Štefan Füle: 'Ne, plan B ne postoji. Hrvatska ulazi u Uniju 1. srpnja'

U završnici smo priprema za punopravno članstvo Hrvatske u EU, deset godina otkako je Vlada tadašnjeg premijera Ivice Račana formalno aplicirala za članstvo. Od tada se mnogo toga promijenilo u Hrvatskoj, ali i u Uniji. Popis država koje su već ratificirale hrvatski pristupni ugovor pokazuje da Unija želi Hrvatsku kao svoju članicu. Međutim, na kraju ipak ima nekih dvojbi. Slovenija, zbog bilateralnog spora o Ljubljanskoj banci, nije ni pokrenula ratifikacijski proces, što izaziva nervozu ne samo u Zagrebu nego i u Bruxellesu i državama članicama EU, iako to ne žele javno priznati. S druge strane Europska komisija, u suradnji s hrvatskim vlastima, procjenjuje u kojoj je mjeri Hrvatska ispunila preostale uvjete te priprema izvješće o monitoringu koje će biti objavljeno 21. ožujka u Bruxellesu.

Iako naša Vlada i dužnosnici EU stvaraju dojam da je “sve pod kontrolom” te da će Hrvatska u predviđenom roku postati članica Unije, i dalje se mogu čuti neki koji traže da se Hrvatskoj nametnu mehanizmi nadzora i nakon ulaska, kakvi se primjenjuje za Bugarsku i Rumunjsku. Takvi prijedlozi stižu baš iz Rumunjske, ali oni neće biti prihvaćeni jer Bruxelles želi izbjeći bugarski i rumunjski slučaj te želi da Hrvatska bude “potpuno čista država članica”.

Sve je to posao za koji je, u ime Europske Unije, najviše odgovoran povjerenik za proširenje i politiku susjedstva Štefan Füle . U ekskluzivnom razgovoru za Magazin Jutarnjeg lista govori o očekivanjima da se napokon riješi spor sa Slovenijom te proces ratifikacije dovrši na vrijeme. Sa njim smo razgovarali na dan kada su se u Bruxellesu, bez posrednika, sastali Vesna Pusić i Karel Erjavec, ministri vanjskih poslova Hrvatske i Slovenije. S Füleom smo razgovarali i o utjecaju hrvatskog članstva na zapadni Balkan te o očekivanjima da, nakon 1. srpnja 2013., pomogne regiji .

Za nešto manje od dva mjeseca očekujemo zadnji izvještaj o monitoringu. Očekujete li da će on potvrditi da je Hrvatska potpuno spremna za članstvo u EU ili će nekim državama članicama dati povoda za sumnje?

- Ne mogu prejudicirati što će pisati u izvještaju. Nastavljamo dijalog s hrvatskim vlastima, dobivamo informacije i radimo na izvješću. Očekujem da ćemo ga usvojiti krajem ožujka. Ne mogu prejudicirati. Ali ono što sam mogao vidjeti, pogotovo u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon sveobuhvatnog izvještaja, je napredak koji je Hrvatska napravila u ispunjavanju preostalih uvjeta. Zato s optimizmom očekujem izvještaj.

Posljednji izvještaj o monitoringu u Hrvatskoj, koji ste objavili u jesen, je u nekim državama, posebno u Njemačkoj, dio medija ali i političara tumačio kao dokaz da Hrvatska još nije spremna za članstvo te da, s obzirom na malo vremena koje je preostalo, neće biti spremna na vrijeme postati članica. Pa i vi ste morali ići u Berlin i tumačiti što je bio cilj tog izvještaja. Mislite li da je poruka dobro shvaćena?

- Nisam trebao ići. Redovito idem u države članice, osobito u one u kojima nacionalni parlament ima vrlo važnu ulogu i daje mandat vladi za stavove na sastancima u Europskom vijeću. Tijekom tog putovanja, koje spominjete, apsolutno sam pojasnio što je cilj. Negdje su me čak i citirali da sam rekao da smo identificiranjem tih deset pitanja na kojima Hrvatska mora još raditi htjeli zapravo pozvati na buđenje, ali ne Berlin i Bundestag ili neki drugi nacionalni parlament kako bi se zabrinuli, nego hrvatsku vlast da se fokusira na ta pitanja i riješi ih prije 1. srpnja 2013. godine. Mislim da su poruku shvatili u državama članicama i svakako u Hrvatskoj.

