Što točno radi Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa.

Osnovali su ih prije 2 godine. Još nisu ni počeli raditi. Kažu, spremaju se. Ima ih 7 i sjede 5 metara od Charlieja

S malih ekrana još prije tri godine nestala je nasmiješena brineta koja je predimenzioniranim crvenim škarama nemilosrdno rezala troškove gospodarstva i nepotrebne propise.

Dobro se sjećamo premijera Ive Sanadera koji je u srpnju 2007. godine s tim istim škarama spremno pozirao fotografima i hvalio se HITROREZ-om, projektom HDZ-ove vlade koji je trebao ukinuti sve nepotrebne propise, uredbe, pravilnike i zakone.

Govorilo se da će taj pompozno inaugurirani projekt giljotiniranjem bespotrebnih propisa gospodarstvu donijeti uštede od 400 do 930 milijuna dolara godišnje, dakle između jedan i tri posto BDP-a. U Europskoj Uniji takvim se rezovima godišnje uštedi više od 150 milijardi eura. Prema tadašnjim analizama Vladine posebne jedinice za HITROREZ, između 20 i 40 posto propisa trebalo je ukinuti jer su nepotrebni, duplicirani ili čak nezakoniti, a još 30 do 40 posto valjalo je pojednostaviti.

Na primjer, malim trgovcima promjena propisa o označavanju cijena na artiklima donijela je uštede od 100 milijuna kuna godišnje, jer nisu trebali isticati cijenu na svakom proizvodu, nego samo na polici pokraj artikla.

Hrvatska je imala i propis koji određuje količinu pepela u vinima i šampanjcima, a prema tom propisu ne bismo smjeli uvesti nijedan europski šampanjac jer ima više pepela nego što je propisivao pravilnik. Govorilo se tu i o ukidanju prometne dozvole, čak i o tome da će sve isprave prilikom izdavanja nekog dokumenta pribavljati službena osoba, a ne više građani.

Početak s ovacijama

Prema HITROREZ-u, automobil na kojemu se polaže vozački ispit ne mora više imati petora, nego samo troja vrata, a nazivi tvrtki više ne moraju nositi hrvatsko ime.

Početak reforme trome i neefikasne državne uprave dočekan je s ovacijama, a pljuštale su i pohvale iz Europske Unije.

“Napokon se krenulo rješavati probleme koji su nam zapreka za ulazak u EU”, uglas su tada komentirali politički i gospodarski znalci.

Dvije godine kasnije u Magazinu smo se upitali gdje je danas HITROREZ, postoji li on uopće i tko sada radi na rasterećivanju državne administracije?

Potraga za nadležnom institucijom dovela nas je u sami centar Zagreba, u Gajevu ulicu, na broj 4, par metara od kultnog kafića Charlie, gdje kvadrat poslovnog prostora stoji oko 25 eura po četvornome metru.

Uvučeno dvorište, okruženo visokim donjogradskim blokom, skriva ulazna vrata u zgradu s dvije državne institucije: tu je Središnji državni ured za e-Hrvatsku i Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa.

Ovaj drugi ured, za koji iz naslova teško možete razumjeti čime se zapravo bavi, naše je glavno odredište. Po njegovu nazivu ne bi se reklo da se tamo radi neki ozbiljan i važan posao, kasnije ipak shvatite da je tu barem riječ o - dobroj namjeri.

Uredba o uredbi

Ovdje su, naime, pod tim nazivom otvorili Vladin servis koji bi trebao analizirati učinke svakog propisa (financijske, ekonomske, socijalne i ekološke), i to u ranoj fazi nastanka zakona. Državna uprava time bi postala transparentna, svi zainteresirani građani na internetu bi mogli sudjelovati u raspravi o nekom propisu i utjecati na njegov sadržaj. Time bi se, zamišljeno je, izbjeglo donošenje akata po hitnom postupku, bez prethodne provjere kako će neki propis utjecati na društvo u cjelini. Projekt je vezan i uz antikorupcijsku strategiju.

Osnovan je u srpnju 2007. godine, Vladinom uredbom koju je potpisao Ivo Sanader. Prema njoj, Ured ima dva odjela: prvi, za razvoj sustava, i drugi, za koordinaciju procjene učinka propisa te za analizu i provedbu HITROREZ-a.

Za njegovu uspostavu Hrvatska je iz pretpristupnih fondova EU dobila dva milijuna eura. Međutim, taj veliki novac stajao je neiskorišten, jer je od stupanja na snagu Uredbe do raspisivanja natječaja za predstojnika Ureda prošlo gotovo godinu dana.

