ŠTO JE MANDATAR NAPRAVIO U PLIVI? Neto gubitak od 255 milijuna kuna imala je Pliva u 2008. Teva tada u Zagreb šalje Tihomira Tima Oreškovića

Boljelo je u osvit te 2009. godine, kada je izraelska Teva promarširala hodnicima Plive dajući joj šamar i poljubac istovremeno.

Prvi šef Plive, iz njezinih vlastitih redova, ali po izboru Teve, Matko Bolanča, koji je stasao uz otpisanog Željka Čovića, objavio je da kompanija oko koje je u desetljeću prije toga ispleteno puno više emocija nego što je u njoj bilo poslovne vizije održivog biznisa, otpušta 790 ljudi, svodi se na dvije tisuće zaposlenih i kreće u bitku za svoj opstanak, prvo unutar same Teve. Poljubac se sastojao od prilike za snažne investicije koje su se do danas ispunile, jer je Teva u Hrvatskoj sagradila tri tvornice i uložila 300 milijuna dolara.

- S Amerikancima je bilo lako, mi smo bili njihova prva akvizicija u Europi i život je nastavio svojim tijekom, ali kad je došla Teva to je bio pravi strah - svjedoči danas izvor blizak vrhu Plive, kako je to izgledalo na zagrebačkom Črnomercu nakon što je Teva kupila američki Barr Pharmaceutical za 7,4 milijarde dolara, samo dvije godine nakon što je Barr kupio Plivu za 2,2 milijarde dolara u okršaju s islandskim Actavisom i uz podršku tadašnje Vlade Ive Sanadera.

Interna objava

Neto gubitak od 255 milijuna kuna i pola milijarde kuna niži prihod od prodaje nego godinu ranije u iznosu od 4,59 milijardi kuna, završni je račun Plivina biznisa za 2008. godinu. Rezultat na osnovu kojeg se pale sve crvene lampice u odjelu financija. Teva u takav zagrebački kontekst šalje svojeg financijaša Tihomira Tima Oreškovića, koji će sedam godina kasnije postati mandatar Hrvatske vlade, a Teva će netom nakon toga poslati internu objavu kako mu traži zamjenu na poziciji glavnog financijaša za globalno poslovanje s generičkim lijekovima. Biznis koji godišnje nosi više od 10 milijardi dolara prihoda.

Iako su je se nesumnjivo bojali, Teva je u Zagreb došla s namjerom da ostane. Trebalo je ipak ispitati koliko je infrastrukture znanja ostalo u Plivi, kompaniji čiji su stručnjaci početkom 80-ih lansirali tada Jugoslaviju, poslije Hrvatsku, kao devetu zemlju u svijetu čiji su stručnjaci patentirali novi antibiotik, te koliko kapaciteta plivaši imaju za prilagodbu potrebama Teve za agresivnim rastom. U tome su uspjeli.

Od 2005. kada se Orešković u njoj zaposlio Teva je do kraja prošle godine u prihodu narasla četiri puta sa 5,25 milijardi dolara na lanjskih 20,3 milijarde dolara. Kada dovrši aktualnu akviziciju generičkog biznisa Actavisa bit će osma na globalnoj listi farmaceutskih kompanija.

Kada je prvi put došao u Zagreb, Orešković je tek nešto manje od četiri godine radio kao financijski direktor za Tevu u Kanadi, a bio je odgovoran i za IT, poslovni razvoj, bezreceptne lijekove i veterinarski biznis. Riječ je o tvrtki Novopharm, kanadskoj kompaniji koju je Teva također kupila.

Odabrao je Zagreb

No, Orešković nije došao u Zagreb kako bi postao Bolančin financijaš. Bolanču koji mu nikada zapravo nije bio šef angažirali su za restrukturiranje i zadužili ga za vođenje biznisa na području jugoistočne Europe, a Oreškovića su u Zagreb poslali sa zaduženjem da financijski vodi širu regiju istočne Europe i ubrzo mu odgovornost proširili na Bliski istok, sam Izrael i Afriku. Ponuđeno mu je da taj posao radi i u uredu u Tel Avivu, sjedištu Teve, no sam je odabrao ostati u Zagrebu. No, njegov doticaj s hrvatskim tržištem svodio se na upravljanje financijskim krvotokom u kontekstu šire regije. Bio je često na putu.

Nešto više od tri i pol godine radio je Orešković u zagrebačkim Plivinim uredima i ostao poznat većinom internim farmaceutskim krugovima.

- Nikad se nije umrežio ni u jedan zagrebački poslovni krug, a često ga se znalo vidjeti kako sa suprugom i djecom šeta Britanskim trgom, ali uvijek samo u društvu obitelji - svjedoči jedan izvor. Iz farmaceutsko financijske anonimnosti izlazi tek nakon što ga je Teva imenovala predsjednikom Uprave Plive u ljeto 2012. godine i kada je Bolanča napustio kompaniju. Plivin prihod u 2011. pao je za 1,3 posto u odnosu na godinu ranije, na 2,8 milijardi kuna, a dobit se istopila s 90 na 18 milijuna eura. No, Pliva je već tada bila u investicijskom zamahu.

Tek tada Orešković postaje poznat u hrvatskom gospodarstvu s funkcije šire od one financijaške koja je obilježila njegov staž u Tevi. Orešković preuzima i ulogu predsjednika Udruge farmaceuta Hrvatske udruge poslodavaca, ostavljajući među liderima domaćeg farmaceutskog biznisa, kako nam je nekolicina njih u neslužbenim razgovorima povjerila, dojam pristupačnog i srdačnog, ali suzdržanog čovjeka, uvijek dobro pripremljenog za detalje, ali nikad s ambicijom guranja sebe u prvi plan ili preuzimanja vodstva u nekoj inicijativi.

- Bio je iskreno iznenađen načinom na koji se financira hrvatski zdravstveni sustav - kaže nam jedan od šest sugovornika u ovoj temi, koji su proteklih godina imali priliku bolje upoznati Tima Oreškovića. Naglasit će, samo profesionalno.

- Vrhunski istreniran za vođenje pregovora - kaže izvor blizak ministarstvu zdravlja dok ga je vodio Rajko Ostojić. Uoči prvog susreta s ministrom, Oreškovićev je ured ministrovom uredu poslao njegovu poslovnu biografiju i sažetak tema o kojima je trebalo razgovarati. Detalj je ostao upamćen kao neobičan, iako je riječ o redovnoj proceduri zapadnih korporacija. Na tom se razgovoru nije govorilo o temama koje nisu bile na papiru, svjedoči upoznati izvor. Orešković je došao raspravljati o administrativnim preprekama, ali niske cijene lijekova, najveću boljku farmaceutske industrije na hrvatskom tržištu nije spominjao. Zašto? Pa tu je temu spominjao na adresi odgovornoj za nju u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje Siniši Vargi dok je bio ravnatelj HZZO-a i s kojim dijeli odrastanje u Kanadi, iako se u njoj nikad nisu sreli, i za kojeg je rekao da su se i privatno družili.

- Čovjek koji precizno odvaja privatno i poslovno - sažima izvor blizak Vargi, tumačeći kako je za Oreškovića bilo sasvim prirodno na službenom sastanku s Vargom argumentirati zašto rušenje cijena lijekova na recept uništava farmaceutsku industriju, a na nekoliko privatnih večera u društvu supruga govoriti isključivo o hrani, piću, godišnjim odmorima, obitelji te uopće ne spominjati da su na pozicijama koje obnašaju na suprotstavljenim stranama. Unutar HUP-a aktivno je sudjelovao u formiranju stavova industrije o cijenama lijekova, administrativnim barijerama, specijalističkom obrazovanju farmaceuta i parafiskalnim nametima koji su zahvaljujući propisima Hrvatske agencije za lijekove i medicinskih proizvoda u dijelu koji se odnosi na nužnu analizu lijekova u dvije godine narasli pet puta.

