Ako bi se promatralo rasplitanje, odnosno ponovno zaplitanje klupka na Bliskom istoku u posljednjih godinu dana, te posebno posljednjih mjeseci, teško da bi netko mogao poreći da je Izrael među najvećim dobitnicima. Njegova agresivnost u ratu protiv Hamasa u Gazi, gdje su u vojnim operacijama, prema palestinskim izvorima, ubijeni i osakaćeni deseci tisuća ljudi - od toga golem broj civila, uključujući i brojnu djecu - ni u jednom trenutku nije kažnjena. Upravo suprotno, unatoč stalnim putovanjima američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena u regiju radi smirivanja situacije i pozivima Joea Bidena na primirje i zauzdavanje stradavanja civila u Gazi, izraelski premijer Benjamin Netanyahu zapravo je imao punu podršku administracije odlazećeg američkog predsjednika za vođenje rata.
Stoga ni ne čudi da se Netanyahu na sve pritiske međunarodne zajednice zbog stradavanja civila, pa i one iz Washingtona, jednostavno oglušivao. Svaki puta kada bi ‘zagustilo‘, najveći izraelski saveznik i pokrovitelj stao bi iza izraelskog premijera. Brutalnom silom i agresivnošću Izrael je velikim dijelom - za sada - suzbio Hamas, a u Teheranu je ubijen i politički šef militantne skupine Ismail Haniyeh.
Neki zlobnici bi možda rekli da je Benjaminu Netanyahuu odgovaralo da se sukobi visokog intenziteta produžuju, kako bi se fokus javnosti odmaknuo od njegovih krimena i problematičnih poteza. Naime, uoči nezapamćenog upada Hamasa u Izrael početkom listopada prošle godine i užasnog masakra 1200 ljudi te odvođenja stotina taoca u Gazu, Netanyahu se na domaćem planu suočavao s ozbiljnim problemima. Pod svaku je cijenu pokušavao progurati reformu pravosuđa koje je cilj bio drastično ograničiti ovlasti Vrhovnog suda u pogledu izvršne vlasti, dakle njegove, što je izazvalo višemjesečne masovne prosvjede i polarizaciju zemlje, i to dok mu je istovremeno trajalo suđenje za korupciju.
Obračun s Hezbolahom
Nakon napada Hamasa i početka rata u Gazi, Netanyahuu je odobrena odgoda za početak pojavljivanja pred sudom, ali prošlog četvrtka suci su odlučili da mora početi svjedočiti te se u utorak pojavio pred sudom kako bi dao svoj iskaz. Najdugovječniji izraelski čelnik optužen je za podmićivanje, prijevaru i zloporabu povjerenja, a u međuvremenu je Međunarodni kazneni sud (ICC) izdao nalog za uhićenje njega i njegovog bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta, zajedno s vođom Hamasa, zbog navodnih ratnih zločina u sukobu u Gazi.
No, Netanyahu je od napada Hamasa itekako imao primarni politički i strateški cilj, a to je suzbijanje, a po mogućnosti i eliminiranje utjecaja najvećeg izraelskog neprijatelja - Irana. Iran na Bliskom istoku djeluje prvenstveno preko svojih posredničkih skupina. To su svakako, iako djelomice neovisni o Teheranu, hutistički pobunjenici koji drže većinu Jemena, zatim proiranske skupine u Iraku te donedavno u prvom redu libanonska šijitska militantna skupina Hezbolah - koje zajedno s palestinskim Hamasom i do jučer Sirijom, čine iransku tzv. osovinu otpora.
PROČITAJTE VIŠE: Dok je Bašar al-Asad bježao u Rusiju najtužnije scene bile su u Bruxellesu. Nebitni smo, nemoćni i nevažni
Odmah nakon upada Hamasa u Izrael krenule su razmjene vatre i raketni napadi između Izraela i Hezbolaha, zbog čega je sa sjevera Izraela moralo iseliti nekoliko desetaka tisuća ljudi. No, u rujnu je Izrael odlučio krenuti u konačni obračun s proiranskom šijitskom skupinom. Prvo su izveli već sada ‘legendarni‘ napad eksplodirajućim pejdžerima kojima su, u strahu od prisluškivanja i praćenja mobilnih uređaja, komunicirali pripadnici militantne skupine, a zatim su u raketnim udarima u samom Libanonu doslovno obezglavili skupinu - ubili su niz ključnih ljudi i visokih dužnosnika Hezbolaha, među njima i višedesetljetnog vođu skupine Hassana Nasrallaha.
