Piše: Matija Blaće, kreator sadržaja na YouTube kanalu Codex Militaria i stručni komentator podcasta "Prva linija". Na svojem kanalu Codex Militaria Blaće je iznimno detaljno, u dvije velike epizode, obradio sve karakteristike i povijest bojnog broda Bismarck. Za ljubitelje povijesti i vojne tehnologije, toplo preporučujemo da ih pogledate, sadržaj je besplatan.
Do uspona nosača zrakoplova nedugo nakon početka Drugog svjetskog rata, bojni brodovi su bili simbol moći i prestiža svake države koja si ih je mogla priuštiti. Čelične tvrđave s posadama od jedne do dvije tisuće ljudi, svaki je imao artiljerijsku moć čitavog korpusa kopnene vojske gledano po težini plotuna, koja je premašivala deset tona granata po minuti. Najveći europski bojni brod, ako zanemarimo neznatno veći britanski Vanguard koji je dovršen iza Drugog svjetskog rata, i možda najpoznatiji, bio je njemački Bismarck. Prvi u klasi od dva bojna broda sagrađenih krajem tridesetih i početkom četrdesetih, svoju slavu je stekao kroz svoju jedinu dramatičnu operaciju u sjevernom Atlantiku.
Građen za duboke operacije u Atlantskom oceanu, Bismarck nije bio ograničen pomorskim sporazumima koji su diktirali najveću istisninu britanskih i američkih bojnih brodova tog doba. U trup duljine 251 m i težine pod punim opterećenjem od 50.000 tona smješteni su turbinski parni strojevi, 150.000 konjskih snaga su mu davali najveću brzinu od 30 čvorova, uz domet od 16 i pol tisuća kilometara. Britanski i američki bojni brodovi tog doba su razvijali 28 odnosno 27 čvorova. Naoružanje se sastojalo od osam novih topova od 381 mm izvrsnih balističkih karakteristika. Sekundarna baterija se sastojala od 12 topova od 150 mm, a tercijarna protuzrakoplovna baterija se sastojala od 16 topova od 105 mm.
Na brodu je bilo i 16 protuzrakoplovnih topova od 37 mm i 12 od 20 mm. Raspored oklopa bio je optimiziran za borbu na kratkom dometu u magli i lošem vremenu sjevernog Atlantika. Glavni oklopni pojas je bio debljine 320 mm čelika, no iza njega se nalazio drugi sloj tzv. kornjačinog oklopa, koji je iza glavnog pojasa davao dodatnu zaštitu od 120 mm pod velikim kutem. Taj sustav je odlično štitio od granata koje dolijeću horizontalno u bok broda, ali slabost je bila u oklopu na palubi, koji je sa 130 mm u dvije oklopne palube bio tanji od usporedivih brodova. Nijemci su dobro znali koji su moderni trendovi, no svjesno su optimizirali sustav oklopa za okruženje u kojem su očekivali da će njihovi brodovi djelovati. Brod je bio opremljen i radarom, koji je imao domet od 20 km i stoga nije pružao veliku prednost po danu, no bio je neprocjenjiv za rano otkrivanje protivničkih brodova u magli i po noći.
Zadaća je bila napasti britanske konvoje
Bismarck je započeo s gradnjom u srpnju 1936. godine, porinut je u veljači 1939. godine, a stavljen u službu 1940. godine, kad je započelo uvježbavanje posade pod zapovjedništvom kapetana Ernsta Lindemanna. U prve dvije godine rata, njemačke površinske snage su imale znatan uspjeh u ometanju pomorskog transporta o kojem je ovisilo preživljavanje Velike Britanije. Usprkos gubitku Graf Speea nakon bitke kod La Plate, ostali njemački brodovi poput Admirala Scheera, Scharnhorsta i Gneisenaua, kao i prerušeni trgovački brodovi, provodili su uspješne operacije u Atlantiku. Odlučeno je da Bismarck i teška krstarica Prinz Eugen zaplove u još jednu takvu akciju. Drugi brod u klasi, Tirpitz, tehnički je bio dovršen, ali posada još nije stigla biti uvježbana kao ona na Bismarcku. Ostali njemački veći brodovi bili su na popravcima nakon invazije na Norvešku ili operacija u Atlantiku. Zadaća njemačkih brodova u operaciji Rheinübung (Vježba na Rajni) bila je napasti britanske konvoje, a nakon toga uploviti u francuske luke. Operacija je započela 19. svibnja 1940. godine, a na datum je utjecala i nadolazeća invazija na Kretu. Bismarck i Prinz Eugen bi uz svoju primarnu zadaću vezali uz sebe Kraljevsku mornaricu, koja stoga nije mogla poslati pojačanja u Mediteran. Osam tankera je unaprijed raspoređeno diljem Atlantika kako bi pružili podršku ovoj operaciji.
