Bivša družica napadača kod Vatikana: ‘Govorio mi je da je on sv. Mihovil arhanđeo i da će mi glavu odsjeći sabljom kao đavlu‘

"Govorio mi je da je on sveti Mihovil arhanđeo i da će mi glavu odsjeći sabljom kao što je taj arhanđeo odsjekao glavu đavlu." To kaže 38-godišnja useljenica iz Latinske Amerike, bivša životna družica Erjola Naka, 39-godišnjeg Albanca, koji je jučer izazvao paniku jureći BMW-om kroz usku rimsku Ulicu Pavla VI, uz Berninijeve kolonade na Trgu Sv. Petra, na samoj granici s Državom Vatikanskoga Grada.

Kao što smo javili, kad se nije zaustavio na zahtjev karabinijera, pa ni kad su zapucali, uslijedila je jurnjava filmskog tipa, dok ga nisu svladali taserom. Čim je odjeknuo hitac na snagu su stupile antiterorističke mjere. A Erjol Nako nije nikakav terorist ni neprijatelj Katoličke crkve. Po svemu sudeći, to je ozbiljno bolestan čovjek, kojemu talijanska država nije htjela pomoći, sve dok nije porušio nekoliko policijskih prepreka.

Tako barem izgleda iz izjava njegove bivše družice: "Pet godina se borim da se utvrdi njegova duševna neuravnoteženost i njegova opasnost, te da mu sud oduzme naše dvoje djece, ali nitko mi ne daje za pravo. […] Sada, pretpostavljam, više nema sumnje."

Žena tvrdi da ju je Nako tukao, da je prijetio smrću njoj i njezinoj majci, da joj je gurao glavu u zahodsku školjku. "Za pravdu nije bilo dokaza, jer nisam snimila kako me tuče ni kako mi prijeti", veli ona.

Kaže, doduše, da u posljednje doba više ne prijeti, da na društvenim mrežama objavljuje svetačke sličice i crkvenu glazbu, popraćene riječima bez smisla.

Lani je Maloljetnički sud i nju i njega podvrgnuo tehničkoj provjeri vještaka da se utvrdi kome povjeriti zajedničku djecu. "Ja sam prošla, on nije. Nalaz tvrdi da u njegovu slučaju nije moguće isključiti postojanje psihopatologije", kaže žena.

Ipak, dulje od godine dana nema presude. Odvjetnicima je najavljeno da će biti u srpnju.

Na temelju jučerašnjeg incidenta može se laički ali pouzdano zaključiti da je nesretan čovjek posve "puknuo". Što se možda ne bi dogodilo da je pravodobno liječen. Na svu sreću, okomio se na nežive prepreke. Nitko nije stradao osim donekle njega, ponajprije nisu stradala djeca, barem ne fizički. A ne bi bio prvi put. Poremećeni roditelji su u posljednjih 20 godina ubili u Italiji 480 malodobne djece.

Ludost, čak i kad je najavljena, zna biti brža od sudbene vlasti. Ali to nije samo talijansko državno svojstvo.