Toliko je, dakle, Vladi bilo potrebno samo da raspiše natječaj. U međuvremenu, Vlada je u travnju prošle godine donijela Uredbu o promjeni već postojeće Uredbe o broju službenika tog ureda. Odlučili su u startu povećati kadar s pet na sedam službenika, iako Ured još nije ni bio u funkciji.

Plaća od 17 tisuća kuna

Tek je 14. svibnja 2008. raspisan natječaj za predstojnika, ali dva mjeseca nakon toga natječaj je poništen. U siječnju ove godine Vlada napokon imenuje Gorana Krmpotića za predstojnika Ureda. On za taj posao prima bruto plaću od oko 17 tisuća kuna.

Krmpotić je pravnik koji je na tu poziciju došao s mjesta direktora službe za korporativno upravljanje Croatia osiguranja. Karijeru je počeo 1992. godine osnivanjem tvrtke Rol-Invest, a 2001. u Račanovoj vladi prešao je u Ministarstvo gospodarstva kao savjetnik ministra za privatizaciju i pomoćnik ministra u Upravi za industriju i privatizaciju. Radio je i kao projekt menadžer u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, a bio je i predsjednik nadzornih odbora u Đuri Đakoviću i Končaru.

Krmpotić je, nakon što se smjestio na novo radno mjesto, u veljači raspisao natječaj za sljedećih pet državnih službenika koji će raditi u Uredu, dvoje u odjelu za razvoj sustava i koordinaciju procjene učinka propisa, a troje vježbenika u odjelu za analizu i nadzor provedbe HITROREZ-a. Osim ovih pet službenika, Krmpotić ima i zamjenika.

Što svi oni rade, otišli smo provjeriti na lice mjesta, u Gajevu 4.

- Dobar dan, htjeli bismo razgovarati s predstojnikom Ureda, gospodinom Krmpotićem - objasnili smo razlog dolaska portirki koja nas je zaustavila.

- Evo, sad ću vas ja najaviti, gospodin Krmpotić je u svom uredu - odgovorila nam je.

- Samo mi dajte osobnu iskaznicu, da prepišem podatke - zamolila nas je.

Kompleksna metodologija

“Gospodine Krmpotiću, evo tu su gospoda iz Jutarnjeg lista. Da, da, novinari... Hoće s vama razgovarati”, najavila nas je telefonski.

Spustila je slušalicu i zamolila da pričekamo nekoliko minuta pa će predstojnik doći po nas.

Za nekoliko trenutaka otvaraju se vrata, izlazi gospodin s lošim vijestima.

- Gospodin Krmpotić nije danas u uredu, nažalost. Trebali ste se najaviti prije dolaska, ovako vam ne možemo pomoći. Pošaljite nam svoja pitanja pa će vam predstojnik odgovoriti. Drago nam je što se interesirate za rad našeg ureda - izvještačeno će gospodin, za kojega se ispostavilo da je Krmpotićev zamjenik.

Toliko o transparentnosti i otvorenosti za sve. Toliko o tome da administracija mora postati pristupačna, na usluzi građanima i poduzetnicima. Mislili smo: ako je već Ured smješten u centru centra, usred pješačke zone, tamo gdje se subotom slije cijeli Zagreb, možda je to zato što žele biti dostupni građanima. Tamo negdje na Savi, tko bi mogao doći do njih...

Vratili smo se u redakciju i poslali e-mail, baš onako kako nam je savjetovao Krmpotićev zamjenik, s pitanjima o radu njegova ureda. Tražili smo informaciju koliko zaposlenika radi u uredu, čime se bave, kome služe, čiji je prostor u kojem borave i koliko plaćaju najam ako ga unajmljuju od privatnika. Zanimalo nas je zašto je Ured o kojemu javnost slabo zna smješten na najboljoj mogućoj lokaciji.

Budući da nas je jedan od susjeda u Gajevoj 4 tjerao iz dvorišta, tvrdeći da je u privatnom vlasništvu te da ne smijemo fotografirati tabelu s nazivom Ureda, zaključili smo da je prostor u najmu.

Vrlo brzo nakon našeg posjeta Uredu, stigli su nam i odgovori njegova predstojnika.

