SUPERNEDJELJA BI MOGLA ZNAČITI POČETAK KRAJA KANCELARKE ANGELE MERKEL Hoće li se danas roditi nova, ksenofobna Njemačka?

Nikad prije regionalni izbori nisu bili tako važni. Nedjeljni izbori u tri njemačke savezne republike, Baden-Württembergu, Falačkom Porajnju i Saskoj-Anhaltu bit će svojevrstan referendum o imigrantskoj politici Angele Merkel, ali i test za savezne izbore u 2017. godini. Kancelarkina Kršćansko-demokratska unija (CDU) odlično će proći, ankete joj daju od 25 do 35 posto. Ali to u ovom slučaju nije dovoljno.

Oko 12 milijuna građana s pravom glasa u nedjelju će glasati o Angeli Merkel, tako pokrajinske izbore redom vide analitičari. Izgubi li CDU i etablira li se AfD, krajnje desna, antiimigrantska i islamofobična Alternativa za Njemačku, njen politički kraj je blizu, prognozira Deutsche Welle. U anketama Merkel i dalje stoji odlično, no analitičari upozoravaju na promjene koje bi mogle dovesti do tektonskih poremećaja na političkoj sceni najjače gospodarske ali i političke sile Europe. Koalicija CDU-CSU već je izgubila svog tradicionalnog koalicijskog partnera, liberale iz FPD-a, pa su na saveznoj razini u velikoj koaliciji sa svojim tradicionalnim oponentom, SPD-om. Što ako demokršćani i socijaldemokrati više ne budu osvajali polovinu glasova?

Val straha

Nezadovoljni ne glasaju više za liberale, zelene, niti za ljevicu koju predvodi Die Linke. Brutalno politički nekorektna Alternative für Deutschland iznimno brzo raste na nezadovoljstvu birača kancelarkinom politikom otvorenih vrata prema izbjeglicama, ali i na rastućem nezadovoljstvu etabliranim strankama uopće. Ono što je najopasnije jest to da pritom u njemačku javnu sferu unose dosad nepoznatu i nepriličnu ekstremističku retoriku, upozorava Der Spiegel u opsežnoj analizi tih “propovjednika mržnje”. Skočili su na valu straha od imigranata i u tri mjeseca sa osam posto, koliko su imali još sredinom prosinca, skočili na 12 posto i postali treća po snazi stranka u zemlji, kako je pokazalo istraživanje njemačke javne televizije ARD. Prema drugim anketama, poput one agencije Forse, ostali su na 10 posto, ali i dalje su jači od Zelenih i Die Linke, treći po snazi u državi iza CDU-a Angele Merkel i SPD-a Sigmara Gabriela.

Oni pozivaju da se puca na izbjeglice kako bi se sačuvale granice, da se puca na žene i djecu. Šire strah od imigranata i njihovog “afričkog sustava razmnožavanja” kojom će pokoriti domaćine. Predlažu jednostavna rješenja za teška pitanja: zatvorite granice. Ukinite pravo na azil. Deportirajte! Šire netrpeljivost, napadaju one koji misle drugačije. “Tko ne voli Njemačku, neka ode!”, viču. Angela Merkel izdajica je domovine, optužio ju je tako Uwe Junge, časnik Bundeswehra i šef AfD-a u Falačkom Porajnju. Junge je više od 30 godina bio član CDU-a, ali je razočaran napustio demokršćane 2009.

Novi političari s krajnje desnog ruba političke scene ne mare puno za manire stare generacije. Izražavaju se jasno i brutalno. Facebook je i kod njih prepun izljeva mržnje. Na scenu stupa ekstremistička politička kultura, dosad nepoznata u poslijeratnoj Njemačkoj. “Nikad mi se ništa slično nije dogodilo u mojih 20 godina u politici”, požalio se Johannes Baumgärtner, 53-godišnji knjigovezac u sveučilišnom gradu Freiburgu.

Polarizirani grad

Kao aktivist CDU-a tri puta su ga napali u centru grada, ispričao je reporteru Financial Timesa. Dva puta su ga napali i gurali, a jednom mu je tip prišao i pljunuo na njega. “Grad se polarizirao”, kaže Baumgärtner.

Balkanska ruta upravo je zatvorena, zaustavljen je svakodnevni dotok izbjeglica u zemlju, ali problem nije nestao. I da se sasvim zatvore granice, u Njemačkoj je već više od milijun ljudi koje je potrebno integrirati. S osnivanjem Pegide, pokreta protiv islamizacije zemlje, koji je krenuo prosvjedovati iz Dresdena u listopadu 2014. i proširio se po nizu gradova, desničarsko nezadovoljstvo izašlo je na ulice i počelo privlačiti sve više onih takozvanih pristojnih građana. Prošle godine se više nego udvostručio broj sudionika ekstremno desnih demonstracija u Njemačkoj: sa 20.444 u 2014. skočio je na 59.345, izračunali su statističari Bundestaga.