Mislite li da ste time uspjeli probuditi vlast u Zagrebu?

- Mislim da je to upalilo. Vlada je odmah nakon tog izvještaja usvojila novi plan kako bi riješili preostala pitanja. Od tada smo na svim razinama, od stručnjaka do premijera, ministrice vanjskih poslova, potpredsjednika Vlade i drugih, vidjeli da se fokusiraju na rješavanje tih deset pitanja. Htio bih to pojasniti jer se ponekad stječe dojam da time naglašavamo neki problem i ono što hrvatska Vlada nije napravila. To nije slučaj. Svrha monitoringa, koji pokriva razdoblje od potpisivanja pristupnog ugovora do punopravnog članstva Hrvatske u EU, je pomoći Hrvatskoj da iskoristi to vrijeme za dovršetak priprema za članstvo te da ispuni uvjete koje je preuzela tijekom pregovora. Stavljanjem naglaska na tih deset pitanja nismo htjeli reći da Hrvatska ima problem, nego da se fokusira na dovršetak posla kako bi hrvatski račun bio čist i kako bi od 1. srpnja 2013. bila vjerodostojna članica Unije.

Svrha monitoringa, kako ste često govorili, bila je njegovo izbjegavanje nad Hrvatskom nakon članstva, bilo nekim mehanizmima verifikacije i suradnje (CVM) kakvi se koriste za Bugarsku i Rumunsku ili za neke druge. Još se čuju glasovi koji ne isključuju mogućnost da je monitoring potreban i nakon ulaska Hrvatske u Uniju. Mislite li da to neće biti potrebno nakon što Hrvatska postane punopravna članica ili i dalje smatrate da monitoring neće biti potreban?

- Cilj našeg posla i suradnje s hrvatskom Vladom je da do 1. srpnja ispuni preuzete obveze kako nakon toga ne bi bilo potrebe za mehanizmima monitoringa, kako god ih mi zvali, CVM minus, CVM plus ili nešto drugo. Uvjeren sam da će hrvatska vlast postići željene rezultate u rješavanju preostalih pitanja i da će u izvještaju biti naglašeno da je Hrvatska spremna za članstvo.

Koja su pitanja, od onih koje Komisija trenutačno prati, najveći izazov?

- Oklijevam odgovoriti na to jer način na koji je pitanje formulirano daje naslutiti da postoji problem koji Hrvatska ne rješava. Međutim, to nije tako i jasno je da je fokus napora na poglavljima 23 i 24 koja se tiču pravosuđa, vladavine prava, pravde i sigurnosti te na poglavlju 8 o tržišnom natjecanju koje se, na hrvatskom primjeru, najviše tiče brodogradnje. Ne postoji niti jedno pitanje u kojem nije postignut napredak, a to se odnosi i na preustroj brodogradnje i privatizaciju. Prošli su se tjedan stručnjaci Komisije i Hrvatske sporazumjeli o promjeni plana privatizacije jednog brodogradilišta. Očekujemo dovršetak procedure i o drugim pitanjima. U sljedećem izvještaju naglasak će biti na tim poglavljima jer je taj izvještaj ujedno i zadnji, različit od prijašnjeg koji je bio sveobuhvatan. Nećemo prešutjeti ni neka pitanja iz drugih poglavlja ako procjenimo da Hrvatska treba nastaviti s naporima prije članstva.

Stalno spominjete da Hrvatska treba biti spremna do 1. srpnja. Međutim izvještaj Komisije, koji neke države članice čekaju kao uvjet za ratifikaciju, bit će dovršen za manje od dva mjeseca. Hoćete reći da Hrvatska do tada neće ispuniti sve uvjete nego će neke morati nastaviti rješavati do punopravnog članstva?

- Kada je o proširenju riječ, pravila igre su jasna i kandidat mora biti spreman do članstva. Ne piše da mora biti potpuno spreman do zadnjeg izvještaja. Uvjeren sam da će vrijeme između našeg sljedećeg izvještaja i stupanja Hrvatske u članstvo biti iskorišteno, ako bude potrebno, za dovršetak nekih tehničkih pitanja. Ne želim da se stekne dojam da će u izvještaju biti iznenađenja. Cijeli proces monitoringa je transparentan, ne samo između Hrvatske i Komisije, nego i za države članice.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista