Snage od 40.000 ruskih vojnika su 9. svibnja pokrenule napad preko ukrajinske sjeverne granice s Rusijom, na Dan pobjede, kada Rusi slave poraz nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Promatrači su pokušali shvatiti cilj Rusa.
Postavlja se pitanje je li cilj bio dolazak do Harkiva, zauzimanje niza pograničnih naselja kako bi se potisnule ukrajinske trupe, ili pak uvjeriti Ukrajince da je to cilj te ih natjerati da prebace svoje snage s istoka na sjever, slabeći tako njihovu obranu na istoku?
Sada to više nije ni važno, piše The Telegraph i dodaje da ruska ofenziva na Dan pobjede nije uspjela. Ukrajina može zahvaliti otpornosti svog pješaštva, dalekovidnosti svojih vođa, brzim isporukama streljiva iz SAD-a, ali i čistoj gluposti i pretjeranom samopouzdanju samih ruskih vođa, istim onima koji su prije invazije 2022. obećali da će tzv. ‘specijalna vojna operacija‘ biti gotova za samo tri dana.
Ako je cilj Rusa bio napasti Harkiv i zauzeti taj veliki ukrajinski grad, nisu uspjeli. Nakon što su razbili neke ukrajinske teritorijalne trupe i zauzeli nekoliko evakuiranih pograničnih sela, nova ruska sjeverna grupacija snaga napredovala je u Vovčansk, prvi ukrajinski grad koji stoji između granice i Harkiva.
Tamo su naišli na ukrajinsko pojačanje, uključujući padobrance iz elitne 82. zračno-jurišne brigade. Padobranci se sada voze u borbenim vozilima Stryker koje je dopremila Amerika. Sa svojom brzinom i vrhunskim senzorima, ta 20-tonska vozila na osam kotača idealna su za urbane borbe. Američka vojska opisuje Strykere kao svoje mobilne baze u nedavnim američkim ratovima.
Rusi nisu stigli daleko u Vovčansku. Moguće je da ga i nisu htjeli prijeći već samo stvoriti tampon zonu između ukrajinskog topništva i ruskih baza u Belgorodu.
No, ako je tampon zona bila glavni cilj ofenzive, ofenziva ne samo da nije uspjela, već je dobila i udarac unazad. Više od dvije godine administracija američkog predsjednika Joea Bidena je opskrbljivala Ukrajinu nekim od najboljeg američkog streljiva dugog dometa, uključujući balističke rakete vojnog taktičkog raketnog sustava dometa do 300-tinjak kilometara i oružje s višestrukim bacanjem raketa dometa 90 kilometara. Oba se obično ispaljuju iz vozila HIMARS. No strahujući od eskalacije, Biden je upozorio Ukrajince da ne koriste to streljivo za napade na ciljeve unutar Rusije, već su bili dopušteni samo ciljevi u okupiranoj Ukrajini.
Ofenziva na Dan pobjede je promijenila Bidenovo mišljenje pa je 31. svibnja dopustio da se američko oružje koristi za ciljeve sjeverno od granice s Rusijom. Samo nekoliko sati kasnije, Ukrajina je uz pomoć HIMARS-a bombardirala Belgorod.
The Telegraph piše da je ruska ofenziva propala čak i ako im nije bilo stalo do zauzimanja Harkiva, čak i ako je cijela ofenziva na Dan pobjede bila samo varka. Istina je da je ukrajinska vojska premjestila čitave bataljune s juga na istok i sjever kako bi odgovorila na rusko napredovanje, no Zakonodavci u Kijevu konačno su odobrili novi zakon o mobilizaciji. Također, američki Kongres je konačno uspio prekinuti zastoj koji je izazvala šačica proruskih zastupnika i odobrio 61 milijardu dolara nove pomoći Ukrajini sredinom travnja, okončavši šestomjesečnu blokadu koja je ukrajinskim snagama uskratila opremu i streljivo .
Glavni stožer u Kijevu počeo je formirati nove brigade i prije nego što su zakon o mobilizaciji i američka pomoć odobreni.
Bez obzira na cilj na sjeveru, Rusi su naišli na jači otpor nego što su očekivali.