Prema rezultatima istraživanja agencije Forse, objavljenim prije nekoliko dana, Angela Merkel i dalje je iznimno popularna: za nju bi glasalo oko 50 posto ispitanika. Ali istodobno 81 posto ispitanika ankete ARD-a smatra da Merkel nema situaciju s izbjeglicama pod kontrolom, a manje od pola je zadovoljno poslom koji obavlja. Čak trećina birača CDU-a nezadovoljna je njenom politikom. Jačanje AfD-a znak je za uzbunu u CDU-u, kojem prijeti daljnje osipanje birača.

Osnovana 2013., AfD dosad ima zastupnike u pet od 16 njemačkih saveznih država, a u nedjelju, 13. ožujka, prijeći će prag u sve tri savezne države u kojima se održavaju izbori. Prošle nedjelje u Hessenu osvojila je 13,2 posto. Više to nisu samo depresivni, polunapušteni gradići istočne Njemačke: u financijskom centru Njemačke, u blistavom, bogatom, multikulturnom Frankfurtu osvojili su više od 10 posto glasova, dok je CDU pao za 6 postotnih poena. “Vidjeli smo klasično prosvjedno glasanje”, rekao je hessenski premijer Volker Bouffier (CDU).

Streloviti rast

Samo 37 posto birača izašlo je na birališta, ili 5 postotnih poena manje nego na prošlim izborima, što govori o rastućem nezadovoljstvu političkim establišmentom i među dobrostojećim Nijemcima. U Leunu, gradiću 70-tak kilometara od Frankfurta, NPD je osvojila 17 posto glasova. Neonacistička NPD! A što bi bilo da se AfD kandidirala?

AfD je prvo nastala 2013. u jeku euro krize u znak prosvjeda protiv stava Angele Merkel o spašavanju Grčke. Stranka je formirana oko zahtjeva za izlaskom njemačke iz eurozone. No nakon što je ovog ljeta Frauke Petry obračunala s bivšim liderom stranke Berndom Luckeom, počeo je strelovit rast stranke na valu antiimigrantskog nezadovoljstva.

Rastuća popularnost radikalne AfD postavlja pitanje je li Njemačka doista naučila lekciju iz Drugog svjetskog rata i nacističke diktature, mračno zaključuju novinari Der Spiegela. Odjednom su zaboravljene ključne lekcije: ksenofobiji nema mjesta u demokraciji, na ljude koji prolaze granicu se ne puca, pa ni onda kad to čine ilegalno, pravo na azil se ne smije dovoditi u pitanje, kao ni europske vrijednosti i europski zakoni. AfD polako postaje nalik na ono što je već Nacionalna fronta u Francuskoj, zaključuje Spiegel: ksenofobna, šovinistička, antieuropska stranka. Postali su toliko radikalni da je dvoje njihovih zastupnika izbačeno iz kluba konzervativaca u Europskom parlamentu, u kojem sjede torijevci Davida Camerona s našom Ružom Tomašić.

Gotovo preko noći mijenja se politička kultura u Njemačkoj i način na koji se vode rasprave. Sad se i ovdje napadaju novinari, na svim desnim prosvjedima vidite transparente protiv “lažljivih medija”, policija bilježi napade na izbjeglice i paleži zgrada namijenjenih za smještaj izbjeglica.

Istok za ekstremiste

Tradicionalno, za ekstremiste glasa Istočna Njemačka, bivši socijalistički DDR. Na izborima prije godinu i pol AfD je ušao u parlamente Saske, Tiringije i Brandenburga na istoku zemlje. Gubitnici tranzicije: tamo je i danas, 25 godina od ujedinjenja, bitno viša stopa nezaposlenosti, niže plaće i više stope siromaštva. U čitavoj Europi vidimo isti obrazac: ljutnja, frustracija i nezadovoljstvo daju glasove ekstremima. Prema predizbornom istraživanju javne televizije ARD, najviše bi glasova AfD mogla dobiti upravo u istočnoj pokrajini Saskoj-Anhaltu (glavni grad Magdeburg), gdje joj prognoziraju i 19 posto. Lani su na zapadu maksimalno mogli osvojiti 6 posto, koliko su dobili u Hamburgu. Ali glavni faktor okupljanja nezadovoljnika više nije nezaposlenost i besperspektivnost, nego priljev imigranata. U Büdingenu, gradiću sa 21.000 stanovnika, na prošlotjednim hessenskim izborima neonacistička NPD osvojila je 14 posto. U tom gradiću, gdje je jedno od najvećih prihvatilišta za izbjeglice u Hessenu, NPD je na prošlim izborima 2011. osvojio jedva dva posto. AfD se nije kandidirao.

