SUSJED IZ PAKLA NAPAO SAMOHRANU MAJKU 'Odvio je vijke na kotačima Fiata. Htio me ubiti!'

Ivici se njegova susjeda Mladenka toga dana stvarno popela na živce. Opet ga je izgrdila. I njegova mama Ivanka opet mu se žalila na Mladenku. Pričala mu je opet o njoj, kako je loša, kako im želi uzeti put, kako im baca smeće, i kako su jako nepristojne studentice koje žive na prvom katu njezine kuće. I mučilo je to Ivicu noćima.

Razmišljao je što učiniti da se jednom zauvijek riješi te Mladenke, s kojom si je nekada bio dobar, a ona sada ima ljubavnika. Jer, kada riješi nju, više neće imati problema, jer Mladenka mu je jedina neposredna susjeda u gospićkoj Ulici 118. brigade hrvatske vojske.

Sinulo mu je dok je šetao dvorištem svoje kuće noseći u ruci ključ broj 19, koji mu je trebao za vijak na jednom traktorskom priključku. Plan je nastao u sekundi. Podmukli plan.

- Izgledat će kao prometna nesreća. I neka izgleda. Bitno je da se više ne vrati u našu ulicu - razmišljao je Ivica.

Podmukli plan

Dok je Mladenka spavala, preskočio je metarski zidić koji dijeli njihova imanja, te se uvakao u njezinu garažu koja se nalazi između tog zidića i Mladenkine kuće na koju je naslonjena. Vrata na garaži ne postoje, pa je bez ikakvih problema došao do njezinog starog crvenog Fiat Dobla.

Na njemu poznaje svaki vijak, pa do jučer je s Mladenkom bio dobar susjed, punio joj akumulator i popravljao sve što je trebao. Došao je pred prednji lijevi kotač i ključem odvio tri vijka, jednog je ostavio, tek toliko da kotač ne otpadne u prvim metrima. Isto je napravio i sa stražnjim lijevim kotačem.Podmukli plan je ostvaren. Sve je sada stvar vremena, mislio je Ivica dok se vraćao kući.

Ovo je, otprilike, rekonstrukcija nesvakidašnjeg kaznenog djela koje je u Gospiću otkrila lička policija.

On je Ivica Adamović, nezaposleni 44-godišnjak koji svaštari gospićkom okolicom. Uglavnom je u plavom radničkom odijelu jer uvijek ima nešto za popraviti u svojem dvorištu koje je prepuno nepotrebnih stvari, od igle do lokomotive nabacano je bez reda iza te sive niske prizemnice. Živi na kućnom broju 7.

Ona je Mladenka Brajnović-Adamović (47), i živi na kućnom broju 5. Samohrana je majka desetogodišnjeg djeteta. Njezina je okućnica uređena, a odnedavno opremljena nadzornim kamerama i drugom sigurnosnom opremom. Djelatnica je Ličko-senjske županije i radi na izdavanju građevinskih dozvola. Posao joj nije daleko od kuće, možda tri minute vožnje. Sjela je tako jedno jutro u automobil i krenula svakodnevnom rutom.

- Vozila sam svega 30 kilometara na sat, jer i inače ne vozim brzo. Osjetila sam da mi nešto lupa u kotačima, ali nisam nikako mogla shvatiti što, jer se ne razumijem u te stvari, pa sam zatražila pomoć od ljudi koji znaju. Uvidjeli smo da nedostaju vijci. Odmah je postalo jasno da nikako nisu mogli ispasti sami, i da ih je netko jednostavno izvukao van. Tim saznanjem jednostavno sam ostala šokirana. Sve sam odmah prijavila policiji, a oni su pokrenuli istragu - svjedoči nam Mladenka Brajnović-Adamović, ne želeći ići u detalje cijele priče, dok pravosuđe ne odradi svoj dio posla, dodajući da bi nam još puno toga mogla ispričati o svom susjedu.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg