Vrijeme je ovo bilo summita u Latinskoj Americi, prvo u Peruu Azijsko pacifičke ekonomske suradnje (APEC, 14. i 15. studenog) odakle se većina preselila u Brazil na sastanak na vrhu G20, 18. i 19. studenog.
Cijelo vrijeme traje summit o klimatskim promjenama u Azerbajdžanu koji, kako smo pisali, ide prema lijepom neuspjehu, možda čak i spektakularnom.
Osjećali su se sudionici dva velika međunarodna okupljanja kao da su u filmu o pustolovinama Harryja Pottera i njegove pratnje, svi su razgovarali međusobno, ali u mislima im je bilo ime koje se ne izgovara, u filmovima i knjigama to je Voldemort, u Limi i Rio de Janeiru to je bio Donald Trump, izabrani američki predsjednik, kako je to genijalno definirao Danny Kemp, novinar AFP-a.
Xi šalje poruku preko Bidena
Američki predsjednik Joe Biden bio je u Limi i Rio de Janeiru (na ovom posljednjem summitu je s talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni i kanadskim premijerom Justinom Trudeauom zakasnio na snimanje zajedničke fotografije; nisu ih čekali što pokazuje koliko drže do njih), ali prisutne na oba sastanka više je zanimalo što se kuha u Mar-a-Lagu, Trumpovoj bazi na Floridi.
U takvim je okolnostima u prvi plan iskočio kineski predsjednik Xi Jinping, koji je na sve načine pokušao mobilizirati sugovornike da mu budu saveznici kad/ako Trump udari carine. Što i nije bilo lako uzevši u obzir nasrtljiv stav Kine prema nizu zemalja, primjerice EU u cjelini. Važan je bio sastanak Xija i Bidena u Limi, njihov vjerojatno posljednji, koji je kineski lider iskoristio kako bi poručio Voldemortu - Trumpu koje se njegove pozicije.
Rekao je tada Xi, kako prenosi kineska agencija Xinhua, da je “obuzdavanje Kine nemudro, neprihvatljivo i osuđeno na neuspjeh”. Definirao je i četiri teme o kojima ne smije biti rasprave: pitanje Tajvana, demokracija i ljudska prava, kineski put i sustav te pravo Kine na razvoj. Koliko se tijekom predsjedničke kampanje moglo zaključiti, dobro su u Beijingu/Pekingu formulirali pregovaračku platformu jer Trump vjerojatno neće slijediti Bidenov stav da će braniti Tajvan, demokracija i ljudska prava izabranog predsjednika uopće ne zanimaju kao ni kineski sustav. Jedino bi razvoj mogao interesirati, ali tako dugo dok nije prijetnja njegovoj viziji američke ekonomije i njezinom razvoju.
Nakon što je utvrdio pravila igre, Xi je krenuo snubiti partnere bogatijih zemalja. Nije očekivao da će mu britanski premijer Keir Starmer tijekom razgovora na stol iznijeti pitanje tretmana disidenata u Hong Kongu (Xinhua o tome nije izvijestila), ali je središnja točka bila “jačanje partnerstva”. Što lijepo zvuči, ali je pitanje kako će se Trumpova administracija postaviti prema jačim vezama Londona i Beijinga. Xi je na sastanku s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom pozvao da razvijaju veze sa "strateškom" i "dugoročnom" perspektivom. I tu je uspjeh upitan jer 23. veljače su izbori nakon kojih gotovo sigurno Scholz neće biti u kancelarskom uredu.
Xiju nije od pomoći bilo ni djelovanje njegovog “partnera bez granica”, ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je tijekom vikenda pokrenuo jedan od najvećih napada na Ukrajinu da bi u utorak objavio da je nova nuklearna doktrina na snazi. Kineska priopćenja s bilateralnih sastanaka nisu spominjala vojnike Demokratske Narodne Republike Koreje, sjeverne, u Rusiji, ali Biden je snažno otvorio to pitanje koje bi moglo biti problem i u odnosima s Trumpom jer prema diktatoru te zemlje, Kim Jong Unu, gaji duboku mržnju: pred njim nije pokleknuo, a tada 45. američki predsjednik je snatrio o Nobelovoj nagradi za mir (njegov prethodnik Barack Obama je ima).
Indonezija je to bolje obavila
Završni dokument summita G20 predstavlja regresiju u odnosu na summit u Indoneziji 2022. godine, osobito kad je riječ o ruskoj agresiji na Ukrajinu. Tada su indonezijski domaćini, predsjednik je bio Joko Widodo, lukavo uveli u dokument odluke država sudionica s glasanja u Općoj skupštini i Vijeću sigurnosti UN-a i unijeli tekst rezolucija koje “najoštrije osuđuju agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu i zahtijevaju njezino potpuno i bezuvjetno povlačenje s teritorija Ukrajine”.
Brazilski dokument referira se na UN, ali ne navodi na koje rezolucije te nema ni riječi o agresiji niti se u kontekstu “rata u Ukrajini” spominje Rusija. Scholz je otvoreno kritizirao završni dokument, objavljen prvi dan summita, jer je domaćin, brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, htio izbjeći nastavak rasprava o Ukrajini.
G20 tvrdi da nije forum koji se bavi geopolitikom nego ekonomijom, ali ni na tom planu nije bilo uspjeha. Pitanje oporezivanja najbogatijih i dalje je otvoreno pitanje iako sva istraživanja pokazuju da bi povećanje poreza toj skupini za koji postotak donijelo globalnom BDP-u nekoliko stotina milijardi dolara. “Uz puno poštovanje poreznog suvereniteta, nastojat ćemo surađivati kako bismo osigurali da se pojedinci s ultra visokom neto vrijednošću učinkovito oporezuju”, zaključuje dokument. Prevedeno, pustimo ih na miru.
Pohvaliti ipak treba pokretanje Globalnog saveza protiv gladi i siromaštva. U završnoj izjavi istaknuto je da glad nije uzrokovana nedostatkom resursa ili znanja, već nedostatkom političke volje da se osigura pristup hrani za sve. "Glad i siromaštvo nisu rezultat nedostatka ili prirodnog fenomena. Proizvod su političkih odluka", rekao je Lula, koji je rođen u siromaštvu i ušao u politiku organizirajući sindikat za metalske radnike.
Kad je krenuo u političku borbu često su ga zvali "Lula metalac" prema starijem talijanskom filmu. "U svijetu u kojem se proizvede gotovo šest milijardi tona hrane godišnje, ovo je neprihvatljivo", rekao je. Inicijativa je jedna od središnjih tema brazilskog predsjedanja G20, a dobila je javnu podršku 81 zemlje i EU. Skupina će razmjenjivati iskustva i koordinirati mjere za sigurnost hrane, rekao je Lula: "Ovo će biti naše najveće nasljeđe."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....