Gleb Karakulov, 35-godišnji ruski inženjer komunikacijskih sustava iz Dagestana, koji je bio časnik Federalne službe za zaštitu (FSO), državne agencije koja štiti ruskog predsjednika i premijera te visokopozicionirane ruske dužnosnike i članove njihovih obitelji, a koji je 14. listopada 2022. naprasno i bez najave napustio svoje radno mjesto te sa ženom i kćerkom pobjegao u Tursku, rekao je da je ruski predsjednik Vladimir Putin nakon naređivanja invazije na Ukrajinu postao još paranoičniji nego što je to bio prije.
Putin sada putuje posebnim blindiranim vlakom, a od Karakulova je u listopadu zatražio da u zgradu ruske ambasade u Kazahstanu ugradi sigurnu liniju za komunikaciju. Bilo je to prvi put da je ruski predsjednik takvo što od njega tražio.
Karakulov je u Tursku stigao upravo iz Kazahstana, odnosno prebjegao je dok je bio na zadatku. Nije čak ni svojoj majci, inače pobornici ruskog predsjednika, rekao da će napustiti službu i zemlju. Kada je doznao da je Karakulov prebjegao, jedan je sigurnosni dužnosnik iz jedne članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO) rekao da je taj slučaj iznimno interesantan jer se radi o djelatniku Putinova osiguranja.
Dodao je da ruski predsjednik iznimno ponosan na svoje osiguranje te da bi ovo za njega mogao biti veliki udarac. "Njegovo je osiguranje kompromitirano. Neće mu to biti drago, pogotovo ako se radi o komunikacijama", dodao je dužnosnik za The Associated Press (AP).
Iako nije bio Putinov intimus, Karakulov mu je od 2009. do 2022. bio jako blizu. Grupa istraživačkih novinara The Dossier Center koju financira ruski oponent Kremlja Mihail Hodorkovski potvrdila je da je Karakulov stvarno taj za kojeg se izdaje. Prebjega je Dossier Center intervjuirao više od šest sati te transkripte tog intervjua podijelio s Danskom radiotelevizijom (DR), švedskom nacionalnom javnom TV postajom SVT-om, Norveškom radiotelevizijom (NRK) i AP-om.
AP kaže da je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo tjeralicu za Karakulovim te da je 26. listopada kazneno prijavljen za dezertiranje u vrijeme mobilizacije. FSO je jedna od najtajnijih grana ruskih sigurnosnih službi i njezini časnici, čak i kada napuste službu, nikad ne govore o štićenim osobama i svemu što su tijekom službe čuli i vidjeli.
Nakon više od 180 putovanja s Putinom, Karakulov je rekao da je ruski predsjednik u dobroj fizičkoj kondiciji te da se bolje drži od većine svojih vršnjaka. Putovanja je zbog bolesti i redovitih liječničkih pregleda otkazao tek par puta.
Za razliku od ruskog premijera Mihaila Mišustina, Putin na putovanjima ne traži siguran pristup internetu. "Mislim da ga nikad nisam vidio kako telefonira. Informacije mu suradnici dostavljaju osobno. Živi u svojevrsnom informacijskom vakuumu", dodao je Karakulov.
Inženjer kaže da ruski predsjednik putuje vlakom jer mu se ne sviđa to što se avioni mogu pratiti. Vlak koji koristi izgleda kao i svaki drugi ruski vlak. "Razumijem da se jednostavno boji", rekao je Karakulov te dodao da je Putin čak i prošle godine inzistirao na mjerama protiv Covida.
Ruski predsjednik ima nekoliko identičnih ureda diljem Rusije, a Karakulov kaže da službeni izvještaji o tome u kojemu se nalazi, ili u kojem je bio, nisu uvijek vjerodostojni. Uz to, Putin u Sočiju nekad namjerno ostane duže, a njegov se službeni protokol potrudi da sve izgleda kao da je otišao. "FSO-ovci su to spominjali u šali. Mislim da želi zbuniti obavještajne službe i izbjeći pokušaj atentata", rekao je Karakulov.
Mladi je inženjer odrastao u izrazito patriotski nastrojenoj obitelji. Otac mu je služio u vojsci, a kasnije radio kao fotograf. Brat mu je pak obnašatelj vlasti na lokalnoj razini. U njegovoj se obitelji o domovini pričalo s velikim poštovanjem, a Karakulov je vjerovao da je dužan braniti je. Zato se prvo pridružio vojsci, a kasnije FSO-u. Na poslu je vidio kako ruske vlasti manipuliraju informacijama i zato je posumnjao u sve što je dotad znao i doživio.
Potrošačke navike visokih političara bile su mu sumnjive. Skupi poslovni putevi obično su sadržavali vrlo malo poslovnih aktivnosti i znatno više zabavnih. Karakulov se pitao je li riječ o nepotrebnom rasipništvu ili korupciji. Kada je krenula ruska invazija na Ukrajinu, inženjer je svojoj supruzi rekao da želi napustiti FSO te da ne želi da mu kći u školi sluša kremaljsku propagandu.
Razmišljao je davanju otkaza, ali je znao da će ga, ako ode, vjerojatno mobilizirati i poslati u Ukrajinu. Na poslu je vidio fotografije ubijenih časnika FSO-a. Ljutilo ga je to što o njegovim stradalim kolegama nitko nikad nije pričao: "Što su tamo radili? Kako su tamo završili? Zašto su poginuli?", pitao se Karakulov.
Njegovi su kolege uglavnom bili pobornici rata. Pretpostavljao je da u službi ima još skeptika, no nije ih mogao pronaći. "Nisu smjeli ni zucnuti", rekao je inženjer.
O gubitku povjerenja u institucije nije mogao pričati ni sa roditeljima. Njihov je gospodar bila ruska državna televizija. Kad bi od svoje majke tražio da ugasi televizor, onda bi odbila. Kad joj je pokušao objasniti da je Ukrajina nezavisna zemlja, ona ga je pitala je li strani tajni agent. Roditeljima nije rekao da će pobjeći iz domovine.
Prije nego što je otišao na niz sastanaka u Astanu, glavni grad Kazahstana, Karakulov i njegova supruga svoj su cijeli život strpali u tri torbe. On je u Astanu stigao 6. listopada. Supruga i kći došle su 8. listopada i odsjele u drugom hotelu. Međutim, dani su prolazili, a on nikako nije mogao otići.
Odluku je donio 14. listopada, na dan kada se trebao vratiti u Rusiju. Suprugu je poslao po svoju torbu koju je ostavio u hotelu u kojem je odsjeo, a s posla je tobože privremeno šmugnuo kako bi kupio suvenire. Supruga, kći i on u 15 su sati ušli u taksi i krenula prema aerodromu. Nakon što je prošao sigurnosnu provjeru, počeo je primati poruke kolega koji su htjeli znati gdje je.
Zatim je doznao da je njihov let odgođen. Poletjet će sat vremena kasnije nego što je trebao. Računao je da će ga oko 17 sati početi tražiti. "Smrade", glasila je jedna poruka koju je dobio. Mobitel je ugasio 15 minuta prije nego što je zrakoplov poletio. Supruga mu je bila prilično uzrujana.
Dok su bili u zraku, čekali su da nešto pođe po krivu. Nakon pet i pol sati, stigli su Tursku. Napetost je, kaže, popustila tek nakon što su tamo prošli kontrolu putovnica. "Biti patriot znači voljeti svoju zemlju. U ovom slučaju, našu domovinu treba spasiti. U njoj se događa nešto ludo i grozno. Moramo to popraviti", rekao je Karakulov.
Kakva li ga budućnost čeka? Teško je reći. Bilo je još onih koji su htjeli pobjeći iz Rusije, no sada su u zatvorima i kažnjeničkim kolonijama.
Ruski politički analitičar Abbas Galjamov smatra da je veći dio ruske elite zapravo protiv Putinova rata, ali da to nisu mogli reći jer ih je Zapad odmah sankcionirao. Trebalo im je, smatra Galjamov, koji sada živi u Izraelu, ponuditi priliku da napuste Rusiju i distanciraju se od Kremlja.
Poput Karakulova, Ministarstvo unutarnjih poslova Rusije traži i Galjamova, koji kaže da će inženjerov bijeg naljutiti Kremlj. "Bit će histeriziranja jer je FSO elitna služba. Ona brine o najvažnijem ruskom blagu - Putinu", rekao je Galjamov.
Kako piše AP, ruske vlasti ne toleriraju kontriranje Kremlju. Elite se drže Putina i plešu kako on svira. Ruski diplomat u Ženevi Boris Bondarev službu je napustio u svibnju prošle godine. AP-u nije htio reći gdje se nalazi, a ni gdje smije ili ne smije ići. Živi od doplatka jer posao ne može naći. Već je par puta morao mijenjati stanove, što zbog financija, što zbog sigurnosti.
"Životopise sam poslao u Ameriku, Britaniju i Europu. Nitko me ne želi zaposliti. Oni koji si mi odgovorili rekli su da već imaju dovoljno stručnjaka za Rusiju", rekao je Bondarev te dodao da su mu se javili bivši djelatnici ruskog Ministarstva vanjskih poslova, koji su zbog rata dali otkaze. Pitali su ga kako da nađu posao. Nije im mogao pomoći. Jedan od njih se vratio u Rusiju jer se nigdje nije uspio snaći.
Bondarev kaže da se premišlja dok gleda fotografije večera u skupim moskovskim restoranima u kojima uživaju njegovi prijatelji i poznanici. On si takvo što više ne može priuštiti. Zatim se sjeti čime je plaćao taj luksuz - lažima.
"Došao bih u ured u 9 sati, a kući išao u 18. Dok sam bio na poslu, pisao sam izvještaje o tome zašto je Ukrajina napala Rusiju. Ne želim taj luksuz. Ne, ne, ne mogu se danas žaliti... Živim jako, jako dobro", zaključio je Bondarev.