OTMICE I MUČENJA

Agonija u ‘Kući ogledala‘: ‘Pet godina nisam vidio svjetlo dana i čuo ništa osim ventilatora i krikova drugih zatvorenika‘

Skupine za ljudska prava u Bangladešu kažu da su dokumentirale oko 600 slučajeva navodnih prisilnih nestanaka od 2009., godine kada je Sheikh Hasina izabrana

Ilustracija (arhivska fotografija)

 Middle East Images/abaca/abaca Press/profimedia

Pola desetljeća nakon što je otet, Michael je izašao na zrak i dobro se namučio dok mu se oči nisu priviknule na svjetlo, iako je bio oblačan dan. Oko 200 kilometara dalje od mjesta u kojem je živio pokušao se prisjetiti sestrinog broja telefona kako bi joj javio da je završila je njegova agonija u Kući ogledala.

Među obiteljima i prijateljima kružile su glasine o tajnim zatvorima koje vode razne bangladeške sigurnosne agencije, ali je njihovo postojanje potvrđeno tek nakon istrage 2022., piše BBC.

Riječ je o zloglasnom sjedištu bangladeške vojne obavještajne službe u kojoj su završili ljudi koji su “nestali” pod sve više autokratskom vladavinom Sheikh Hasine. Nakon što je pobjegla iz zemlje jer je svrgnuta vlasti zbog prosvjeda u zemlji, njezini su kritičari i borci za ljudska prava napokon pušteni.

image

Obitelj Michaela Chakme tijekom njegova nestanka

Munir Uz Zaman/Afp

Kada je grupa krupnih muškaraca Michaela Chakmu u travnju 2019. u Dhaki silom ugurala u automobil i zavezala mu oči, mislio je da je kraj. Znao je da je pozornost vlasti privukao godinama vođenja kampanje za prava ljudi u bangladeškoj jugoistočnoj regiji Chittagong Hill – budističke skupine koja čini samo dva posto od 170 milijuna stanovnika Bangladeša, većinom muslimanskog stanovništva. Skupina za ljudska prava Amnesty International ističe kako je Michael bio nepokolebljiv glas protiv zlostavljanja koje je počinila vojska u Chittagong Hill Tracts jer je vodio kampanju za kraj vojne vladavine u regiji.

Dan nakon što je otet, bačen je u ćeliju unutar Kuće ogledala, zgrade skrivene unutar kompleksa Generalne uprave za obavještajne poslove u glavnom gradu Dhaki. Mala ćelija u kojoj su ga držali, rekao je, nije imala prozore ni sunčevu svjetlost, samo dva bučna ventilatora koje su uspjeli nadglasati samo krikovi drugih zatvorenika.

- Vezali bi me za stolicu i vrtjeli je vrlo brzo. Često su mi prijetili strujnim udarima. Pitali su me zašto kritiziram gospođu Hasinu - prisjeća se Chakma.

Istovremeno je njegova obitelj bila u panici zbog nestanka.

- Otišli smo u nekoliko policijskih postaja da se raspitamo, ali rekli su da nemaju informacija o njemu i da nije u njihovom pritvoru. Cijela obitelj prošla je kroz puno traume i agonije. Bilo je užasno ne znati gdje je moj brat - kaže Minti Chakma.

image

Sheikh Hasina

-/Afp

U kolovozu 2020. Michaelov otac umro tijekom Covida. Otprilike 18 mjeseci kasnije, obitelj je odlučila prihvatiti da je i Michael također umro.

- Odustali smo od nade. Prema našoj budističkoj tradiciji, odlučili smo održati njegov sprovod kako bi se duša mogla osloboditi tijela. Teška srca smo to učinili. Svi smo puno plakali - govori Minti.

Skupine za ljudska prava u Bangladešu kažu da su dokumentirale oko 600 slučajeva navodnih prisilnih nestanaka od 2009., godine kada je Sheikh Hasina izabrana. U godinama koje su uslijedile, vlada je optužena da cilja na svoje kritičare i disidente u pokušaju da uguši svako neslaganje koje predstavlja prijetnju njihovoj vladavini. Human Rights Watch kaže da se gotovo 100 ljudi i dalje vodi kao nestalo.

Uz Michaela, iz Kuće ogledala izašli su daleko ugledniji ljudi – uključujući dva visoka člana islamističke političke stranke Jamaat-e-Islami, umirovljenog brigadira, Abdullahija Amana Azmija i odvjetnika Ahmeda Bin Quasema. Obojica su proveli oko osam godina u tajnom zatvoru.

U Kući ogledala je u prosincu 2017. završio i Maroof Zaman, bivši bangladeški veleposlanik u Kataru i Vijetnamu. Njegov intervju za BBC jedan je od rijetkih slučajeva kada je govorio o svojim 15-mjesečnim mukama: u sklopu svog puštanja na slobodu dogovorio se s dužnosnicima da ne govori javno. Bojao se onoga što bi se moglo dogoditi ako to učini. Maroof Zaman se osjećao sigurnim da progovori tek otkako je Sheikh Hasina pobjegla – i njena vlada pala – 5. kolovoza.

Fokus njegovih ispitivanja bio je na člancima u kojima je napisao da je korupcija u srcu vlade. Muškarci su željeli znati zašto piše članke u kojima navodi "nejednake sporazume" koje je s Indijom potpisala gospođa Hasina, a koji favoriziraju Delhi.

- Prva četiri i pol mjeseca bilo je poput zone smrti. Stalno su me tukli, šutirali i prijetili mi oružjem. Bilo je nepodnošljivo, mislio sam da će me samo smrt osloboditi ove torture - prisjeća se bivši veleposlanik koji je, za razliku od Michaela, bio premješten u drugu zgradu.

- Prvi put u nekoliko mjeseci čuo sam zvuk ptica. Bilo je tako dobro, ne mogu opisati taj osjećaj - kaže Maroof koji je na kraju pušten nakon kampanje njegovih kćeri i pristaša krajem ožujka 2019.

Malo tko vjeruje da su prisilni nestanci i izvansudska ubojstva mogli biti izvršeni bez znanja najvišeg vodstva iako oni stalno odbacuju optužbe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 18:05