POKRENUTI HRVATSKU

SKUPI LOVCI MOŽDA SE I ISPLATE Offset bi donio 2,6 milijardi eura stranih ulaganja i 20.000 radnih mjesta

Predsjednik Josipović objavio je odluku da će se zadržati borbena komponenta zrakoplovstva te da će za dvije godine biti odlučeno o kupnji novih aviona: HRZ-u je potrebno od 16 do 18 lovaca koji stoje između 700 milijuna i 1,6 milijardi eura, a inozemni proizvođači oružja kroz offset program zauzvrat nude izravna ulaganja u hrvatsku industriju

Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu potrebni su novi borbeni avioni. Predsjednik Josipović nedavno je objavio odluku da će se zadržati borbena komponenta zrakoplovstva, a za dvije godine bit će odlučeno hoće li se novi lovci kupovati samostalno ili u suradnji s drugim zemljama. Mnogima se čini da je samostalna kupovina nepodnošljivo velik trošak za Hrvatsku, pogotovo u krizi. Ipak, borbeno zrakoplovstvo je nužno, a kupovina novih lovaca mogla bi čak i - pokrenuti hrvatsko gospodarstvo.

U teškim ekonomskim vremenima novi borbeni avioni moraju se gledati ne samo kao jamac obrane zemlje nego i kao ekonomska investicija. Hrvatska odabirom novog borbenog aviona može oživjeti umiruću industriju i stvoriti izvor redovnih godišnjih prihoda te otvoriti tisuće radnih mjesta. To se može postići kroz dva ključna elementa. Prvi od njih je offset, kojim prodavatelj borbenog aviona jamči u zemlju-kupca uložiti određeni postotak vrijednosti ugovora. Drugi element je pružanje usluge zaštite zračnog prostora susjednim zemljama koje same ne mogu osigurati nadzor svog neba.

Zaštita neba susjeda

Crna Gora i BiH nemaju lovačko zrakoplovstvo, pa prema tome ni sposobnost zaštite svog zračnog prostora. Tu zadaću mogli bi izvršavati hrvatski borbeni avioni ako se odluči o kupnji novih. S obzirom na površinu tih zemalja, Hrvatska bi nadzor njihovih zračnih prostora mogla naplatiti i više desetaka milijuna eura godišnje. Ako uzmemo da je riječ o 50 milijuna eura, za razdoblje od 40 godina, koliki je vijek novoproizvedenog borbenog aviona, Hrvatska bi uprihodila oko 15 milijardi kuna. Usporedbe radi, ministar Hajdaš Dončić prije nekoliko je dana izjavio kako će budući koncesionar hrvatskih autocesta zaraditi 15 milijardi kuna u 40 godina. Dakle, nadzor tuđeg zračnog prostora ima potencijal da bude jednako profitabilan kao i koncesija autocesta.

Samostalna nabava je najbolja opcija jer bi sav offset išao u Hrvatsku, iako bi zajednička kupovina s još jednom ili više zemalja smanjila jediničnu cijenu aviona zbog veće ukupne narudžbe. Svaka bi zemlja iz zajedničke narudžbe dobila onoliko aviona koliko joj je potrebno, no tada bi bio podijeljen i eventualni offset. Kada se govori o novim avionima, najvažnije stavke o kojima će se odlučiti u iduće dvije godine su broj i tip novih aviona. RH, zahvaljujući svom teritorijalnom moru, ima najveći zračni prostor od svih zemalja bivše Jugoslavije i on iznosi oko 90 tisuća kvadratnih kilometara. S obzirom na toliki zračni prostor i geografske specifičnosti zemlje, HRZ-u idealno bi bilo 16-18 lovačkih aviona za sposobnost izvršenja borbenih zadaća.

Novi ili rabljeni?