Potom je Tel Aviv pokrenuo i ograničenu kopnenu akciju protiv skupine na jugu Libanona. Krajnji rezultat jest da je glavna iranska posrednička skupina i udarna sila od moćne, teško naoružane i brojne organizacije, desetkovana. Izrael i Iran razmijenili su nekoliko izravnih napada tijekom godine, no svaki od njih je bio ograničenog djelovanja i izveden ‘reda radi‘, budući da nijedna strana nije željela eskalaciju u obliku izravnog rata. Na posljednji odgovor Tel Aviva na iranski napad, Iran - već oslabljen udarima na Hezbolah - na kraju uopće nije reagirao. Umjesto rata, Izrael je porazio Iran time što je gotovo uništio njihovog glavnog ‘izvođača radova‘ na Bliskom istoku.
Bojno polje Sirija
No, novi udarac za Iran i srozavanje njegovog utjecaja i moći u regiji tek je trebao doći. Sirijski islamistički sunitski pobunjenici predvođeni skupinom Hayat Tahrir al-Sham (HTS) - nekad povezanom s al-Qaidom - prije točno dva tjedna pokrenuli su iznenadnu ofenzivu. U munjevitom napredovanju u deset dana pali su Alep, Hama, Homs, Daraa i na kraju sama prijestolnica Damask. Jedan od najokrutnijih svjetskih diktatora, Bašar al-Asad, pripadnik alavita, manjinske denominacije šijitskog islama, pobjegao je u Moskvu, gdje mu je dugogodišnji saveznik Vladimir Putin, koji je 2015. godine svojim uključivanjem u sukobe u Siriji preokrenuo građanski rat u Asadovu korist, odobrio azil. Završila je pet desetljeća duga, okrutna vladavina obitelji Asad.
S fokusom na svoj rat iscrpljivanja s kojim je zaglavio u Ukrajini, Kremlj niti je imao volje niti moći značajnije pomoći sirijskom tiraninu da se održi na vlasti, a pogotovo to nije mogao Iran, koji je također tijekom 13-godišnjeg rata u Siriji preko svojih posrednika aktivno pomagao Asadu u borbi protiv pobunjeničkih skupina.
Izraelci su sa svoje strane reagirali odmah nakon pada režima u Siriji, a s njima i SAD - i to vojnim operacijama. Izraelska vojska ušla je u demilitariziranu zonu na području Golanske visoravni kako bi osigurala granicu od mogućih posljedica promjene vlasti Siriji. "Nećemo dopustiti raspoređivanje neprijateljske sile na našoj granici", poručio je Benjamin Netanyahu.
PROČITAJTE VIŠE: Hoće li sada na Bliskom istoku nastati nova država? Svrgnuli su Saddama, Asada i ISIS, a nafte imaju u izobilju
Izraelska vojska prvo je granatirala sirijsku vojsku u Homsu te su gađali sirijske pozicije Hezbolaha. Prema navodima izraelskih medija, raketirala je i skladišta sirijske vojske u kojima se navodno nalazilo kemijsko oružje kako bi spriječila da takav arsenal padne u ruke nove vlasti. Izraelski su mediji javili i o napadu na tvornice raketa i sustav za protuzračnu obranu, dok su američke snage objavile da su raketirale položaje ekstremističke skupine Islamska država u središnjem dijelu Sirije. "To je bio dio misije za uništavanje IS-a, a cilj je osigurati da ta skupina ne pokuša iskoristiti aktualnu situaciju i obnoviti svoj utjecaj u središnjoj Siriji", poručilo je Središnje zapovjedništvo američke vojske.
Izraelske snage su u ponedjeljak pogodile i najmanje šest brodova sirijske mornarice u napadu na luku Latakiju, a mete su poljednjih dana bile i sirijske zračne baze. Na videosnimci se vidi kako se jedno plovilo mornarice nasukalo, a pet je potopljeno, bez ikakve vidljive štete na infrastrukturi luke. U međuvremenu, Izrael je porekao da su njegove snage ušle u sirijski teritorij mimo tampon zone s Golanskom visoravni, koja je pod izraelskom okupacijom, nakon što su sirijski izvori rekli da se upad proširio na 25 kilometara udaljenosti od Damaska. Demilitarizirano područje unutar Sirije uspostavljeno je nakon rata 1973. Izrael upad naziva privremenom mjerom radi očuvanja granične sigurnosti.
Izrael među dobitnicima
Tri sigurnosna izvora u utorak su rekla da su Izraelci napredovali onkraj demilitariziranog područja. Jedan sirijski izvor je kazao da su došli do grada Katane, nekoliko kilometara istočno od tampon zone te u blizini zračne luke u Damasku. No, glasnogovornik izraelske vojske je rekao da njihovi vojnici nisu napustili demilitarizirano područje. U međuvremenu, izraelski zrakoplovi i dalje gađaju ciljeve diljem Sirije ne bi li osigurali da sirijska vojna oprema, uključujući borbene zrakoplove, projektile i kemijsko oružje, ne dospije u ruke pobunjenika. U posljednjih 48 sati, kako je izvijestila izraelska vojska u srijedu, Izrael je izveo 350 zračnih napada na sirijske vojne lokacije, uništivši većinu "zaliha strateškog oružja" u zemlji.
Izrael je, inače, pozdravio pad Asada, kao iranskog saveznika, no s oprezom je reagirao na HTS zbog korijena te skupine u islamističkim pokretima al-Qaida i Islamska država Iraka i Levanta/Sirije (ISIL ili ISIS). Premijer Netanyahu jasno je poručio da će Izrael iskoristiti sve dostupne alate kako bi zajamčio sigurnost Izraela nakon Asadovog pada.
PROČITAJTE VIŠE: ‘Pogledajte što Rusi rade u Siriji nakon pada Asada, jako je zanimljivo...‘
Politico je u svojoj analizi pobrojao dobitnike i gubitnike munjevitog razvoja situacije u Siriji. Izrael je, dakako, među dobitnicima. Iran je, podsjećaju, optužio Izrael da stoji iza Asadovog svrgavanja. Kada je Alep pao u ruke pobunjenika, iranski šef diplomacije Abbas Araghchi izjavio je da je to bila "zavjera izraelskog režima da destabilizira regiju". Isto je u srijedu ustvrdio i iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei rekavši da je svrgavanje sirijskog predsjednika rezultat plana Sjedinjenih Država i Izraela. No, iako Teheranu odgovara da sada krivi Tel Aviv, nema dokaza o izravnoj izraelskoj vojnoj pomoći. Štoviše, takva pomoć, ističe Politico, ne bi ni bila potrebna s obzirom da je pokrovitelj pobunjenika Turska.
Netanyahu je, pak, samozadovoljno istaknuo da je pad sirijskog vođe izravan rezultat snažne izraelske akcije protiv Hezbolaha i Irana. "To je pokrenulo lančanu reakciju svih onih koji se žele osloboditi ove tiranije i njenog ugnjetavanja". "Asadovo svrgavanje očito koristi Izraelu. To označava daljnje slabljenje iranske regionalne moći i uklanja važnog člana teheranske tzv. osovine otpora. Bez Asada i prijateljskog režima u Siriji, Iran neće imati kopnene rute za opskrbu svog partnera Hezbolaha kako bi pomogao skupini u ratu s Izraelom, čineći militantni libanonski šijitski pokret još jednim jasnim gubitnikom Asadovog pada. To bi Libanon također moglo učiniti pobjednikom, ako se ta zemlja uspije otrgnuti iz stiska Hezbolaha", navodi Politico.
Novi zamah
Glavni gubitnici su, pak, Rusija, Iran i Hezbolah. Pad Bašara al-Asada dramatično je oslabio poziciju i Rusije i Irana na Bliskom istoku. Moskva i Teheran zajedno su spasili sirijski režim od kolapsa 2015. u građanskom ratu koji je izbio 2011. zbog Asadovog nasilnog gušenja prodemokratskih prosvjeda tzv. Arapskog proljeća. Šijitske skupine kojima je zapovijedao Iran, potpomognute ruskom kampanjom bombardiranja po principu ‘spaljene zemlje‘, pomogle su sirijskom diktatoru da povrati Alep od pobunjenika, koji su četiri godine kontrolirali oko polovice grada. Kremlj je zbog svojih zasluga dobio od Asada na raspolaganje strateški ključne vojne resurse na Sredozemlju - pomorsku bazu u Tartusu i zračnu bazu Hmeimim u Latakiju. Moskva sada traži način da se, nakon što ih na početku ofenzive nazvala "teroristima", nekako ‘umili‘ sirijskim pobunjenicima kako bi zadržala svoju stratešku vojnu prisutnost u regiji.
Moskva je poticala Asada da se pomiri s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom - koji također može biti više nego zadovoljan razvojem događaja s obzirom na širenje svojeg utjecaja preko sirijskih pobunjeničkih pobjednika i mogućnošću daljnjeg suzbijanja kurdskih snaga u regiji - te potraži politička rješenja za okončanje građanskog rata. Da se to dogodilo, to bi bez sumnje otvorilo Siriju za unosnu trgovinu za ruske tvrtke i vjerojatno osiguralo posjed kremaljskih strateških vojnih baza u Siriji.
Umjesto toga, Asadova prgavost, okrutnost i tvrdoglavost na kraju su ga koštale vlasti, Rusiju i Iran drastičnog gubitka utjecaja, a Netanyahuu omogućile novi zamah za daljnja nastojanja oblikovanja regije po njegovom interesu i ukusu. "Ovo je samo temeljna promjena u jednadžbi cijelog Bliskog istoka", zaključio je jedan visoki dužnosnik Bidenove administracije. No, svemu tome svakako treba dodati još jedan vjetar u leđa Izraelu - 20. siječnja u Bijelu kuću useljava veliki Netanyahuov saveznik Donald Trump.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....