Austrija postaje Mađarska, Putin je u srcu Europe našao neprocjenjivog saveznika: ‘Neće na dobro...‘

Bez obzira na gubitak velikog carstva u 20. stoljeću, Austrija je posljednjih desetljeća mislila da je pronašla svoju ulogu: kao članica Zapada, ali s posebnim, autentičnim odnosom prema Rusiji, piše The Economist. Strategija je imala određeno dvojbeno obrazloženje - barem dok Vladimir Putin nije pokrenuo neuspjelu invaziju na Ukrajinu. No, stvari su se u Austriji pogoršavale i puno prije toga. Gomila korupcijskih skandala tutnji gotovo bez prekida od 2019. godine. Povjerenje u političko tijelo zemlje se urušilo: kancelar se u posljednjih 6 godina promijenio nevjerojatnih pet puta, što je stopa s kojom se čak ni promijeni vlasti skloni Talijani ne mogu mjeriti.

Austrijski domaći problemi redovito su povezani s Rusijom i Rusima. Godine 2019. video koji je procurio prikazao je tadašnjeg vicekancelara, Heinz-Christiana Strachea, kako se hladi na Ibizi s nećakinjom prokremaljskog biznismena. Strache, tada vođa Slobodarske stranke koja redovito napada migrante, predlagao je Rusima da preuzmu najpopularniji austrijski tabloid i pretvore ga u glasilo ekstremne desnice, odnosno njegove stranke. Zauzvrat bi dobili sočne državne ugovore.

Službene istrage koje su uslijedile otkrile su pravu matrjošku isprepletenih državnih nedjela. Tekstualne poruke koje šalju politički velikaši navodno plastično oslikavaju klanovsku elitu koja se upušta u sve, od mutnog stranačkog financiranja do postavljanja prijatelja i bliskih ljudi na unosne poslove, podmićivanja novinara, muljanja s porezom, itd. Naširoko je ispitana elita iz politike, biznisa i medija. U skandale se potom uvukao i Sebastian Kurz, politički wonderkid, koji je odstupio s mjesta austrijskog kancelara u listopadu 2021., u dobi od samo 35 godina (sada radi za jednu tvrtku iz Silicijske doline i poriče bilo kakavu krivnju.)

Problemi jedinstveni u Europi

Kurz je svojedobno akumulirao gotovo nekontroliranu razinu moći, a njegov je odlazak s političke scene ostavio Austriju bez kormila, kaže Marcus How iz VE Insighta, konzultantske kuće u Beču. To je naročito postao očito tijekom pandemije. Vlasti su nametnule oštre mjere - poput obaveznog cijepljenja - a zatim ih nisu provele. Rat u Ukrajini pokazao se još većim izazovom. Naravno, neke posljedice, poput nezadovoljstva visokim cijenama energenata, mogu se pronaći u svakoj europskoj kući. No, veze Austrije i Rusije predstavljaju jedinstvene probleme.

"U Austriji je dugo egzistirao osjećaj da se možemo grliti s ruskim medvjedom", kaže Thomas Hofer, politički analitičar iz Beča. Nakon Drugog svjetskog rata, Austrija je za dlaku izbjegla da završi s druge, pogrešne strane Željezne zavjese (poput Njemačke, Austrija je podijeljena nakon Drugog svjetskog rata, ali su se sovjetske trupe povukle 1955.), i često je vidjela sebe kao most između suparničkih blokova. Neutralna Austrija, rijetka zapadnoeuropska zemlja izvan NATO-a, igrala je na geopolitičkom terenu u svoju korist. Godine 1968. postala je prva zapadna zemlja koja je uvozila sovjetski plin, kasnije nadahnuvši Njemačku i mnoge druge. Antiamerička sklonost među stanovništvom pomogla je opravdati poslovne zaplete u neslobodnom svijetu.

Veze s Moskvom ponekad su diljem Zapada izazivale tek podizanje obrva. Primjerice, 2018. godine, kada je ministrica vanjskih poslova radosno plesala s Putinom na vlastitom vjenčanju, u trenutku kada su druge zapadne zemlje Rusiji uvodile sankcije. S druge strane, ponekad je bilo izrazito sumnjivo - kao kad su bivši austrijski kancelari sjedali na unosne sinekure u velikim ruskim energetskim i željeznim koncernima. Priča se da Beč vrvi ruskim špijunima: u jednom trenutku smatralo se da su austrijske obavještajne službe toliko kompromitirane da su se njihovi europski kolege gnušali ideje dijeljenja informacija.

Bojkotirali obraćanje Zelenskog

Rat u Ukrajini je nekoliko europskih zemalja natjerao da se ponovno osmisle. Finska i Švedska požurile su se pridružiti NATO-u. Njemačka se odvikla od ruskog plina i koncentrirala na jačanje svojih oružanih snaga. Austrija se, s druge strane, pokazala vrlo tromom. Istina, pridružila se sankcijama Rusiji i obećala da će više trošiti na obranu. Ali ostaje čvrsto vezana za ideju neutralnosti, zbog čeka tijekom sukoba, za kojeg njeni susjedi misle da predstavlja egzistencijalnu prijetnju, izgleda izrazito ambivalentno. Njena druga najveća banka, Raiffeisen, prošle je godine više od polovice profita ostvarila u Rusiji. U travnju prošle godine, sadašnji kancelar Karl Nehammer postao je prvi zapadni čelnik koji je nakon invazije posjetio Putina u Moskvi, neuspješno igrajući na kartu graditelja mostova između Rusije i njezinih neprijatelja.

Austrijanci sebe vole zamišljati kao male Nijemce koji žive u dobro uređenom alpskom tipu društva i pitoreske. Kako stvari stoje, piše The Economist, prikladnija analogija uskoro bi mogla biti Mađarska koja se pod Orbanom neviđeno zbližila s Rusijom. Slobodarska stranka, stranka tvrde desnice, upravo ona koja je potaknula zavrzlamu na Ibizi, vodi u svim anketama uoči izbora zakazanih za iduću godinu. Članovi te stranke nedavno su izašli iz parlamenta tijekom videobraćanja ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. To teško da sluti na dobro.