Što se tipa aviona tiče, izbor će najvjerojatnije biti sveden na dva lovca: američki F-16 Fighting Falcon i švedski JAS 39 Gripen. Ranije se nagađalo i o ruskim lovcima MiG-29, no zbog političke situacije ruski avioni nemaju šanse, a i upitno je bi li ih Rusija htjela prodati članici NATO-a.

lzgledno je da bi ponuda F-16 bila u vidu F-16AM/BM iz zaliha europskih zrakoplovstava ili F-16C/D iz američkih skladišta. Dakle, bila bi riječ o rabljenim lovcima s malim offsetom. F-16 ima veću nosivost ubojnog tereta, no i skuplji je za eksploataciju od Gripena. Osnovno naoružanje za zračnu borbu čine projektili kratkog dometa AIM-9 Sidewinder i srednjeg dometa AIM-120 AMRAAM, a može ponijeti i široki spektar navođenog i nenavođenog oružja zrak-zemlja. Topničko naoružanje sastoji se od jednog 20-milimetarskog topa M61 Vulcan.

Situacija bi bila znatno bolja ako bi se naručivali novoproizvedeni F-16 Block 60, koji Hrvatskoj nikada nije bio ponuđen niti je za njega iskazan interes. Riječ je o vrlo naprednom borbenom avionu, koji predstavlja najmoderniju varijantu F-16, opremljenu APG-80 AESA radarom i IRST sustavom infracrvenog pretraživanja i praćenja. Ova varijanta može nositi izrazito širok spektar naoružanja. F-16 Block 60 je mnogo superiorniji avion od Gripena C i po sposobnostima je izjednačen s Gripenom E. S oružjem i obukom njihova nabavna cijena bila bi vrlo slična, a moguće je i da bi F-16 bili nešto skuplji. Uz njih bi se najvjerojatnije mogao dobiti offset, ali nije moguće procijeniti koliki jer su jedini korisnik ovog modela Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su i financirali razvoj te varijante. Cijena rabljenih F-16 bila bi sigurno niža te bi se 18 F-16AM/BM mogao dobiti za oko 700 milijuna eura, ali je riječ o dotrajalim avionima koji bi mogli letjeti najviše 15 godina. Nešto mlađi F-16C/D mogli bi koštati oko milijardu eura. Cijena sata naleta na F-16 je oko 5000 eura, iako na starijim, rabljenim primjercima može biti i veća.

Kako financirati nabavu?

Gripen je nuđen s velikim offsetom, koji bi se uložio u prvom redu u hrvatsku industriju. Najnovija inačica Gripen E/F uz već spomenute Sidewinder i AMRAAM rakete može nositi i novije projektile europske proizvodnje. Kratkodometni IRIS-T je superpokretljivi, infracrveno navođeni projektil dometa do 30 kilometara. Za borbu izvan vizualnog dometa Gripen može nositi i aktivno radarski navođen MBDA Meteor, koji ima domet od čak 320 kilometara, što je znatno više od većine inačica AMRAAM-a. Gripen raspolaže i jednim 27-milimetarskim topom Bk-27. Senzorsku prednost nad starijim F-16 daje mu ES-05 Raven AESA radar i integrirani IRST.

Švedska je prije dvije godine za osam novih Gripena C/D tražila 611 milijuna eura s obukom, ali bez naoružanja. Saab ističe da su inačice E, koja je jednosjed, i buduća dvosjedna F, nešto jeftinije od starijih varijanti. Uzevši to u obzir, može se procijeniti da bi narudžba 18 najnovijih Gripena E/F s obukom i naoružanjem mogla biti i više nego dvostruko skuplja od cijene rabljenih F-16 - čak oko 1,6 milijardi eura. No, cijena sata naleta na Gripenu C je oko 3500 eura, što je najniža cijena sata leta od svih zapadnih lovaca. Varijanta E bi trebala biti čak nešto jeftinija po satu naleta.

Dakako, mora se postaviti pitanje kako financirati nabavu. Postoji mogućnost da se dogovori odgoda početka plaćanja za nekoliko godina, ali svejedno je riječ o golemoj svoti novca. Potrebno je smoći političku volju za tu investiciju i postići konsenzus na političkoj sceni, ali kada se to učini, novac će se pronaći. Samo je na nove limuzine nedavno potrošeno 320 milijuna kuna. Novca, dakle, ima, samo se mora pronaći volja da ga se usmjeri na modernizaciju HRZ-a.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. studeni 2024 19:52