Subota 7. prosinca ujedno je 1018. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje će zimsko vrijeme tek malo zatopliti – prije nego sredinom idućeg tjedna dodatno zahladi s jakim padalinama (prvo s kišom, a onda i snijegom). Sve to je proteklih dana barem donekle usporilo i borbena djelovanja, više ona zračna (loša vidljivost dovela do manje korištenja bespilotnih letjelica i vođenih zrakoplovnih bombi), a manje kopnena. Nažalost, hladnoća i potreba za grijanjem dodatno je opterećivala i nacionalnu energetsku mrežu, tako da su nastavljene i opsežne redukcije struje za gospodarstvo i građanstvo.
Dok je proširenje uvoznih kapaciteta (s 1.700 MW na 2.100 MW) pomoglo, nastavak ruskih napada na energetsku infrastrukturu (6 većih napada u proteklih 7 dana) otežalo je opskrbnu situaciju. Zato i ne čudi da usprkos provedbi zaštitnih mjera na većini energetskih objekata (mjere 2. stupnja, pretežito za „minimiziranje posljedica“) – opskrba strujom i sustavi grijanja u brojnim većim gradovima Ukrajine ipak imaju velikih problema. Sreća u svemu tome je da ipak tri ukrajinske nuklearne centrale još rade – od ukupno 9 reaktora njih 8 radi nakon privremenog smanjivanja kapaciteta tijekom prošlog tjedna, iako dijelom i dalje traju radovi na popravcima vodova te transformatora koji ih spajaju na nacionalnu strujnu mrežu.
Pritisak kroz medije i politiku
Dok pojedini zapadni mediji broje da je Ukrajina u zadnjih mjesec dana izgubila oko 1.200 kvadratnih kilometara (a okupirani prostor u ruskoj regiji Kursk se isto smanjio za oko 400 kvadratnih kilometara) – teško se oteti dojmu koncentrirane kampanje koja bi Ukrajincima trebala objasniti potrebu za pregovorima uz teritorijalne ustupke, a Zapadu utvrditi dojam ruske moći bez premca kojoj nema suprotstavljanja. Tako se i na zadnjem NATO sastanku ministara vanjskih poslova moglo čuti od predstavnika Luxembourga kako bi ulazak Ukrajine u NATO vodio napetostima i novim sukobima (dok iz nekog razloga EU članstvo ne bi imalo takve učinke), dok je ministar iz Mađarske mrtav-hladan ponavljao stavove Kremlja kako NATO u Ukrajini ratuje do posljednjeg Ukrajinca (sada s naglaskom na „posljednjeg mladog vojnika u Ukrajini“, budući se iz Washingtona čulo pozive da Ukrajina smanji dobne granice za mobilizaciju).
Istodobno, iz Rusije se čuje kako je vjerojatnost pregovora iznimno visoka, a ruski je interes posebno u ukidanju međunarodnih sankcija (iako se godinama tvrdilo kako one uopće ne djeluju i nisu bitne), da bi sam Orban u razgovoru za radio ustvrdio kako je zadnje vrijeme Rusija ojačala, a Ukrajina oslabila – baš kao i Europa, koja je „jako slaba“, te „nema novaca za rat“ – sve izvrsni uvodni elementi u bilo kakve pregovore.
Sasvim je slična igra vidljiva i po pitanju sadržaja potencijalnih pregovora – čija se nužnost sa svih strana povezuje s inauguracijom budućeg predsjednika Trumpa u Sjedinjenim Državama zakazanom za 20. siječnja, iako još uopće nije jasno kako Trump zapravo gleda na Ukrajinu i koji će od barem tri koncepta postupanja prema tom kriznom žarištu uopće prihvatiti. Ipak, iz ruskih službenih izvora već su paralelno krenule priče kako po pitanju ikakvih pregovora Zapad zapravo igra „zakulisnu igru protiv Rusije“ – po pitanju nadziranja potencijalnog mira.
Naime, dok se s jedne strane forsira priča o „planu za Ukrajinu koji neće provocirati Rusiju“, a obuhvatio bi i neke vojne snage za razdvajanje zaraćenih strana (pa se države NATO/EU počinje tjerati na razmišljanje o slanju svojih vojnika u takve zadaće) – s druge strane Rusi naglašavaju da bi smisao čitave igre o pregovorima zapravo bio da Europa dobije razlog za stacioniranje svojih vojski (a onda možda i parcijalnu europsku okupaciju i podjelu Ukrajine o kojoj se iz Moskve povremeno govori još od početka sukoba). Naravno, prema pojedinim zapadnim medijima, u takvoj bi situaciji ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dobio „zlatni egzil“ u Londonu, a Ukrajina nove predsjedničke izbore.
U mnoštvu takvih vijesti i plasiranih priča – zapravo psihološkog ratovanja – nije onda ni čudno da je sam NATO uočio kako i Rusija i Kina tu itekako rade na hibridnom ratovanju, sabotažama, kibernetičkim napadima i energetskom ucjenjivanju ne bi li se destabiliziralo i razjedinilo zemlje članice (na način kako su se u samoj Njemačkoj razišli stavovi o slanju vojske za Ukrajinu između izričitog zalaganja ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock i izričitog protivljenja kancelara Olafa Scholza).
Razmimoilaženja u SAD-u
Slična se razmimoilaženja vide i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se ministar vanjskih poslova Antony Blinken kune u pomoć Ukrajini i trošenje čitave kvote preostalih za to namijenjenih novaca – dok je istodobno čelnik Zastupničkog doma Kongresa Mike Johnson odbacio mogućnost rasprave o dodatnih 24 milijarde USD traženih novaca za Ukrajinu prije dolaska novog predsjednika, koji po njemu već i sad „mijenja dinamiku ruskog rata protiv Ukrajine“. Do tada NATO ipak službeno ostaje pri podršci za obranu Ukrajine, u njemačkom Wiesbadenu bi do kraja godine trebao početi s radom i centar aktivnosti NSATU (bez hrvatskih vojnika), a pojedine države kao Nizozemska objavile su i izdvajanje dodatnih novaca za ukrajinsku protuzračnu obranu te energetsku sigurnost.
Napomenimo da je u srijedu 4. prosinca ukrajinska državna delegacija bila na razgovorima s timom ljudi budućeg predsjednika SAD Trumpa o budućnosti odnosa SAD i Ukrajine, dok je ruski načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov po prvi put od listopada 2022. telefonom nazvao svog američkog kolegu, sada generala Charlesa Browna. Navodno je u tom razgovoru bilo govora o ruskim namjerama daljnjeg korištenja strateških raketa „Orešnik“ – za koje je priznao kako je bilo u planu lansiranja davno prije ikakve američke dozvole za modalitete ukrajinskog korištenja doniranog oružja. Ujedno, Amerikanci su obaviješteni i o ruskim aktivnostima na istoku Mediterana – gdje se Rusija praktično izvukla iz luka u Siriji, te kreće djelovati mornaričkim i zrakoplovnim snagama (navodno vježbe oružjima visoke preciznosti, a zapravo borbeni udari u korist režima iz Damaska).
Sve je to prošlo bolje od govora kojeg je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov održao na skupu OESS-a na Malti 5. prosinca – gdje se se razmjenjivale optužbe za eskalaciju rata u Ukrajini i ratne zločine, dok je niz ministara napuštao dvoranu dok su govorili oni koji im ne odgovaraju. Ipak, dok je na Malti Rusima svašta smetalo, bitno im je bolje sjeo posjet Vladimira Putina susjednoj Bjelorusiji u petak 6. prosinca – kada su u Minsku potpisana dva sporazuma Rusije i Bjelorusije, jedan o jedinstvenom tržištu električne energije i drugi o sigurnosnim jamstvima. Spomenutim sporazumom o sigurnosnim jamstvima dodatno se „definiralo međusobne savezničke obveze za osiguranje obrane Rusije i Bjelorusije” – „uz korištenje svih raspoloživih snaga i sredstava”.
Prema Putinu, to se posebno odnosi na moguće stacioniranje raketa „Orešnik“ u Bjelorusiji tijekom druge polovice 2025. godine – gdje bi ta oružja trebala formalno i nadalje biti u sklopu ruskih Oružanih snaga, ali će određivanje ciljeva biti u nadležnosti Minska. Naravno, ponešto se govorilo i o potencijalnim bojnim glavama i dometima ovog oružja – što sve ne samo da dodatno u pitanje dovodi zabranu proliferacije nuklearnog naoružanja, već izričito raketama srednjeg dometa dodatno prijeti i čitavoj Europi – baš kako se to radilo usred Hladnog rata, prije nego su ti tipovi oružja bili kompletno zabranjeni u sklopu smanjivanja opće ratne napetosti. Sve te teme vjerojatno će biti ba stolu aktivnih razgovora u Parizu, gdje su se na današnjem otvaranju obnovljene katedrale Notre-Dame okupili brojni čelnici država.
Stanje na bojištima - ruska regija Kursk
Usprkos nastavku svakodnevnih borbi, malo je konkretnih vijesti s bojišta na jugozapadu ruske regije Kursk. Konkretno, uz redovite navode o okršajima, zadnjih se dana nije čulo o ikakvim bitnijim pomacima bojišnice u ovoj borbenoj zoni, gdje rusko zrakoplovstvo te topništvo koriste svaku priliku za gađanje ukrajinskih snaga. Pri tome, glavnina ruskog pritiska i dalje je usmjerena na zapadni i sjeverozapadni rub od Ukrajine okupirane zone. Uz nastavak ruskih napada na pogranično selo Nikolaevo-Darino, oko 1,5 km sjeveroistočno naselje Darino zadnjih je dana izgleda bilo poprište i ukrajinskih protunapada, no nije jasno koliko su ta djelovanja na kraju bila uspješna. Slična je situacija i u selu Nižnjij Klin (oko 3 km sjeveroistočno), koje je krajem prošlog tjedna izgledalo „oslobođeno“, no Rusi zadnjih dana ipak spominju tamošnje borbe.
Ipak, isti ti ruski izvori nadalje navode i okršaje u pozadini ovih položaja, kod sela Sverdlikovo i Lebedevka (oko 6 i 7 km istočnije), pa zapravo nije jasno gdje je tu bojišnica. Slično je i po pitanju trokuta Novoivanovka-Leonidovo-Aleksandrija (oko 5 km sjeveroistočno od sela Nižnjij Klin) – gdje se nadalje bilježe sukobljavanja. Što se tiče sjevernog ruba ukrajinske okupirane zone – izgleda da ukrajinske snage i nadalje drže položaje oko sela Krugljenjkoe (3 km sjeveroistočno od Leonidova), a tek se povremeno spominju borbe oko naselja Novaja Soročina, te južnije do Staraje Soročine i Malaje Loknje (baš kao i koji kilometar južnije oko Viktorovke i sela Nikoljskij).
Što se tiče stanja na istočnom rubu od Ukrajine okupirane zone u ruskoj regiji Kursk – ondje bojišnica izgleda i dalje ide od Ruskoe Porečnoe preko Čerkaskoe Porečnoe do Martinovke i Mihailovke, pa južno do Ruskaje Konopeljke i Čerkaskaje Konopeljke. Sredinom ovog tjedna tu se bilježilo ruske napade po sredini – uz cestu koja sa sjeveroistoka vodi prema okupiranom okružnom središtu Sudža – oko sela Pravda (sjeverno od spomenute ceste) te Martinovka (južno od ceste), a ukrajinske su snage tu koristile mnogo bespilotnih letjelica. Ishodi tih okršaja nisu jasni baš kao ni oni koji se bilježe na krajnjem jugoistoku čitave okupirane zone, oko sela Plehovo.
Ukrajinsko zaleđe borbene zone u ruskoj regiji Kursk 5. prosinca posjetio je i ukrajinski vrhovni zapovjednik Oleksandar Sirski, koji je podijelio niz odlikovanja za Dan raketnih snaga i topništva, te onda i Dan čitavih Oružanih snaga Ukrajine. Tom je prilikom istaknuo kako se ondje posebnu pažnju polaže na održavanje obrane, dopremu pričuva i streljiva te nanošenje gubitaka Rusima – dok pojedini mediji navode kako tamošnje ukrajinske snage ipak sve teže podnose kontinuiran ruski borbeni pritisak. No, da priča ipak nije jednostrana potvrđuje i činjenica kako se u četvrtak 5. prosinca čulo o ruskoj promjeni čelnika civilnih vlasti regije Kursk, gdje je s mjesta guvernera smijenjen Aleksej Smirnov – koji je tu dužnost prvo obavljao privremeno, od sredine svibnja do sredine rujna, da bi onda bio izabran na funkciju 16. rujna ove godine.
Kako izgleda, on je imao problema u komunikaciji s građanstvom i oko podjele državnih potpora za ljude pogođene sve oštrijim borbama. Na njegovo je mjesto od danas, 7. prosinca, kao vršitelj dužnosti guvernera došao Aleksandr Hinštein – donedavni zastupnik iz ruske Državne dume – s očiglednim zadatkom da se javni prosvjedi ratom pogođenih stanovnika regije prestanu pojavljivati po inače strogo kontroliranim ruskim medijima.
Stanje na bojištima - Ukrajina
Uz hladnije vrijeme te povremene padaline nastavili su se intenzivni okršaji uzduž većine bojišnice u Ukrajini – ali ipak koncentrirano oko većih gradova. Na sjeveroistoku to uvelike znači Vovčansk (uz tek manje borbe u pojedinim pograničnim selima), jednako kao i otprilike 80 km jugoistočno, gdje se okršaje bilježilo na prilazima gradu Kupjansku. Osim što desetak km sjeverno od grada i nadalje opstaje ruski mostobran južno od ukrajinskog sela Dvorična (s borbama u smjeru zapadnije položenog sela Zapadne) – nastavljeni su i okršaji uz sam urbani prostor istočnog dijela Kupjanska, gdje se opet bilježilo pokušaje ruskih mehaniziranih upada u grad, te oko naselja Kučerivka, Sinkivka i Petropavlivka.
Jednako se tako nadalje vode i borbe južno od Kupjanska – gdje su Rusi iz okupiranog sela Kolisnikivka uz rijeku Oskil napadali na sjever (prema Gluškivki i Novoosinove, u generalnom smjeru prema desetak km sjevernije na Oskilu smještenom Kupjansku). Dalje na jug opet se čulo o borbama zapadno od okupiranih sela Višneve i Peršotravneve (pritisak na zapad prema selu Zeleni Gaj, dalje u smjeru grada Borova), na istočnim prilazima sela Černešćina, Druželjubivka i Grekivka, ali i južnije u samom selu Terni, te na zapadnim prilazima selima Jampolivka, Zarične i Torske.
Južno od rijeke Siverski Donjec bilježilo se malo kopnenih okršaja, posebno na južnim prilazima Siversku (Zvanivka i Pereizne), te na potezu prema ukrajinskom Časiv Jaru. U samom gradskom prostoru Časiv Jara vidio se ulazak ruskih snaga u sam prostor tamošnje tvornice vatrostalnih materijala, no nije jasno je li taj industrijski kompleks ujedno završio i okupiran. Uz to, opet se spominju i okršaji južno od grada, na prilazima selu Stupočki. Slično je žestoko bilo i u samom ukrajinskom gradu Torecku, smještenom oko 22 km južno od Časiv Jara.
Ondje se uz nastavak borbi u sjeveroistočnom prigradskom naselju Dačne čulo i o pomacima fronte u samom centru mjesta. Usprkos obrambenim naporima ukrajinskih inženjeraca, izgleda da je agresorima uspjelo zauzeti čitav sektor većih državnih zgrada u središtu grada uz ulicu Majakovskog, uz malo južnije i prodor na prostor proizvodnih objekata tamošnjeg „Centralnog rudnika“. Uz to, bilježilo se i rusku okupaciju većine južnog predgrađa Zabalka – čime se zapravo dijelom izravnava linija bojišnice, doduše uz niz ukrajinskih terenskih ustupaka agresoru. Jedino se južno od centra grada ustrajno spominje i obnova okršaja u prigradskom selu Nelipivka, baš kao i ustrajan otpor jugozapadno, u selu Šćerbinivka.
I nadalje izgleda da odolijevaju ukrajinske obrambene linije kako između Torecka i Pokrovska, tako i na jugoistočnim prilazima Pokrovsku (od Miroljubivke na sjeveru do sela Lisivka) – no lošije je stanje južno od tog grada. Uz borbe oko sela Dačenske (koje se pojačano napada s jugoistoka) na južnim prilazima Pokrovsku (zapadno od osvojenog Selidove) zadnjih se dana bilježilo osjetna napredovanja ruskih agresora, prateći tamošnje trase cesta i željezničku prugu. Nakon osvajanja Petrivke 1. prosinca, a onda i većine sela Žovte, tu se nastavio ruski prodor kako prema sjeverozapadu (oko 2,3 km do sela Novopustinka, koje je uvelike zauzeto do 4. prosinca), tako i prema sjeveru (prilaz naselju Ševčenko do 6. prosinca).
Uz oštar ukrajinski otpor, tu se fronta izgleda stabilizira po toku male rijeke Solonji, koju branitelji koriste za usporavanje ruskog napredovanja. Samo malo južnije Rusi su 6. prosinca objavili okupaciju Pustinke (zauzeta 29. studenog), a borbe se i dalje vode oko ukrajinskog sela Puškine, te zapadnije prema Novoolenivki i Ukrainki, no bez očiglednog popuštanja obrambenih linija. Nažalost, ne može se reći to isto i za obranu šireg prostora ukrajinskog grada Kurahove još malo južnije.
Stanje oko ukrajinskog grada Kurahove
Kako izgleda, obrana ukrajinskog uporišta Kurahove dalje se urušava i teško da može biti stabilizirana bez većih unosa pričuvnih snaga. Dok se na (1) sjeverozapadu još drže sela Zorja (počele borbe u samom naselju) te Soncivka (većim dijelom okupirana), u njihovom su neposrednom istočnom zaleđu Rusi 5. prosinca i službeno objavili okupaciju Novodimitrivke (u rukama agresora od kraja studenog). Glavni je problem tu nastupio malo južnije, (2) na samim obalama Kurahivskog vodnog rezervoara koji čuva sjeverne prilaze gradu Kurahove. Naime, po ruskom pomicanju uz sjeverne obale tog rezervoara na zapad, agresori su prije tjedan dana dospjeli pred selo Stari Terni na samom zapadnom kraju ove vodne površine – da bi tijekom ovoga tjedna uspjeli postupno i okupirati čitavo to naselje.
Time je pod udar agresora ujedno dospjela i do sada ipak donekle zaštićena cesta koja južnije od rezervoara sa zapada opskrbljuje Kurahove – čime to ukrajinsko uporište dolazi u velike logističke probleme. Još je neugodnija situacija (3) u samom gradu Kurahove, gdje traju žestoke urbane borbe. Kako izgleda, ondje su agresori nastavili pritisak s istoka (osvojen prostor žitnih silosa uz željezničku prugu na sjeveru grada), a Rusi su ojačali i svoje položaje s jugoistoka. Nije bolje ni (4) oko 8 km južno od grada Kurahove – u zoni ukrajinskih naselja uz tok rijeke Suhi Jali. Usprkos nastavku ruskih nastojanja da se čitav taj džep prema istoku presiječe, ondje izgleda da elitna ukrajinska 79. padobranska brigada i dalje drži niz naselja. U četvrtak 5. prosinca prestala je obrana Ilinke (Rusi službeno objavili okupaciju 1. prosinca), uz tek postupno povlačenje po riječnom toku na zapad. Nadalje se bilježe borbe za Romanivku (Rusi službeno objavili okupaciju 3. prosinca), no glavnina događanja se ipak bilježi zapadnije kod Gannivke i Veselog Gaja, te posebno oko Uspenivke.
Naime, baš je prema samoj Uspenivki 5. prosinca zabilježen ruski motorizirani prodor sa sjevera (iz zone okupiranog sela Daljne) – čime to mjesto zapravo postaje istočni rub ikakve ozbiljne obrane. Noije sigurno koliko će još dugo i to biti moguće, budući se malo zapadnije bilježio ruski upad u prostor sela Kostjantinopolske i Suhi Jali (službeno objavljena okupacija 6. prosinca) – oboje na južnim obalama rijeke Suhi Jali, čime se obrambena situacija komplicira i zapadnije od dosadašnjih kritičnih točaka.
Sve te novosti dobro odražavaju i težinu situacije oko 15 km dalje na zapad, na cestovnim prilazima ukrajinskom uporištu Velika Novosilka, koje zapravo nosi bojišnicu na spoju Donjecke i Zaporiške oblasti. Iako sjeverno od Velike Novosilke još izgleda odolijeva obrana sela Rozliv (oko 17 km sjeveroistočno od grada) – problemi su tu ponešto bliži Velikoj Novosilki. Očito je krajem studenog okupirano selo Rozdoljne (oko 8 km sjeveroistočno od Velike Novosilke), da bi 1. prosinca Rusi upali u selo Novi Komar (oko 3 km južnije, i zapadno od trase logistički bitnih cesta).
Samo dva dana kasnije iz ukrajinskih se izvora čulo da je Novi Komar vraćen u ukrajinske ruke (valjda uz deblokiranje i tamošnjih cesta) – da bi krajem tjedna krenule stizati vijesti o borbama malo sjevernije, u zoni sela Dniproenergija (oko 6 km zapadno od Rozdoljne i oko 7 km sjeverno od Velike Novosilke). Dakle, borbe za održavanje prohodnosti cestovnih prilaza Velikoj Novosilki očigledno traju nesmanjenom žestinom i svojim značajem kompletno zasjenjuju manja ruska napredovanja južno od Velike Novosilke (4. prosinca okupirano selo Blagodatne oko 3 km južnije od grada), kao i svekolike okršaje u regiji Zaporižje.
Zračni napadi
Subota 30. studenog započela je napadom 10 ruskih kamikaza-dronova sa sjevera (oblast Kursk) i juga (iz zone Primorsko-Ahtarska) – od čega je njih 8 srušeno, jedna je prizemljena elektroničkim ratovanjem, a još jedna vraćena u Rusiju. Do večeri se bilježilo i ruske napade po oblasti Sumi i kod grada Dnipro (4 mrtvih i 24 ozlijeđenih). Zauzvrat se čulo o ukrajinskim bespilotnim letjelicama koje su napale više radarskih instalacija na Krimu, ciljeve oko Sočija, ruske mornaričke položaje kod Kaspijska na obalama Kaspijskog jezera (preko 1.000 km od Ukrajine) te rusku vojnu tvornicu OJSC „Strela“ u Brijanskoj oblasti kod grada Suzemka. U nedjelju 1. prosinca ruski zračni napadi na Ukrajinu bitno su ojačali – 78 kamikaza-dronova sa sjevera (Orel, Brijansk i Kursk) napadalo je u više valova prema Kijevu, a od toga su navodno bile srušene 32 letjelice, dok je bar njih 45 bilo prizemljeno elektroničkim sredstvima. Zauzvrat se čulo o ukrajinskim letjelicama iznad regije Brijansk (barem 20), Kaluga (barem 7), te Smolensk, Kursk i Belgorod.
Ponedjeljak 2. prosinca otvorilo je rusko lansiranje 110 kamikaza-dronova sa sjevera i juga (Primorsko-Ahtarsk), od čega su širom Ukrajine bile srušene 52 letjelice, njih 50 je prizemljeno, a 6 je otposlano u Rusiju i Bjelorusiju. Posebne su štete bile bilježene u gradu Ternopil (udar u stambenu zgradu s požarom velikih razmjera), Hmeljnicki, Černivci i Čerkasi – da bi kasnije u danu vođenim raketama Kh-59/69 bio napadnut i grad Krivi Rih (sve tri navodno srušene od protuzračne obrane). Zauzvrat se o ukrajinskim bespilotnim letjelicama čulo iznad pograničnih ruskih regija Brijansk, Kursk i Belgorod, te iznad okupiranog Krima, ali bez posebnih navoda o rezultatima napada. Utorak 3. prosinca opet je započet valom ruskih napada na ukrajinske objekte energetske infrastrukture u gradovima Ternopil, Rivne, te po ciljevima oko Hmeljnickog i u Kijevu (manje štete). Navodno se radilo o ukupno 28 kamikaza-dronova, od čega su njih 22 bile oborene, 1 prizemljena, a 2 otposlane prema Bjelorusiji. Zauzvrat se čulo o ukrajinskim dronovima iznad Rostova, te u ruskoj regiji Brijansk.
Srijedu 4. prosinca otvorio je ruski napad vođenom raketom Kh-59 i 50 kamikaza-dronova sa sjevera i juga (29 oboreno, 18 prizemljeno i 1 otposlana agresoru) – a o štetama se čulo u gradu Čerkasi, kod Hmeljnickog, u Vinici i Černihivu. Kasnije u danu je vođenim zrakoplovnim bombama bila gađana i Kostjantinivka u Donjeckoj oblasti – gdje su dvije bombe FAB-250 s modulima za navođenje ranile nekoliko ljudi i oštetile niz zgrada. Zauzvrat se čulo o ukrajinskim bespilotnim letjelicama iznad Rostova (18 komada), Brijanska (7 komada), Belgoroda (barem 5 komada većih dronova), Rjazanja (tri komada), Kaluge (1 komad), Astrahana (1 komad), te u Krasnodarskom kraju (barem 5 komada). Posebno treba istaknuti i uspješan napad po kompleksu vojne policije u Groznom (Čečenija), koji je i samog Ramzana Kadirova potaknuo na dodatne prijetnje i negodovanje.
Četvrtak 5. prosinca opet je započeo ruskim napadima – 2 balističke rakete sustava „Iskander-M“ iz Rostova po ciljevima u Dnjepropetrovskoj oblasti, te 44 kamikaza-drona sa sjevera (regije Orel i Kursk). Od toga je navodno 30 dronova bilo oboreno, 12 prizemljeno elektroničkim ratovanjem, a 1 otposlana u Bjelorusiju. O štetama se čulo iz Krivog Riha, Kijeva te iz regije Černihiv – dok su vođenim zrakoplovnim bombama još bili gađani i ciljevi u regiji Sumi. Nasuprot tome, vijesti o ukrajinskim bespilotnim letjelicama dolazile su iz ruskih regija Brijansk (16 letjelica), te Belgorod (barem 42 letjelice uz niz topničkih napada) i Kursk – te s Crnog mora nedaleko okupiranog Krima. Konačno, petak 6. prosinca opet je započeo ruskim valom napada po Kijevu (stambene zgrade) i nizu drugih ukrajinskih mjesta – ukupno 53 kamikaza-drona iz ruske regije Orel (32 oborena, 16 prizemljeno i 2 otposlane u Bjelorusiju). Kasnije u danu Krivi Rih se opet našao pod ruskim raketnim napadom (2 poginulih i 16 ranjenih), dok je Zaporižje gađano vođenim zrakoplovnim bombama (10 mrtvih i 24 ranjenih).
Napomenimo i navode o provedbi prvog ruskog napada besposadnim mornaričkim dronom – kojim su navodno gađali naftne instalacije luke u Odesi – dok su ukrajinska besposadna plovila prvo u ranim satima 6. prosinca navodno pokušala napad prema Krimskom mostu (barem 10 plovila), da bi se onda nastavilo i napadom na ruske plinske platforme u Crnom moru samo noć kasnije. Uz to, ukrajinske bespilotne letjelice se bilježilo iznad Voronježa (14 komada), Kurska (11 komada), Belgoroda, Astrahana te okupiranog Krima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....