Koliko god bila strašna tragedija koja im se dogodila, nažalost, ne može se reći da je nezapamćena, jer su istu prošli prije dvije i po godine, kada je Vuk Borilović ubio desetero, a ranio šestero mještana.
Aco Martinović također je ubijao bez milosti, među 12 njegovih žrtava također je dvoje dječice, četvero ljudi još se bori za život.
Ulicama Cetinja hodaju uplašeni ljudi suznih očiju, na gradskim grobljima sahranjuju se nevine žrtve Ace Martinovića, redom mu rođaci, među kojima je i vlastita mu sestra, i redom prijatelji, među kojima mu je i kum. Vidljiva je povećana prisutnost policije na glavnim raskrižjima, iz nekog razloga tu su i specijalci u pancirkama i maskirani "fantomkama", vjerojatno radi dojma da je sigurnost na visokoj razini.
Njegov ubilački pohod koji je započeo u kafiću Velestovo u središtu grada, a završio samoubojstvom u napuštenoj hali gotovo šest sati kasnije sada je poznat praktički u minutu. Svih pet lokacija obišao je ciljano, smišljeno i automobilom. U večernjim prazničkim satima kada su ulice poluprazne to se može napraviti u samo pet minuta, pješice za manje od pola sata. Zato se građani s kojim smo pričali pitaju zašto je policiji trebalo toliko dugo da mu se uđe u trag.
- Policija je dobila prvu dojavu da se pucnjava dogodila "kod Vuletića", no postoji poznatiji kafić koji drži vlasnik istog prezimena, zato su prvo krenuli u taj objekt, a ne u Velestovo - objašnjava nam mještanin.
Kafić Velestovo u naselju Bajice u žargonu zovu "Podmornica" jer je objekt uzak i dugačak, te ima ulaz s dvije strane. Naslonjen je na "Vlašku crkvu" s jedne, i podružnicu Centra za socijalnu skrb s druge strane, a u blizini je i tržnica te sportski centar sa stadionom. Ne radi se o nekom otmjenom mjestu, svakodnevni gosti mahom su bili stalni gosti.
Martinović se posvađao s nekim od gostiju, poznavao ih je sve. U 17.15 sati napustio je kafić svojim Fiat Stilom, a samo šest minuta kasnije se vratio s pištoljem kalibra 9 mm i s vrata počeo pucati.
Među četvoricom ubijenih je i vlasnik kafića i njegov rođak Mirko Vuletić, također rođak Miloš Martinović, kum Branislav Mudreša te Radomir Marković. Tri osobe su preživjele masakr, jedan od njih bio je pri svijesti da policiji ispriča što se dogodilo i što je najvažnije - tko je počinitelj!
U tom trenutku već su stizale dojave s druge lokacije, na Humcima je već upao u kuću obitelji Martinović, u jednoj je živio Marko Martinović, brat blizanac Miloša, kojega je koju minutu ranije ubio u kafiću. U Marka je pucao u 17.26 sati, potom u Jošu Otaševića, koji se tamo našao kao gost.
Preko dvorišta su živjeli roditelji ubijenih Martinovića, Radovan i Radmila, ubio je i njih. Supruga Marka Martinovića, Marija je ranjena, s jednogodišnjim djetetom u naručju pobjegla je susjedima Bulajićima.
- U naručju je Marija držala sina kada je Martinović ušao u njihovu kuću i zapucao. Ranjena ga je donijela. Dijete od nepunih godinu je nepovrijeđeno, sad mu je za dvadesetak dana prvi rođendan. Eto ga tu kod nas, pazimo ga, dok se nadamo da će se Marija brzo oporaviti - rekla je za crnogorske "Vijesti" gospođa Božana Bulajić.
Gospođa Božana i njezin suprug otvorili su nam vrata svoje kuće, oboje suznih očiju i oboje u crnini.
Rekli su da više nemaju snage pričati o tragediji, sliježu ramenima u nevjerici. Srećom, djetetova majka u bolnici se dobro oporavlja. Na dvije minute hoda od njihove kuće nalazi se dom Ace Martinovića.
Rođaci Martinovići često su mu dolazili i on je često obilazio njih. Zajednički susjed Slobo Marković još ne može vjerovati što se dogodilo.
I on, kao i svi s kojim smo pričali zasuze na spomene djece, braće Vukana (10) i Jovana (14), koju je Aco ubio na trećoj adresi, sinove vlasnika kafića, koji su očito u tom trenutku sami bili kod kuće, također na Humcima. Dojava o toj pucnjavi stigla je u 17.46 sati.
Potom je ubojica opet sjeo u auto i požurio na drugi kraj grada, u Donji kraj, u 17.53 je pucao u sestru Zoricu Vuletić, kod koje je samo dan ranije bio na dočeku. Živjela je na broju 7, a na broju 24 iste ulice ubio je Draganu Drašković. Potom se vratio na Humke u svoje poznato okruženje i nedaleko svoje kuće sklonio se u hangare napuštene tvornice Obod.
Lociran je tek u 23.30 sati, pet minuta kasnije počinio je samoubojstvo i ubrzo preminuo.
- Znali smo ga jako dobro, ali smo ga respektirali. Bio je uvijek miran i dobrosusjedski raspoložen, ali je postavljao granicu do koje se s njim moglo ići i mi smo je poštovali. Teško je to objasniti, ali po njegovim gestama, pogledu, energiji, govoru tijela, znali smo kada je vrijeme da se od njega odmaknemo. U danu ubojstva vidjeli smo ga na vratima. Pola tijela bilo mu je na pragu, pola zaklonjeno. Gledao je u prazno, kao da je razmišljao što da napravi. Sada iz toga možemo izvući svakojake zaključke, onda nismo - ispričala nam je jedna od Acinih susjeda.
Svjedoči da je, kao i s Martinovićima, i sa sestrom bio u jako dobrim odnosima, te ga je ona redovito posjećivala.
Umirovljenik Vasilije Pejović bio je gost kafića u kojemu je sve počelo, znao je i vlasnika za kojega priča da je bio jako dobar i pozitivan čovjek. Ubojicu je znao tek iz viđenja. Sreli smo ga kako na trgu pali svijeću za ubijene sumještane.
- Ne vjerujem da je odjednom došlo do razdora u njegovoj glavi, već da je to dugo tinjalo. Vrijednosti društva kod nas nisu dovoljno sazrele da bi tako nešto prepoznale na vrijeme. Tragedija - rekao nam je Vasilije Pejović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....