SAVJETNIK KOSOVSKE VLADE

Azem Vlasi: 'EU i SAD moraju pritisnuti Beograd da bi se pregovori o Kosovu uspješno završili'

Azem Vlasi sigurno je jedan od najkompetentnijih sugovornika o kosovskom pitanju i za Jutarnji list daje svoje viđenje zašto Beograd i Priština ne uspijevaju postići dogovor

Odnosi sa Srbijom već 15 su godina problematični, a takvi će biti i u budućnosti. Razlika je ta što se 1999. u Rambouilletu i 2007. u Beču pregovaralo o nezavisnosti Kosova, a sada u Bruxellesu Srbija je spala na to da pokušava dobiti specijalni status za tri male općine sa srpskim stanovništvom, koje su velike poput nekadašnjih mjesnih zajednica.

Međutim, pregovori sa Srbijom neće uspjeti sve dok najjače države Europske Unije i Amerika ne izvrše ozbiljniji pritisak na Beograd i prisile ga da prihvati realnost, a to je da je Kosovo nezavisna država - smatra Azem Vlasi, nekadašnji političar, a posljednjih godina politički analitičar i savjetnik vlade Kosova za regionalna pitanja.

Azem Vlasi sigurno je jedan od najkompetentnijih sugovornika o kosovskom pitanju i za Jutarnji list daje svoje viđenje zašto Beograd i Priština ne uspijevaju postići dogovor, koji je važan i za normalizaciju situacije na Balkanu.

Kako objašnjavate odluku srpske vlade da, i po cijenu odgađanja početka pregovora s Europskom Unijom, ne pristane na dogovor s Kosovom?

- Suština problema je u tome što se Srbija i dalje drži politike tzv. zaštite srpskih nacionalnih interesa. U skladu s time, Beograd se postavlja kao zaštitnik Srba koji žive izvan Srbije, a takva politika je, ako se vratimo u razdoblje Slobodana Miloševića, prouzročila krvave ratove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Iz Beograda se stvarala fama o ugroženosti Srba u tim zemljama, onda je iz Beograda kretala vojska kao navodna pomoć ugroženim sunarodnjacima, a sve bi završilo sukobima i krvoprolićem. Srbija i dalje inzistira na pravu zaštite svih Srba, i to je glavni problem u odnosima s Kosovom.

Manje je poznato da propast pregovora između Beograda i Prištine ima negativne posljedice i na početak procesa približavanja Kosova EU?

- Iako su neuspjeli pregovori u Rambouilletu i Beču bili dobri za Kosovo, propast pregovora u Bruxellesu to nije iz dva razloga. Prvo, pravi nam probleme u približavanju Europskoj Uniji i, drugo, Srbija će nastaviti praviti probleme tako što će u inozemstvu stvarati dojam da još uvijek nije riješen status Kosova. Kada iz Beograda poručuju da nude kompromisno rješenje, vjerojatno misle na nekakvu autonomiju, iako svi znamo na koji su način krajem osamdesetih ugušili kosovsku autonomiju. Uostalom, pogledajte autonomiju koju ima Vojvodina, a koja se svodi na prava koja uživaju općine.

Kako objašnjavate relativno blage reakcije Europske Unije na negativnu odluku srpske vlade?

- Europska Unija je skup 27 država i zato se EU kao cjelina drži neutralno po pitanju Kosova. Zbog toga je potrebna aktivnija uloga Njemačke, Francuske, Velike Britanije i SAD-a, od kojih očekujemo jači pritisak na Srbiju. U cijeloj ovoj drami Srbija je imala samo jedan cilj, a to je dobiti datum pregovora s Europskom Unijom, što otvara korištenje pretpristupnih pregovora i dotok novca, koji im je očajnički potreban. Da nema tog motiva, sumnjam da bi srpska vlada poštovala i sporazume koje je potpisala s Kosovom o nadzoru granica i carinskim dokumentima. U Srbiji znaju da još osam do deset godina neće ući u EU, ali potreban im je novac iz europskih fondova.