Investicijski plan

U prvom ozbiljnijem istupu pred hrvatsku javnost, intervjuu koji je dao Jutarnjem listu, Orešković je sebe opisao fiskalnim konzervativcem.

Financijaš koji bi drugačije mislio ne bi se nikada uspeo visoko na hijerarhijskoj ljestvici Teve. Bijeli kožni trosjed u uredu predsjednika Uprave Plive u staroj upravnoj zgradi na zagrebačkom Črnomercu detalj je koji svjedoči o tome. Bio je u tom uredu za Matka Bolanče, koristio ga je Orešković, a sedam godina poslije služi i Mihaelu Furjanu, aktualnom Plivinu šefu.

Socijalna osjetljivost Teve pri otpuštanju Plivinih radnika 2009. kada je Orešković služio kao Tevin financijaš iza zastora, izrečena je u brojkama: svaki radnik koji je ostao bez posla dobio je otpremninu od 300 tisuća do dva milijuna kuna, a prema novom kolektivnom ugovoru najavljeno je da će plaće preostalim zaposlenicima rasti od 12 do 20 posto. Dok se domaća javnost sa zgražanjem opraštala od Plive, a anonimni joj domaći stručnjaci proricali budućnost sa 500-tinjak zaposlenih i konačni kraj kroz pretvaranje u tek običan Tevin pogon, u Tevi su tkali investicijski plan, povećanje proizvodnje u Plivinim pogonima, njezin izlazak na globalno tržište u drugačijim uvjetima. No, na Plivi i njenim ljudima stajao je zadatak: izboriti se, zadovoljavajući Tevine kriterije, za svoje mjesto pod suncem. Pomoglo je i to što Plivini zagrebački pogoni imaju proizvodnu dozvolu za tržište SAD-a od stroge američke Agencije za hranu i lijekove (FDA).

Tevina formula sažima se u što niži proizvodni trošak, što višu kvalitetu, što veću količinu. I sve to, što je brže moguće, a posebno se cijeni - funkcionalna inovacija. Na kraju ove godine postigli su u Plivi proizvodnju od šest milijardi tableta na godišnjoj razini. Pliva, koja se su Tevinim internim komunikacijama naziva “Lokacija Zagreb”, kad je u pitanju radna snaga nije jeftinija od istočne Europe, ali kvalitetom i efikasnošću Plivini ljudi tuku istočnu konkurenciju, a još uvijek manje koštaju od onih na Tevinim zapadnoeuropskim lokacijama. Financial Times anketirao je šest investicijskih analitičara koji prate Tevu 26. prosinca, i svi su se složili da će Teva ove godine poslovati bolje od tržišta. Prije nešto više od dvije godine Teva je na globalnoj razini najavila otpuštanje pet tisuća zaposlenika, 10 posto od ukupnog broja u roku od godinu dana. Razlog? Djelomično i zbog tek jedan posto pada prihoda u drugom tromjesečju 2013. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te 6,3 posto manjom dobiti po dionici. Istovremeno, u Zagrebu je Teva otvorila tvornicu suhih oralnih lijekova i najavila zapošljavanje 220 ljudi.

Prvo iskustvo

Otpuštanje, kupnja drugih kompanija, investiranje, zapošljavanje novih ljudi i osvajanje tržišta te ponovno opet u krug, uz kontinuirani rast vrijednosti, smisao je života svijeta farmaceutske industrije u kojem je profesionalno odrastao Tim Orešković. To se mnogima ne mora sviđati, ali korporacije sve više formiraju način razmišljanja našeg okruženja. Farmaceutika je pak jedna od industrija koje su zahvaljujući tome što su iznimno regulirane zakonodavstvima država u kojima posluju iznimno infiltrirane u sve pore politike. Sudeći prema Oreškovićevoj službenoj biografiji, njegovo prvo korporativno iskustvo s politikom odradio je još u Eli Lillyju, američkoj farmaceutskoj tvrtki u kojoj mu je nakon četiri godine staža u Puerto Ricu, ujedno i najduljeg zadržavanja na istoj funkciji u cijeloj karijeri i prije prelaska u Tevu, posljednja pozicija bila, laički rečeno, korporativni lobist pred kanadskim državnim vlastima.