- Kako je riječ o kompleksnoj metodologiji i sustavu koji su druge države gradile, a onda i uvodile po nekoliko godina, Ured je dosad prioritetno rješavao unutarnje kapacitete (ljudske i materijalne), kroz ustrojavanje i početnu edukaciju prvih sedam državnih službenika koji će biti temelj uvođenju sustava procjene učinka propisa u državnoj upravi u predstojećim godinama - odgovorio nam je Krmpotić. Napomenuo je da su njegovi zaposlenici privremeno smješteni kao podstanari Ureda za e-Hrvatsku iz kojeg se moraju što prije iseliti.

Ispijanje kave se nastavlja

Kao jedan od glavnih ciljeva, uz napomenu “kratkoročni”, Krmpotić je naveo da do kraja ove godine moraju uspješno završiti postupak kandidiranja i ugovaranja za sredstva iz pretpristupnih fondova EU.

Srednjoročni su pak prioriteti Ureda, objasnio je predstojnik, da razviju i prilagode metodologiju po kojoj će se procjenjivati gospodarski, ekološki, socijalni i fiskalni učinci propisa.

I onda su tu još dugoročni ciljevi: uvođenje redovnih procedura procjene učinka propisa iz svake domene hrvatskoga gospodarstva.

Čini se da je to još barem godina dana neopterećenog ispijanja kave u obližnjem Charlieju.

Dvije godine nakon nastanka Ureda koji je, dakle, među ostalim preuzeo i projekt HITROREZ, nije se napravilo ništa.

Ured je osnovan sa zakašnjenjem od godinu dana, zbog čega je dva milijuna eura iz EU fondova stajalo neiskorišteno, a i kad je napokon izabran njegov predstojnik, Ured nije počeo raditi.

Pitanje je i što se dogodilo s novcem koji su povukli iz fondova. Sedam službenika, koje građani plaćaju iz svog džepa, sjede u uredima i ne rade previše. Taj je ured, recimo, dosad već trebao napraviti web stranicu na kojoj bi građani mogli pronaći sve propise, uredbe i zakone, pa bi svatko zainteresiran mogao predložiti ideje za poboljšanje. Nema ni toga.

Što bi se dogodilo sa zakonima o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda ili o radu nedjeljom da su prošli kroz ruke stručnjaka u ovom uredu, odnosno da su građani mogli staviti primjedbe? Možda gospodarstvo ne bi trpjelo tolike gubitke i možda bi se propisi prilagodili trenutačnoj gospodarskoj krizi.

Ante Tomić: Možda je to ostava za metle



Istinsku svrhu Ureda za koordinaciju sustava procjene učinka propisa ne pamte ni najstariji zaposlenici ove časne ustanove. Među njima je dugo živjelo vjerovanje da “Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa” ustvari znači “ostava za metle”, ali prije nekoliko godina jedan je zaprepašteno otkrio da desetak metara dalje niz hodnik zaista postoji prava ostava za metle. Činovnici su se toga časa našli pred licem besmisla, nitko od njih više nije znao objasniti što oni rade na ovom mjestu. Neki su se čak počeli pitati postoje li oni uopće i danima su, polako mičući prstima, sumnjičavo gledali vlastitu ruku. Drugi su prestali konzumirati mlijeko i mliječne proizvode, a nekolicina je pristupila bugarskoj pravoslavnoj crkvi. Svi se i danas živo sjećaju i rado prepričavaju da je jedne srijede u studenom 2002., malo iza četrnaest sati, u Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa došao niži sredovječan muškarac i upitao radi li grijanje. Nitko od zaposlenih nije imao pritužbi.

Dobar dan, htjeli bismo razgovarati s predstojnikom Ureda, gospodinom Krmpotićem.



Evo, sad ću vas najaviti, gospodin Krmpotić je u svom uredu, odgovara portirka.

Gospodine Krmpotiću, evo tu su gospoda iz Jutarnjeg lista. Da, da, novinari... Hoće s vama razgovarati, najavila nas je.

Pričekajte, predstojnik će doći po vas, obratila nam se.

Za nekoliko trenutaka otvaraju se vrata, izlazi gospodin s lošim vijestima.

Gospodin Krmpotić nije danas u uredu, nažalost. Trebali ste se najaviti prije dolaska, ovako vam ne možemo pomoći. Pošaljite nam svoja pitanja pa će vam predstojnik odgovoriti. Drago nam je što se interesirate za rad našeg ureda, izvještačeno će gospodin, za kojega se ispostavilo da je Krmpotićev zamjenik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 08:34