Sada je više nego jasno: Joe Biden trebao je u izbornu bitku s Donaldom Trupom 2016. godine, bio je mlađi, politički iskusniji od Hillary Clinton. Da je izgubio, Demokratska stranka morala bi krenuti u traženje novih kandidata, pa ne bi njega izvlačila 2020. godine kad se razotkrilo da nitko od kandidatkinja/kandidata nema izgleda protiv Trumpa - na kraju se dovela u neugodan položaj promjene kandidata usred ljeta izborne 2024. godine.
Teorija je čvrsto definirala, a praksa potvrdila, da američki, i ne samo američki, čelnik tijekom mandata može provesti ograničen broj reformi jer su sustavi toliko kompleksni da ne dopuštaju radikalne promjene. Evolucija je uvijek bolja od revolucije, štogod o tome pričala Katarina Peović.
Neuspjeh u Afganistanu i poticanje inflacije
Bidenov je mandat doživio težak udarac sedam mjeseci nakon ulaska u Bijelu kuću kad se povlačenje iz Afganistana pretvorilo u potpuni neuspjeh. Zakazali su svi, od obavještajaca do sustava na terenu, i stvorena je percepcija nemoći u odnosu na talibane koji su se došetali do Kabula. Koliko je afganistanski fijasko utjecao na uvjerenje ruskog predsjednika Vladimira Putina da pokrene agresiju na Ukrajinu, saznat ćemo možda ako postoji neki zapis, ali kritičari će upirati prstom na poveznicu.
Najstariji američki predsjednik na položaju u mandat je ušao dok je pandemija još harala i donio je u ožujku 2021. godine zakon o pomoći stanovništvu vrijedan gotovo dva bilijuna dolara. Ekonomisti su poslije tvrdili da je to bio korak prema jačanju inflacije koju je ubrzala energetska kriza izazvana ruskim poigravanjem cijenama plina kako bi prisilila EU da se ne protivi njezinim operacijama u Ukrajini i poslije rastom cijena nafte uz niz dodatnih čimbenika. Inflacija će biti sjena na Bidenovoj ostavštini, iako je njegova administracija uspjela aždaju primiriti bez rasta nezaposlenosti - kritičari će dodati da nije uspio vratiti zaposlenost na razinu prije pandemije jer je velik broj žena ostao kod kuće - i uz stabilan rast ekonomije. SAD se od pandemijskog šoka oporavio brže i bolje nego Kina i EU, a i nije se našao toliko ekonomski izložen posljedicama ruske agresije koliko naša Unija.
- Bidenov smiješno pogrešno nazvan Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act, IRA) nije samo najveći pojedinačni klimatski zakon na međunarodnoj sceni, nego je zaustavio deindustrijalizaciju američkog gospodarstva - neostvareni cilj gotovo svakog predsjednika od početka stoljeća. Dodajte IRA zamahu proizvodnje čipova koji je pokrenuo Bidenov Zakon o čipovima (CHIPS and Science Act, vrijedan 280 milijardi dolara), kao i projektima započetim u sklopu njegova dvostranačkog zakona o infrastrukturi od 1,2 bilijuna dolara, i dobit ćete naslijeđe u ekonomskoj politici koje bi se moglo protezati desetljećima, tumači Peter Spiegel u The Financial Timesu.
Ekonomski učinci i polarizacija društva
Ispravnost ove procjene potvrđuje bijeg europskih tvrtki u SAD kako bi se okoristile pozitivnim učincima IRA, što je ozbiljno zabrinulo EU koja ne samo da nije našla odgovor na razini IRA nego i dalje ne zna kako doći do razina rasta koje uživa SAD: treći kvartal ove godine oni ‘preko bare‘ 2,8 posto i nezadovoljni, a europodručje 0,4 posto i sretni, nije recesija. Dijelom i zbog toga će BRICS pridonijeti više globalnom rastu do kraja desetljeća nego G7. Istodobno američka proizvodnja fosilnih goriva cvjeta jer izvozi sve više dok su obnovljivi izvori energije drugi generator struje s trendom rasta.
Biden nije uspio u borbi protiv polarizacije koja je ostala glavna odlika američkog društva, ali, kako je u razgovoru za Jutarnji list rekla Nathalie Rayes, američka ambasadorica u Hrvatskoj, SAD nije višestranačje kao Europa nego dvostranačje. U takvom se sustavu, kad se suoči s krizom, tenzije užare i to se može pratiti od kraha politika Georgea W. Busha, sina, sredinom prvog desetljeća ovog stoljeća. Biden je donekle uspio ublažiti ekstremne zahtjeve woke politike progresivnog dijela Demokratske stranke, iako je taj val već bio nanio štetu prije svega u centrističkom i neopredijeljenom segmentu biračkog tijela.
Na unutarnjem je planu rezultat pozitivan, gotovo vrlo dobar, osobito na ekonomskom planu, iako su i tijekom njegova mandata bogati postali još bogatiji, a ostatak osiromašuje. To je problem širi i od SAD te zahvaća, u određenoj mjeri, i Kinu koja se protiv toga bori adaptiranim komunističkim metodama uključujući i pokušaj nametanja uravnilovke.
Građenje mostova prema saveznicima
Znali smo da će Biden biti pontifex, graditelj mostova prema saveznicima, ali je proces počeo rušenjem. Francuska je u rujnu 2021. godine povukla ambasadora iz SAD-a jer je Washington sklopio ugovor s Australijom o gradnji nuklearnih podmornica čime je, bez da je Pariz išta znao, razvrgnut njegov sporazum s Canberrom. Riječ je o milijardama dolara i trebalo je određeno vrijeme i niz ustupaka SAD-a i Australije da se Francuska primiri. Tako je nastao novi pacifički savez, AUKUS, u kojem je, uz SAD i Australiju, i Ujedinjena Kraljevina. Kina je reagirala burno, ljutito, ali Joe Biden je nastavio politiku stvaranja saveza na Pacifiku koji će ograničiti agresivno i nasrtljivo ponašanje Kine u regiji.
Quad, savez SAD-a, Indije, Australije i Japana, još je snažnije zaživio, da bi uslijedila trilaterala s Japanom i Republikom Korejom, Južnom, jer su te dvije azijske zemlje odlučile zatopliti odnose zbog prijetnje koju predstavlja Kim Jong-un, diktator sa sjevera Korejskog poluotoka, s desetak nuklearnih bombi.
SAD se vratio u NATO, možemo reći, ali na životu je i dalje fraza Baracka Obame o ‘švercerima‘ iz 2014. godine, europskim državama koje ne ulažu dostatno u obranu: dva posto BDP-a je donja granica, Poljska ju je davno prešla i već predlaže da se ljestvica podigne na tri posto. I upozorenja sadašnje američke administracije bila su poticaj EU da pokrene ideju stvarne obrambene unije, ali članice i dalje ne dopuštaju da se Komisija bavi njihovim obrambenim politikama. Jačanju našeg obrambenog Saveza pomoglo je američko deklasificiranje niza podataka o ruskim planovima invazije na Ukrajinu koji su objavljivani u medijima - Moskva ih je uredno opovrgavala dok nije pokrenula rat. Biden je tako, sasvim sigurno pod snažnim utjecajem Williama Burnsa, direktora CIA-e, bivšeg ambasadora u Rusiji i vrsnog poznavatelja međunarodnih odnosa, omogućio da SAD vrati vjerodostojnost kod saveznika te izazove zabrinutosti kod rivala nakon afganistanskog kaosa.
Nepokolebljiva podrška Ukrajini i neprestano potvrđivanje odlučnosti kad je riječ o obvezi uzajamne obrane temeljem Članka 5 Sjevernoatlantskog sporazuma ojačali su Savez i privukli dvije nove članice, Finsku i Švedsku.
Bliski istok kao slaba točka i odnos s Kinom
Poznata nepoznanica, Bliski istok, pokazala se kobnom po još jednog američkog predsjednika. Hamasov napad na Izrael 7. listopada prošle godine doveo je Bidena u situaciju, nakon izraelskog odgovora koji je prešao u agresiju s karakteristikama genocida, da ga globalni jug proziva licemjerom jer poziva na borbu protiv agresora, Rusije, istodobno pomažući agresoru, Izraelu. Američki najstariji predsjednik na položaju doveden je u situaciju da dinamiku zbivanja na Bliskom istoku diktira izraelski premijer Benjamin Netanyahu čime se potvrđuje nemoć SAD-a u nametanju odluka, što je posljedica slabljenja američkog utjecaja, procesa koji traje i izgledno je ireverzibilan.
Kina je ostala iznenađena jer je očekivala da će Biden biti blaži od Donalda Trumpa (zato sada kažu da im je svejedno tko pobjeđuje), a dogodilo se suprotno. Američki je predsjednik poznat po jezičnim gafovima, ali nekoliko je puta ponovio da će braniti Republiku Kinu na Tajvanu iako se američka politika prema tom otoku službeno temelji na opremanju oružjem. Otvoreno je ostalo je li Biden tom izjavom raskinuo s politikom ‘strategijske dvosmislenosti‘ koja nije davala odgovor na pitanje bi li SAD branio RK na Tajvanu, stavivši tako Kinu u dilemu kako se strategijski postaviti u odnosu na moguću promjenu američke doktrine. Tome treba dodati da je Beijing/Peking teško primio odluku SAD-a o politici ‘de-risking‘ (autorica pojma je Ursula von der Leyen, predsjednica EK, a Washington ga je prihvatio), smanjenju rizika ovisnosti o jednom partneru, Kini. Trump je pokrenuo politiku razbijanja ‘Chimerica‘ (simbioza Kine i Amerike koja je karakterizirala početak stoljeća), Biden je nastavio.
Janet Yellen, ministrica financija, govorila je o ‘friendshoringu‘, prebacivanju poslova na obale koje kontroliraju prijatelji. Izvoz iPhonea iz Indije skočio je za trećinu u šest mjeseci do rujna, na šest milijardi dolara, navode indijski izvori, što je izravna posljedica preseljenja dijela proizvodnje iz Kine.
Odlaskom Joea Bidena, koji je ipak odradio solidan posao u zadanim okolnostima na unutarnjem i vanjskom planu, prestaje posthladnoratovsko razdoblje međunarodnih odnosa i SAD stupa u nove neizvjesnosti.
- Povijest će gledati na Bidena kao posljednjeg stjegonošu umirućeg sustava, zaključuje Edward Luce, kolumnist FT-a.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....