UKRAJINSKI ARHITEKT

‘Čistio sam radioaktivne šume, pocrvenile su od zračenja. Mnogi moji prijatelji nisu preživjeli...‘

‘Moja kći tada je imala šest mjeseci i mislio sam da se više nećemo vidjeti. Sada smo opet udaljeni, morala je pobjeći u Hrvatsku‘

Aleksej Skoromni radio je u Černobilu

 Privatna Arhiva/ AFP

Aleksej Skoromni čuo je vijest o povlačenju Rusa na malom radiju na baterije, jedinom prozoru u svijet tu u skloništu na području Donecka. U okrugloj ukrasnoj kutiji s otiskom pozlaćenog anđela ima još desetak baterija. Dobro se sjeća kad ih je, njega i gospođu, na blagajni velikog centra za prodaju namještaja blagajnica pitala žele li možda metar ili paket baterija (oboje u vrijednosti naših 20 kuna). Iako je negodovao, prevrnuo nekoliko puta očima i rekao:

"Baš ti to sad treba", gospođa je u mali, žuti ruksak, pospremila dva paketa baterija. "Nikad se ne zna", lakonski je dobacila. Valjda joj je svakih pola sata, dok joj nije dosadilo, u mračnom podrumu potvrđivao da je imala pravo kad se umornoj i nezainteresiranoj blagajnici dala nagovoriti...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. listopad 2024 14:07