Što je kosovska vlada ponudila srpskoj zajednici na sjeveru Kosova?

- Pružila je garancije provedbe Ahtisarijeva plana, a to je maksimalna autonomija u okviru Europskog protokola o lokalnoj samoupravi za sve općine sa srpskom većinom na Kosovu. U Ahtisarijevu planu one imaju čak i mogućnost osnovati univerzitet s nastavom na srpskom jeziku. Ne treba zaboraviti da južno od Kosovske Mitrovice živi otprilike 60 posto kosovskih Srba, koji su se potpuno adaptirali u našoj državi. Na Kosovu postoji nekoliko općina sa srpskom većinom i sve normalno funkcionira, a tamošnji Srbi imaju normalniji život nego Srbi na sjevernom Kosovu. Njih Beograd drži na dugom štapu i cijelo vrijeme žive kao da su u opsadnom stanju, a jedan dio još uvijek potpuno iracionalno vjeruje da je Kosovo dio Srbije.

U Beogradu tvrde kako je neprihvatljivo da kosovska vojska i policija djeluju na području na kojem su Srbi u većini?

- Beograd želi tamošnje Srbe izdvojiti iz ustavnog poretka Kosova. Takvi zahtjevi su apsurdni, posebice zato jer dolaze iz države čija su vojska i policija počinile masovne zločine nad albanskim stanovništvom. Zanimljivo je da Srbi koji žive u drugim dijelovima Kosova nemaju nikakav strah od naše vojske i policije, a strah je prisutan u te tri male općine koje kontrolira Beograd. Sličan apsurd je i zahtjev da pravosudna vlast Kosova nema ingerencije nad te tri općine sa 30.000 stanovnika.

Vjerujete li da postoje razlike između Ivice Dačića, odnosno Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića?

- Ne u strateškom smislu. Svi su oni zarobljenici velikosrpskog nacionalizma, ali Dačić ostavlja dojam da je racionalniji i spremniji na kompromis zbog otvaranja europske perspektive za Srbiju. Mislim da je on spreman priznati novu realnost oko Kosova. Ne treba biti jako pametan da bi se zaključilo kako bi, da je vodila normalniju politiku, Srbija sada bila na pragu ulaska u Europsku Uniju.

‘Problem je što se Srbija ne želi normalizirati’

Nisu li i na Kosovu postojala očekivanja da će sadašnja vlast u Srbiji imati političku snagu za postizanje dogovora?

- Od početka sam bio skeptičan prema takvim očekivanjima jer znam koliko je dubok velikosrpski mit o Kosovu. Čak je i Boris Tadić prodavao taj isti mit, samo ga je znao zapakirati u civiliziran rječnik. Taj arhaični srpski nacionalizam i dalje postoji, a Srbiju vode ljudi koji su u politiku ušli u razdoblju kada je Srbija činila zločine u okolnim državama. Možda se ponešto razlikuje tek premijer Ivica Dačić, koji je kao Miloševićev suradnik iz prve ruke vidio koliko zlo takva politika nanosi drugima, ali i samoj Srbiji. Čini mi se da Dačić pokušava biti racionalan, ali realno je ograničen koalicijskim partnerima iz SNS-a, koje predvode Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Oni su o sporazumu iz Bruxellesa tražili i mišljenje Srpske pravoslavne crkve, što pokazuje da je u vezi s Kosovom Srbija pretvorena u klerikalnu državu.

Ako u Iranu tamošnje mule vode državu, u Srbiji odlučuju patrijarh i Sinod SPC-a. Šteta je da vlast u Srbiji, upravo zbog vlastite prošlosti, nije bila u stanju postići dogovor s Kosovom. Ne zbog ljubavi prema Albancima, nego kako bi se odrekli svoje ružne prošlosti i pokušali Srbiju pretvoriti u normalnu civiliziranu državu. Srpska politika će i dalje izazivati probleme u regiji i, od svih država, samo je Hrvatska u boljoj poziciji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. studeni 2024 09:44