U Saskoj-Anhaltu s oko dva milijuna birača od 2002. na vlasti je koalicija CDU-a sa socijaldemokratima. CDU po anketama osvaja 31 posto glasova, ali u prosincu je to bilo 35 posto. SPD se bori za opstanak, jer mu je popularnost pala na 15 posto. “Ako AfD osvoji dvoznamenkasti rezultat, to će izazvati politički potres”, istaknuo je profesor Wolfgang Renzsch sa Sveučilišta u Magdeburgu u razgovoru za portal za thelocal.de. Ali ankete im daju 19 posto! To je jedna od najsiromašnijih njemačkih pokrajina, tradicionalno osjetljiva na ekstremnu desnicu, koja je posvuda na istoku raširenija nego na zapadu zemlje. Posebno su osjetljivi na imigrante. Ujedinjenjem su dojučerašnji građani DDR-a izgubili jaku državu koja se brinula o njima. Imali su Stassi i trabante, siromaštvo i zatvorene granice, ali i socijalnu sigurnost. Naučili su da je država ta koja će ti osigurati posao, zdravstvenu zaštitu, penziju. Onda su ostali bez pomoći države, sami na nemilosrdnom tržištu. I sada gledaju kako se ta ista država, koja se ne može brinuti o njima, brine o tisućama i tisućama imigranata.

Premijer Saske-Anhalta Reiner Haseloff (CDU) upozorio je da ta savezna država ne može primiti više od 12.000 izbjeglica, prenosi Deutsche Welle. Došlo ih je više od 41.000, ali je većina produžila prema bogatijim i prosperitetnijim dijelovima Njemačke. “Saska-Anhalt u ovom trenutku ima 4000 izbjeglica. Njihov prihvat je dobro organiziran, više ljudi se prijavljuje kao volonteri da bi pomagali izbjeglicama nego što ih sudjeluje na prosvjedima protiv njih”, kaže profesor Wolfgang Renzsch. Ipak, izbjeglice su razlog zbog kojeg se ljudi boje, bez obzira što ne postoji stvarna opasnost, ističe on.

Po anketama, u Saskoj-Anhaltu 21 posto bi trebala osvojiti Ljevica, Die Linke, nastala iz nekadašnje komunističke partije DDR-a. Prije su nezadovoljnici iz istočne Njemačke mahom glasali za Die Linke, a sada sve više tih prosvjednih glasova odlazi AfD-u, jer i Die Linke 26 godina nakon pada Berlinskog zida birači počinju gledati kao dio establišmenta, kao jednu od tradicionalnih stranaka koja je iznevjerila birače.

Za ekstremnu desnicu više ne glasaju samo siromašni. Prosječan birač desnice danas je bijelac srednjih godina, dobrih primanja. “Imam dvije diplome, plaću znatno iznad prosjeka, kuću, vikendicu i tri auta. I glasam za AfD”, napisao je jedan pristaša u desnom magazinu “Context”. Osjećaj straha i nesigurnosti više nije ograničen samo na niže slojeve, tumače politolozi.

Najveća opasnost

U nedjeljnim izborima snagu će iskušati i potencijalna nasljednica Angele Merkel, 43-godišnja Julia Klöckner, koja predvodi kampanju za CDU u Falačkom Porajnju. U toj državi, gdje je Mainz glavni grad, na vlasti je SPD-ova premijerka Malu Drever (55). Njena protukandidatkinja Julia Klöckner, kao i kandidat CDU-a u Baden-Württembergu Guido Wolf, pozivaju na strožu regulaciju azila i određivanje gornje granice izbjeglica koje Njemačka ove godine može primiti. Koriste zamjetno oštriju retoriku od one Angele Merkel, kako bi zaustavili odljev glasova od CDU-a prema AfD-u. Tu, u Baden-Württembergu (Stuttgart, Mannheim, Karlsruhe) CDU je osnovana. Bogata pokrajina pored Bavarske uporište je demokršćana koji su njome vladali 50 godina, dok CDU-FDP koalicija nije izgubila izbore 2011. kad su nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi na vlast došli Zeleni. No i tu su demokršćani ostali pojedinačno najjača stranka.

U nekoj drugoj situaciji, bez uzdrmane i podijeljene Europe i milijuna na granicama koji se nadaju utočištu, ovo bi bili obični regionalni izbori u tri mirne pokrajine jedne bogate europske zemlje. Danas mnogi sa strepnjom očekuju kakve će rezultate postići šaroliko društvo okupljeno oko AfD-a. Da, nedjeljni izbori su lakmus papir i za politiku Angele Merkel i za parlamentarne izbore 2017. u Njemačkoj. Ali ne leži najveća opasnost u potencijalno visokom izbornom rezultatu AfD-a i broju zastupničkih i vijećničkih mjesta koje će oni osvojiti, upozoravaju analitičari Spiegela. Najopasnija posljedica rasta AfD-a je politička radikalizacija i poticanje ksenofobije: oni radikalno polariziraju političku raspravu u društvu i ekstremizam predstavljaju kao nešto prihvatljivo.