Njemačke brodove detektirao je švedski vojni brod tijekom plovidbe u Baltiku, što je javljeno Britancima. To im je omogućilo da fotografiraju njemačke brodove u norveškoj luci Bergen, iz koje su isplovili prije nego što su Britanci uspjeli organizirati zračni udar na njih. Slijedio je pokušaj proboja u Atlantik. Britanci su znali da postoje tri moguće rute - prva između Škotske i Farskih otoka, druga između Farskih otoka i Islanda, i treća između Islanda i Grenlanda. Britanci su svojim krstaricama i zrakoplovima nadzirali sve tri. Dva bojna broda, Hood i Prince of Wales, poslani su prema Islandu da budu u poziciji pokriti najdalju rutu, a ostatak flote zauzeo je središnji položaj.
Zapovjednik njemačke eskadre admiral Lütjens odlučio je iskoristiti loše vrijeme sa slabom vidljivosti i probiti se rutom između Islanda i Grenlanda, kroz tzv. Danski prolaz. Ta ruta je bila najdulja što je značilo najveću potrošnju goriva, ali je bila i najudaljenija od britanskih baza što je smanjivalo mogućnost da njemački brodovi budu detektirani. No Lütjens nije imao sreće - 23. svibnja, četvrti dan operacije, u magli je naletio na krstarice Norfolk i Suffolk, koje su patrolirale Danskim prolazom. Njemački brodovi su ubrzali, no britanske krstarice su koristile svoj radar da održe kontakt. To je omogućilo britanskoj eskadri da presretnu njemačke brodove ujutro 24. svibnja.
Eksplozija koja je prepolovila brod
No britanski brodovi su zakasnili u presretanje i šest razarača je završilo iza njemačke eskadre i nisu sudjelovali u bitci u Danskom prolazu. Kad su ugledali britanske brodove, Nijemci su znali da moraju prihvatiti bitku jer je Hood, ponos Kraljevske mornarice, bio jedini bojni brod na svijetu koji je mogao stići Bismarck. Hood je sagrađen krajem Prvog svjetskog rata. Iako je započeo gradnju kao bojni krstaš te mu je to i dalje bila službena oznaka, po svim svojim karakteristikama bio je prvi brzi bojni brod. Karakteristike su mu bile neznatno lošije od Bismarcka. Hood je također imao 8 topova od 381 mm, oklopni pojas od 305 mm na trupu duljine 262 m te istisnine 47.430 tona te s brzinom od 30 čvorova. Do gradnje Bismarcka, predstavljao je jedinstvenu kombinaciju brzine, paljbene moći i zaštite te je bio najveći i vjerojatno i najpoznatiji ratni brod na svijetu. Prince of Wales sagrađen je pod ograničenjima pomorskih sporazuma iz Londona. To je značilo kompromise, pa da bi se omogućio oklop od čak 373 mm, brodovi su imali 10 topova manjeg kalibra od 356 mm, te brzinu od 28 čvorova. Prince of Wales je u službu stupio prije dva tjedna, te su na njemu još bili inženjeri iz brodogradilišta zato što se očekivalo da će novi brod imati tehničkih problema u svojoj prvoj ratnoj plovidbi.
Plan admirala Hollanda na Hoodu je bio približiti se na udaljenost od 12 km te onda skrenuti ulijevo kako bi plovio paralelno s njemačkim brodovima i iskoristio ukupno 18 teških topova svoje eskadre protiv njemačkih osam. Paljba je otvorena u 5.49 sati. Prvi pogodak je postigao Prince of Wales na Bismarcku, no ključan je bio peti plotun s Bismarcka koji je pogodio Hood između treće kule i nadgrađa. Granata se probila do skladišta streljiva za sekundarne topove, a nakon 30 sekundi dogodila se eksplozija stražnjeg glavnog skladišta streljiva koja je prepolovila brod. Od 1418 članova posade, preživjele su svega tri osobe. Njemački brodovi su prebacili paljbu na Princea of Walesa, koji je pogođen nekoliko puta, a razvio je i tehničke kvarove u svojim novim topovima. Zbog toga se morao povući uz zaštitu dimne zavjese.
Nijemci su bili ponosni na svoju pobjedu, no ona je imala svoju cijenu. Dva pogotka koja je postigao Prince of Wales nisu nanijela značajniju štetu, no treći je pogodio pramac te probušio prednje spremnike za gorivo. Bismarck je izgubio oko 2000 tona nafte, uslijed čega je morao privremeno smanjiti brzinu. Velika Britanija je bila u stanju šoka. Gubitak Hooda je bio ogroman udar na moral nacije. Iako više nisu imali brod Bismarckove brzine i borbene moći, britanska flota je još uvijek bila nadmoćna i svaki brod u Atlantiku, od Kanade do Gibraltara, isplovio je u potjeru za Bismarckom. Sedam bojnih brodova i krstaša, dva nosača zrakoplova i pedesetak krstarica i razarača krenulo je u najveću potjeru u povijesti.
Posada razmišljala o godišnjem odmoru
Britanske krstarice održavale su kontakt s Bismarckom, koji se tijekom popodneva 24. svibnja uspješno odvojio od krstarice Prinz Eugen koja je odjurila južno, dok se on sam zbog nedostatka goriva i nemogućnosti da se otrese britanskih krstarica odlučio uputiti prema Francuskoj.
Nosač zrakoplova Victorious se brzom plovidbom uspio približiti na udaljenost s koje je lansirao devet zrakoplova Swordfish. Ovi zastarjeli dvokrilci nosili su po jedan lagani torpedo, a nada je bila da će pogodak dodatno usporiti Bismarck i omogućiti bojnim brodovima da ga sustignu. Sve dok je Bismarck mogao održavati brzinu od 28 čvorova, nije bilo šanse da ga Kraljevska mornarica uhvati. Zrakoplovi su oko ponoći 24. svibnja izvršili zračni napad i postigli jedan pogodak po sredini trupa, no protutorpedna zaštita je izdržala. Admiralu Lütjensu je bilo jasno da mora ući u rizik da se riješi britanske pratnje. Britanske krstarice su plovile u cik-cak kursu za zaštitu od napada njemačkih podmornica, za koje se znalo da su u blizini. Tijekom skretanja ulijevo, krstarica Suffolk je povećavala udaljenost od Bismarcka i tako gubila radarski kontakt. Bismarck je iskoristio jedan takav trenutak i u 3 sata ujutro 25. svibnja naglo skrenuo udesno za 270 stupnjeva te prošao iza britanskih brodova, koji nisu uočili taj manevar. Britanski brodovi su ga nakon toga tražili prema zapadu, dok je Bismarck tim manevrom imao čist put prema istoku i sigurnosti francuskih luka.
No na Bismarcku je i dalje detektiran britanski radarski signal, i admiral Lütjens nije bio svjestan koliko mu je manevar bio uspješan. U 9 sati poslao je niz depeša njemačkom zapovjedništvu s izvješćem o svojoj situaciji. Slanje tih depeša omogućilo je Britancima da trianguliraju njegov položaj, istočno od njihove flote. No kontakt i dalje nije uspostavljen. U 13.20 detektirana je još jedna depeša koja je Britancima potvrdila da je brod na smjeru za Francusku. Igrom slučaja, tu depešu nije poslao Bismarck, već jedna njemačka podmornica koja je slala svoj redoviti izvještaj.
Bismarck je bio brži od britanskih bojnih brodova koji ga više nisu mogli stići. Cijeli 25. svibnja Bismarck je neometano plovio, a posada je nakon velike pobjede već razmišljala što će raditi na godišnjem odmoru u Francuskoj. No 26. svibnja su takvi snovi raspršeni. U 10 sati ujutro, zrakoplov Catalina uočio je Bismarck. U tom trenutku, jedini brodovi koji su mogli stati Bismarcku na put su bili eskadra H iz Gibraltara i 5 razarača koji su pratili konvoj trupa za Egipat. Eskadra H je sadržavala nosač zrakoplova Ark Royal i bojni krstaš Repulse.
Pobjeda ovjekovječena u pjesmama, filmovima...
Po olujnom vremenu i vjetru koji je dosezao 90 km na sat na palubi nosača, 15 zrakoplova Swordfish je poletjelo s Ark Royala u popodnevni napad na Bismarck. No uslijed kiše i izmaglice, greškom su napali britansku krstaricu Sheffield. Sva britanska torpeda su promašila ili eksplodirala u kontaktu s morskom površinom, što je otkrilo da su magnetni detonatori na njima neispravni. U idućem napadu su zamijenjeni klasičnim kontaktnim detonatorima. Promrzle i demoralizirane, posade su nakon kratkog odmora ponovno poletjele i oko 20 sati pronašla Bismarck. Bismarckova paljba nije uspjela srušiti nijedan od 15 zrakoplova Swordfish, iako je jedan imao 175 rupa od pogodaka i gelera. Zauzvrat su postigli barem 2 pogotka torpedima, od kojih je bio ključan posljednji, u krmu broda. To mu je zaglavilo kormila u položaju 12 stupnjeva lijevo. Svi pokušaji popravka nisu uspjeli - jedno kormilo je tijekom noći vraćeno u srednji položaj, no drugo se nije moglo nikako ispraviti. Bismarck je bespomoćno plovio u krug, nekoliko sati od sigurnosti koju bi pružili zrakoplovi iz baza u Francuskoj. Tijekom noći, pet britanskih razarača je u mraku lansiralo ukupno petnaest torpeda, bez pogotka. Britanci su uočili da Bismarck plovi u krug, no nisu bili sigurni hoće li možda tijekom noći popraviti oštećena kormila. Razarač s poljskom posadom, Piorun, čak je ušao u topovski duel s Bismarckom, iz kojeg se naravno morao brzo povući. Posada je ujutro u sumornom raspoloženju čekala bitku za koju su mnogi znali da im je posljednja.
Admiral Tovey na King George V-om se prethodne večeri udružio s bojnim brodom te su ujutro sustigli Bismarck i u 8.47 otvorili paljbu. Paljba s obje strane je bila precizna i Rodney je zamalo bio pogođen. No zauzvrat, u svom petom plotunu, Rodney pogodio njemački zapovjedni most i uništio centar za upravljanje paljbom. To je usporilo njemačku paljbu i učinilo je bitno manje preciznom. Idući pogoci s Rodneya su uništili prednje topovske kupole na Bismarcku, a onda i ostatak nadgrađa i stražnje topovske kupole. Brod je plutao, ali je bio nesposoban za borbu. Ukupno je na njega ispaljeno 2976 granata, od kojih neke s udaljenosti od samo tri km. Bismarck je bio potpuno razoren iznad palube i sporo je tonuo, a da se to ubrza, na dno broda je postavljen eksploziv koji je detoniran kako ga je posada napuštala, a Britanci su lansirali torpeda u njegov bok. U 10.40 se prevrnuo i nestao pod valovima. Britanski brodovi su počeli spašavati posadu, no ubrzo je uočen periskop njemačke podmornice te je spašavanje obustavljeno. Spašeno je tek 116 ljudi od posade od preko 2200.
Gubitak Bismarcka bio je ogroman šok za Njemačku i velika britanska pobjeda. Prvi put u ratu, a i u pomorskoj povijesti, postalo je jasno da je zračna moć s nosača zrakoplova prednost koja Britancima daje mogućnost da uspješno zaustave brze njemačke bojne brodove. Njemačka mornarica je povučena iz Francuske i raspoređena u Norvešku kako bi zaustavila arktičke konvoje za SSSR te nikad više nije pokušala sličnu operaciju u Atlantiku. Britanska pobjeda nad Bismarckom je ovjekovječena na naslovnicama novina, u pjesmama i filmovima koji su snimljeni na tu temu. Bitku za Atlantik su nastavile podmornice, koje su se proizvodile u ogromnim brojevima, a s potonućem Bismarcka završilo je razdoblje u kojem su bojni brodovi bile mjerilo moći neke države.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....