Sve bi bilo drukčije da nije bilo te nesretne 1979. godine. Zapečatila je karijeru američkog predsjednika Jimmyja Cartera koji je bio prvi postratni predsjednik samo jednog mandata. Mislim, koji je izgubio na izborima.
- Ne mogu poreći da sam bolji bivši predsjednik nego što sam bio predsjednik, tako je Carter 2005. godine precizno definirao svoju ostavštinu. Na taj se segment u neočekivano pozitivnoj poruci referirao izabrani predsjednik Donald Trump, na platformi TruthSocial napisao je da je Carterovo djelovanje, nakon što je napustio Ovalni ured, nadilazilo većinu predsjednika.
- Iako se dubinski nisam slagao s njim filozofski i politički, shvatio sam da je istinski volio i poštovao našu zemlju i sve što ona predstavlja. Naporno je radio kako bi Ameriku učinio boljim mjestom i zbog toga mu odajem svoje najveće poštovanje, napisao je Trump. Oproštajne riječi upečatljivije nego Joea Bidena, predsjednika na odlasku, koji se fokusirao na prijateljstvo.
Nobel za mir nakon Ovalnog ureda
Jimmy Carter Nobelovu nagradu za mir primio je 2002. godine zbog ‘neumornih zalaganja da pronađe mirna rješenja međunarodnih sukoba, da unaprijedi demokraciju i ljudska prava i promovira ekonomski i društveni razvoj‘. To je ostavština Carter Centra koji je osnovao 1982. godine. Nobela za mir 1978. podijelili su Anwar el-Sadat i Menachem Begin, lideri Egipta i Izraela, iako je Carter bio medijator koji je doveo do mirovnog sporazuma. Pokretačka snaga sporazuma bio je Sadat koji je, nakon poraza u Yomkippurskom ratu 1973. godine shvatio da je mir s Izraelom jedino trajno sigurnosno rješenje za njegovu zemlju zbog čega su ga 1981. ubili islamistički radikali – židovski je radikal 1996. godine ubio Yitzhaka Rabina jer je sporazumima u Oslu utro put palestinskoj državi koji je zatim Benjamin Netanyahu sustavno uništavao.
Carter se kandidirao na izborima 1976. godine na kojima demokrati nisu mogli izgubiti, republikanski je predsjednik Richard Nixon dao ostavku zbog afere Watergate koja je ozbiljno uzdrmala američki sustav. Njegov nasljednik Gerald Ford nije mogao popraviti nanesenu štetu. Carter je osvojio nominaciju iako su ga smatrali autsajderom, i pobijedilo: ponovio je to Trump 2016. godine, razlika je što je Trump bio globalno poznato ime, a Carter 1976. nije bio ni u SAD-u dovoljno poznato ime. Ostat će tako obrazac za kandidate koji se pitaju ‘Zašto ne ja‘, a mnogi u toj slici vide i Trumpa.
Suočio se s majkom svih problema 1970-ih, inflacijom i energetskom krizom. Na njegov je katastrofalni poraz na izborima 1980. godine utjecala talačka kriza u američkoj ambasadi u Teheranu i krah misije koja je taoce trebala spasiti, ali glavni je razlog bila inflacija koje je prešla 14 posto i podizanje kamatnih stopa koje će dovesti do recesije. U prilog Carteru treba reći da je on imenovao Paula Volckera šefom Fed-a, emisijske banke. On će oštrim mjerama slomiti inflaciju koja će se na razine s kraja 1970-ih vratiti tek 2022. godine – u mandatu Joea Bidena. Zbog čega je izbore izgubila njegova potpredsjednica Kamala Harris. Carter je priveo kraju proces normalizacije odnosa s Narodnom Republikom Kinom, Deng Xiaoping je već bio s druge strane i kretala je politika otvaranja. Predao je Panamski kanal Panami, a sad bi ga Trump vratio.
Iako je u njegovom timu sjedio Zbigniew Brzeziński, jedan od najboljih geopolitičara tog vremena (legendarno je njegovo nadmetanje s Henryjem Kissingerom, Poljak protiv Nijemca; Poljaka u Kremlju nikad nisu pretjerano voljeli pa je nedavno javno odbačena njegova teza o Rusiji koja bez Ukrajine ne može biti globalna sila dok patrijarh Ruske pravoslavne crkve Kirill piše kako je Ukrajina dio Rusije) nije predvidio brzi pad šaha Reze Pahlavija u Iranu. Jednako tako Bidenova administracija nije predvidjela da će talibani u dan, dva doći do Kabula.
Oba su demokratska predsjednika jednog mandata projicirala svijetu sliku slabosti, neupućenosti, nespremnosti Sjedinjenih Država zbog čega su u Moskvi zaključili da mogu djelovati neometano. Leonid Brežnjev će tako u prosincu te 1979. godine uletjeti u Afganistan, a Vladimir Putin će u veljači 2022. napasti Ukrajinu. Afganistanska avantura bila je jedan od prvih signala da Sovjetski Savez nema budućnost, nuklearna havarija u Černobilu, Ukrajina, potvrda nesposobnosti sustava koji se urušava. Možemo se nadati da bi ukrajinska avantura, ‘specijalna vojna operacija‘, mogla biti potez koji će u konačnici smanjiti ruski destruktivni utjecaj na Europu.
Ne ide politika i religija, dogma i demokracija
Carter nije krio da politiku bazira na kršćanstvu, bio je pripadnik Baptističke crkve i u jednom je intervjuu rekao da su ‘kršćani pozvani zaroniti u život svijeta‘. Što nije završilo dobro jer je posljedica te politike bilo prihvaćanje misionarske uloge SAD-a po uzoru na kršćanstvo, ovo potonje je širilo religiju, ovaj prvi je nastojao širiti svoju ideju demokracije. Invazija na Irak 2003. godine i njezine katastrofalne posljedice na globalnoj razini pokazatelj su pogubnosti takve politike. Carter je intervenciju ocijenio ‘najodvratnijom i najštetnijom pogreškom koju je učinila naša nacija‘, a administraciju Georgea W. Busha, sina, ‘najgorom u povijesti‘ te je rekao da je potpredsjednik Dick Cheney ‘katastrofa za našu zemlju‘.
Krivicu za takav razvoj ne snosi Carter nego radikalna kršćanska desnica koja je postala moćno oružje u rukama Republikanske stranke, ali ona se razvila kao reakcija na Carterovo ‘progresivno‘ kršćanstvo. Ta je religijska desnica najvjernije Trumpovo biračko tijelo.
Još jedna dokaz da religija i politika moraju biti odvojene, čim ih se spoji nastaju nevolje, teškoće i nedaće jer dogma i demokracija ne mogu zajedno. Tako s političkim islamom, tako s kršćanstvom u demokraciji.
Izravna posljedica svega je katastrofalan poraz na izborima 1980. godine, Ronald Reagan je osvojio 489 elektora, Carter 49, Reagan je pobijedio u 44 savezne države. Četiri godine kasnije bivši glumac će ostvariti apsolutni trijumf, osvaja 525 elektora, a demokrat Walter Mondale 13. Katastrofa i propast demokrata koji će se oporaviti tek 1992. godine kad pobjeđuje Bill Clinton.
Carter nije bio najgori predsjednik od Drugog svjetskog rata, Nixon je ipak na dnu, ali pridružio mu se George W. Bush koji je uništio Republikansku stranku do te mjere da ju je preuzeo Donald Trump.
Jimmy Carter primio je Josipa Broza Tita u Washingtonu u ožujku 1978. godine kad se već otvoreno raspravljalo o zdravlju bivšeg lidera bivše Jugoslavije. Carter će izbjeći odlazak na sprovod u svibnju 1980. godine, ali će u lipnju posjetiti Beograd i osmeročlano Predsjedništvo. Ambasador je bio Lawrence Eagleburger koji će biti zamjenik pa onda i Državni tajnik u doba raspada Jugoslavije, zagovornik očuvanja Jugoslavije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....