„Donbas je srce Ukrajine“, može se pročitati na periferiji Donjecka u istočnoj Ukrajini. Iz ekonomske perspektive to je sigurno opravdano: ugljenokop, koji se prostire sve do ruskog teritorija, četvrti je po veličini u Evropi. Zalihe ugljena su procenjene na oko 10 milijardi tona. Područje oko grada Donjecka čini samo pet posto teritorija Ukrajine, tu živi deset posto stanovništva – ali se stvara 20 posto bruto domaćeg proizvoda i oko četvrtine izvoza Ukrajine. U ostatku zemlje dominira poljoprivreda, piše Deutsche Welle.
Nemiri u istočnim dijelovima Ukrajine su to, po površini beznačajno područje odjednom smjestili u žarište svjetske pažnje. Ako je vjerovati guverneru regije Donjeck Serhiju Taruti, ova regija nema ni ekonomskog značaja: nekada se govorilo da Ukrajina hrani cijeli Sovjetski Savez. Danas se slično kaže kako Donbas hrani Ukrajinu. „Ali, ako pogledamo statistike, možemo vidjeti da je Donbas subvencionirano područje.“ Ewald Böhlke, direktor Centra Berthold Beiz u Berlinu, slaže se guvernerom kada je reč o ugljenokopu Donbas. „Od osamdesetih je neprofitabilan, skup i umjetno se održava na životu samo iz socijalnih razloga.“
Ipak, postoji opravdana zabrinutost kako bi Rusija mogla imati cilj anektiranja i istočne Ukrajine, kao što je anektirala Krim. Za razliku od Krimskog poluotoka, ovdje velika većina ljudi ne osjeć́a pripadnost Rusiji – i samo oko četvrtine su etnički Rusi. „U suštini, to je vrlo mješovito stanovništvo“, kaže Böhlke. „I do početka ove godine jedva je netko razmišljao o tome da se orijentira prema Rusiji. Sada, međutim, Kijev i Moskva vode pravi propagandni rat. Ljudima je teško doći do nepristranih informacija, mnogi su upućeni na glasine i sve više sumnjaju u centralne vlasti Kijeva.“
Ali zašto je uopće Moskva zainteresirana za istočnu Ukrajinu, imajući u vidu ovo nejasno raspoloženje? Čisto ekonomski, aneksija baš i nije isplativa. „Rusija bi trebala biti sretna što ne mora subvencionirati regiju umjesto Ukrajine“, kaže Böhlke. Mnogo važnije od pragmatične koristi je nešto sasvim drugo: U Moskvi je ponovo oživjela želja za uspostavljanjem ruske imperije. Donbas, nekada centar sovjetske teške industrije, ima pri tome simboličnu ulogu: „To su drevne kozačke oblasti koje su stoljećima bile agrarne i koje su industrijalizirane tek pod Staljinom.“
Ipak, ima i opipljivih razloga: brojne tvrtke u istočnoj Ukrajini izvoze važne sirovine i proizvode u Rusiju – naročito za rusku svemirsku i odbrambenu industriju. Zbog toga je vijest, koja na Zapadu nije imala velikog odjeka, zapravo bila vrlo eksplozivna: krajem ožujka, prijelazna vlada u Kijevu je izvjestila kako će prekinuti vojnu suradnju s Rusijom! Zamjenik ruskog premijera Dmitrij Rogozin odmah je reagirao: Rusija mora postati mnogo nezavisnija od vanjske tehnologije i zaliha.
Ali to možda neće biti tako lako: dvanaest vrsta ruskih interkontinentalnih balističkih raketa se proizvodi u istočnom ukrajinskom Dnjepropetrovsku, uključujući rezervne dijelove i održavanje. U Donbasu se proizvodi specijalni čelik za ruske tenkove, a većina ruskih borbenih helikoptera leti s motorima iz Saporišja.
Mnogo više, međutim, istočno-ukrajinske firme zavise od potražnje iz Rusije jer su proizvodi – sistemi i oprema – specijalno napravljeni za rusko tržište, i ne mogu se tako lako prodati na druga tržišta. Čak i ako dijelovi industrije ovise o subvencijama, izvoz iz istočne Ukrajine je važan izvor prihoda za Kijev, tim prije što je zemlja na rubu bankrota. „Ako se tamo razvije separatistički pokret, Kijev će na tržištima kapitala totalno propasti, zbog prevelikog rizika“, kaže stručnjak za Ukrajinu Ewald Böhlke za Deutsche Welle.
On međutim ne vjeruje u ideju odobravanja veće autonomije istočnoj Ukrajini, kako bi se taj dio zemlje smirio. U trenutnoj nestabilnoj situaciji Ukrajina može opstati samo uz jaku centralnu vladu. „Bilo koja vrsta federalizacije bi pocijepala zemlju – u ekstremnom slučaju cijela Ukrajina bi se mogla raspasti.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....