Formalno je riječ o funkciji na kojoj je bi zadužen komunicirati s državnim vlastima, poglavito oko njihovih nastojanja da obuzdaju rast cijene lijekova. U Hrvatskoj s pozicije predsjednika Uprave Plive lobiranje za zaustavljanje rušenja cijena lijekova na recept od strane HZZO-a u mandatu prošle Vlade nije mu uspjelo. Domaći poslovnjaci u farmaceutskoj industriji, napominjući kako Oreškovića poznaju tek poslovno, na osnovu njegove karijere procjenjuju da mu je i politički angažman u Hrvatskoj samo još jedna stepenica s koje može odskočiti dalje, dok jedan izvor istovremeno svjedoči kako mu je na ljeto 2014. bilo teško otići iz Hrvatske. - Vidjelo se to na njemu, iako ništa osobito u tom smislu nije rekao - kaže naš sugovornik. Više od polovice svojeg desetogodišnjeg staža u Tevi, Tim Orešković proveo je vezan za ured u Zagrebu, no globalne korporacije najviše cijene menadžere spremne zbog posla mijenjati tržišta. Tako je i Orešković nakon gotovo šet godina provedenih u Hrvatskoj unutar Teve dobio priliku za daljnje napredovanje, posao glavnog Tevina financijaša za Europu s radnim mjestom u Amsterdamu, a nakon Tevine globalne reorganizacije u travnju ove godine dobio je u nadležnost financije za globalno poslovanje generičkim lijekovima. Korporacije nekada znaju biti neumoljive, napredak zna biti uvjet za ostanak.

Zadnja riječ

Neupitno navikao biti strancem, od Kanade u kojoj je odrastao kao Hrvat preko Puerto Rica gdje je radio za Eli Lilly i Hrvatske u koju se prvi put vratio živjeti sa 43 godine, potom Nizozemske, uz vlastita svjedočanstva kako je bio otvoren i za pozicije u Londonu kako bi se s američkog preselio na europski kontinent, svojim angažmanom mandatara Hrvatske vlade ostavio je u nedoumici ljude koji su ga imali prilike upoznati kroz industriju koja mu je obilježila karijeru. Nikad ni na koga u farmaceutici nije ostavio dojam da se želi dulje zadržati u Hrvatskoj, nitko od naših sugovornika nije ga na osnovu razgovora o problematici industrije i državne politike uspio svrstati ni na jednu stranu domaćeg političkog spektra.

Tihomir Orešković u poslovnom odlučivanju na svim svojim pozicijama ipak nikad nije imao zadnju riječ kad se radilo o velikim odlukama. Uspon na hijerarhijskoj ljestvici Teve, tumači upoznati izvor, omogućavao mu je tek veći savjetodavni utjecaj na top menadžment koji u konačnici donosi odluke, no uvijek je iznad sebe imao nekoliko šefova. Hrvatskoj javnosti predstavio se kao mandatar Vlade koji će postane li premijerom imati posljednju riječ u odlukama.

Pliva, s čijeg je čela i sa zaduženja za jugoistočnu Europu otišao nakon dvije godine, u 2015. lovi prihod blizu 4 milijarde kuna, vraća se polako prema onome prije nego ju je Teva zajedno s Barrom preuzela, u Hrvatskoj u istraživanje i razvoj lani je uložila 75 milijuna dolara, a Plivini istraživači rade i na projektima istraživanja novih lijekova koji nose 30 posto poslovanja generičke Teve. Područja? Multipla skleroza, šizofrenija, Alzheimer, Parkinson, a u Zagrebu radi 300-tinjak ljudi koji se bave s više Tevinih tržišta u području financija, nabave, ljudskih potencijala, pa je Teva iz koje je profesionalno potekao aktualni hrvatski mandatar u objektivnoj ocjeni prije kompanija koja je Plivi pružila priliku da se spasi i raste negoli išta drugo.