson Coors. Godinu dana nakon tog posljednjeg transfera, u kojemu je grupacija StarBev, u kojoj je i Zagrebačka pivovara , prodana za 2,65 milijardi eura, sa Sergejem Yeskovom razgovarali smo o promjenama koje je donijela nova vlasnička struktura, o novim projektima, utjecaju gospodarske krize i vremenskih prilika na poslovne rezultate... Naravno, na hrvatskom, koji izvrsno govori, samo s blagim naglaskom koji više podsjeća na slovenski nego na ukrajinski ili ruski.
Tržište u stalnom padu
Kako je ova dugotrajna hrvatska ekonomska kriza utjecala na vaše poslovanje i kako ste joj se prilagodili?
- Mi smo od početka krize bili dio AB InBeva i imali smo dobro posloženo poslovanje, tako da nije bilo potrebe za drastičnim smanjenjem troškova, rezovima ili otpuštanjima. Jedini pritisak osjećali smo od strane tržišta, koje je krenulo padati i od 2008. do danas, s iznimkom 2011. godine, u stalnom je padu. Svake godine smo investirali, i u ljude i u brendove, radimo na inovacijama pomoću kojih možemo stabilizirati poslovanje firme i nadoknaditi taj pad tržišta. U tom periodu povećali smo i tržišni udio, tako da u posljednjih pet godina rastemo po stopi od pet posto.
Kako se pad standarda hrvatskih građana odrazio na vašu industriju u cjelini?
- Činjenica je da kupovna moć opada, ali protiv toga se borimo tako da uz povećanje efikanosti potrošaču damo što interesantniju ponudu i time ostvarimo veći udio na tržištu i ostvarimo profit. Prošle smo godine uveli 13 inovacija. U našu zadnju inovaciju, promjenu pakiranja koju smo proveli u ožujku, uložili smo 10 milijuna eura, što je najveća pojedinačna investicija u povijesti Zagrebačke pivovare. Riječ je o 48 milijuna novih boca, strojevima koji ih pune, otpisu starih boca...
Poznato je da vremenske prilike iznimno utječu na prodajne rezultate piva. Kako je ova iznimno produljena zima utjecala na vašu prodaju?
- Lanjski ožujak u odnosu na ovogodišnji imao je temperature više i za 10, 15, pa i 23 stupnja. To ima utjecaja ne samo na prodaju, nego i na raspoloženje ljudi koji ne izlaze, ne rade terase... Po našim procjenama pad u ožujku u odnosu na prošlu godinu bio je dvoznamenkast, između 15 i 18 posto. Nama je, osim toga, vrlo visoka potrošnja od petka do nedjelje i tu jedan lošiji vikend u ljetu može imati velik utjecaj na mjesečnu potrošnju. Radnim danima su navike ljudi drugačije i utjecaj je manji.
Ljeto bolje od zime
Kako se kreće krivulja potrošnje po mjesecima u godini?
- Drastično. Recimo, u sedmom mjesecu prodajemo četiri do pet puta više nego u prvom. I to ima svoje posljedice za poslovanje, jer moramo biti spremni za drastično povećanje potrošnje, prilagoditi tome cijelo poslovanje firme, koja ima određen broj zaposlenih. Zato u sezoni dodatno zapošljavamo ljude koje moramo na vrijeme educirati i pripremiti. Pivo je, jednostavno, sezonski proizvod.
Koliko ljudi radi u Pivovari i kolika je prosječna plaća?
- Imamo u prosjeku 530 ljudi, jer taj broj fluktuira zbog ovoga što sam naveo. A prosječna neto plaća je nešto viša od prosjeka u Hrvatskoj, oko 8900 kuna.
Zagrebačka pivovara je u vrijeme kada je građena, 1892., bila praktički izvan Zagreba. Danas je u centru. Je li vam ovaj prostor dovoljan, koliko vas lokacija ograničava?
- Zasad imamo dovoljno prostora, unatoč svim proširenjima proizvodnje, dugoročno možemo raditi tu i nemamo planova za preseljenje. Sigurno je da ova lokacija ima svoje posljedice, ta skučenost nas prisiljava da radimo još efikasnije. Osim toga, u saniranje buke pojedinih godina ulažemo i po milijun eura - to su posebna ostakljenja, fasade, zidovi koji apsorbiraju buku...
Što bi bilo potrebno da neki hrvatski brend piva uspije na nekom velikom svjetskom tržitštu, poput britanskog ili američkog? Je li to uopće u sferi mogućeg?
- Vrlo, vrlo teško. Lokalni brendovi vezani su na lokalne potrošače i oni se uz njih razvijaju praktički već stotinama godina. A globalno tržište uglavnom se bazira na premium brendovima. U našem slučaju se Staropramen, kao češki brend, sada prodaje u brojnim europskim zemljama, a i mi smo s njime imali odlično iskustvo. U posljednje dvije godine je najbrže rastući brend u Hrvatskoj i ima blizu tri posto tržišta, a cilj nam je u idućih godinu ili dvije ući unutar top 5 u zemlji - nakon Ožujskog, Karlovačkog, Pana i također našeg Löwenbraua.
Što se za vašu kompaniju promijenilo s ulaskom u Molson Coors?
- Iako je velika stvar za nas što je naša matična kompanija ponovno pivar, a ne investicijski fond, na svakodnevni posao to nije imalo osobitog utjecaja, jer je naša tehnologija sasvim kompatibilna s tehnologijom Molson Coorsa. Imat će utjecaja na kapitalna ulaganja, jer ćemo ove godine investirati 19 milijuna eura, za razliku od lanjskih 9 milijuna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....