Cijela Njemačka do srži je potresena bezumnim činom 30-godišnjeg Heinza Schmidta, koji je naoružan do zuba upao u katoličku osnovnu školu Sv. Marije u Bremenu i iza sebe ostavio pet mrtvih djevojčica i 21 ozlijeđenu osobu, od čega 18 djece. U stanju kolektivnog zaprepaštenja i nevjerice našao se zapravo čitav svijet, jer nitko razuman ne može ni izbliza naslutiti zbog čega bi itko počinio pokolj u školi. Takvo što dosad nije zabilježeno nigdje u svijetu. Baš nigdje i nikada. Godina je, naime, 1913.
Heinz Jakob Friedrich Ernst Schmidt rođen je u istočnomorskome mjestu Sülze 1883. godine, a do svibnja 1912. bio je učitelj u Stolpu (današnji Slupsk u Poljskoj). Morao je, međutim, odustati od posla zbog psihičkog sloma. Kratko se liječio u sanatoriju pa je pronašao još jedan učiteljski angažman, ali i tu je dao ostavku. U prosincu te godine odlazi u Bremen. Oni koji su ga tamo susreli opisivali su ga kao vrlo čudnog i sramežljivog čovjeka.
Tog petka 20. lipnja nešto prije 11 sati ujutro učiteljica Maria Pohl postrojila je svoje učenice u kolonu po dvoje i povela ih na odmor ispred škole. Upravo u trenutku kada su curice krenule silaziti niz stepenice koje vode u prizemnu aulu, na njihovu podnožju pojavio se muškarac i počeo pucati. Izbila je panika, ali Schmidt, koji je u školu ušetao s aktovkom s ravno 10 pištolja, što automatskih Browninga, što revolvera, i čak 1000 komada municije, nije se dao omesti. Nastavio je pucati po djeci. Dvije curice pale su mrtve na licu mjesta, a treća je nepomično ležala pokraj stepenica. Pokušavajući se spasiti od manijakovih metaka skočila je preko gelendera, pala i slomila vrat. Nekoliko učenica pobjeglo je u učionicu 8b, ali nisu imale sreće - Schmidt ih je pratio. U toj učionici već je bilo 65 učenica koje su slušale nastavu.
“Striko, molim te, nemoj pucati”, preklinjale su ga navodno te sedmogodišnje i osmogodišnje djevojčice.
Nije imao milosti. Pucao je po djeci skrivenoj ispod školskih klupa, a potom je otišao do prozora. Vidio je da su učenici iz prizemlja iskakali kroz prozore u dvorište i pokušavali se udaljiti od škole pa je počeo pucati i na njih. Učiteljica Maria Pohl u tom je trenutku bila u muškoj učionici s druge strane hodnika. Učitelj koji je tamo držao nastavu zabarikadirao je vrata, otvorio prozor i naredio učenicima da iskaču u dvorište, jer je prostorija bila u mezaninu. Schmidt se okomio na zatvorena vrata i pokušao je provaliti u tu učionicu. Niotkuda, na leđa mu je skočio školski domar Butz, koji je potrčao u zgradu kad je čuo pucnjavu. Ubojica i domar su se hrvali u hodniku, Schmidt iz ruke nije ispuštao pištolj. Uspio je cijev okrenuti prema Butzu i potegnuti obarač. Metak mu je prošao kroz čeljust i izašao kroz obraz. Butz se srušio i onesviješten ostao ležati, a Schmidt je potrčao dalje, na sljedeći kat. Na stubištu je naišao na otvoren prozor, kroz koji je kao na dlanu mogao vidjeti dječake iz zabarikadirane učionice kako bježe kroz prozor i trče prema dvorištu. Ustrijelio je petoricu. U bezglavom napadu nekoliko metaka došlo je do susjednih zgrada i završilo u zidovima stanova. Jedan hitac pogodio je u ruku krovopokrivača koji je na nedalekom gradilištu postavljao crijep.
Schmidt je nastavio dalje, uz stepenice. Pucao je dok ne bi isprazio pištolj, a onda bi jednostavno uzeo sljedeći. Sada mu se na putu prepriječio 24-godišnji učitelj Hubert Möllmann. Pokušao ga je zaustaviti. Schmidt ga je upucao u prsa. Möllmann je, međutim, smogao dovoljno snage da skoči na ubojicu i sruši ga na pod, ali u međusobnom natezanju Schmidt ga je još jednom upucao, ovaj put u trbuh.
Poslije se učitelj prisjećao: “Taj muškarac došao mu je nasuprot na stepenicama, zapucao je iz dva revolvera. Uhvatio sam ga za gležnjeve i podignuo mu ruke, obojica smo se spotaknuli i pali niz stubište. Izgubio je jedan pištolj. Drugi sam mu mogao oteti iz ruke. Sjeo sam na njega i uperio mu oružje u glavu. Onda sam se onesvijestio.”
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....