VIDEO, FOTO GODIŠNJICA HAVARIJE COSTE CONCORDIJE 'Putnici su sami krivi što je bilo mrtvih'

Jedna od hrvatskih putnica koja je svojedobno krstarila divovskim talijanskim putničkim krstašem “Costom Concordijom” dobila je ovih dana skrušeno, gotovo sentimentalno pismo njezina brodovlasnika, tvrtke Costa Crociere, koja se posipa pepelom po glavi i zahvaljuje svima koji joj nisu oduzeli povjerenje. U međuvremenu, olupina “Coste Concordije”, divovskoga putničkog krstaša, još leži nagnuta na bok na pličini, oko 500 metara od obale Isole del Giglio u Toscanskom arhipelagu, gdje je potonula prije točno godine dana. U njoj još uvijek čekaju dva tijela koja su do prije 12 mjeseci bili ljudi: Russell Rebello (33) iz Indije, član posade, te Maria Grazia Trecarichi (50), putnica iz Italije.

Patrizia Tievoli, učiteljica u osnovnoj školi na Isoli del Giglio, te je večeri u 21.08 javila svojim prijateljima na Facebooku da će “Costa Concordia” uskoro “proći blizu blizu”. Dokaz da je idiotski i ubilački manevar bio unaprijed dogovoren, kao “poklon” (“inchino”) njezinu bratu Antonellu Tievoliju, šefu sale na “Concordiji”. “Inchino” je jedan od privatnih obreda u nautici, nikada propisan. Kao u znamenitoj sceni transatlantika “Rex” pred Riminijem, u Fellinijevu Amarcordu, brod je zaista prošao “blizu blizu”, kako nedorasla djeca kažu za “preblizu”. I rasporio bok oko 21.45.

Financijska straža stigla je na mjesto nesreće u 22.35. Nije samo pomagala u spašavanju, nego ju je i dokumentirala snimajući. Po tim snimcima se “Costa Concordia” počela vidno naginjati tek u 23.15, oko dva sata nakon naleta na hrid. Da se zapovjednik nije ustvrdoglavio, da je pokušao prihvatiti realnost umjesto svoje slike o njoj, da je poslušao preklinjanja svojih časnika i naredio napuštanje broda odmah, bilo bi sat i pô vremena više za operacije spašavanja, vjerojatno bi bilo vremena i da se spasi 32 života izgubljena ne samo zbog lakomislenosti iskusnog kapetana, nego i zbog njegove apsolutne psihološke neadekvatnosti.

Zapovjednik broda, kapetan Francesco Schettino je u iskazu pred sutkinjom priznao da je htio uputiti pozdrav (takozvani “inchino”, tj. naklon) otoku s kojega je njegov šef sale i na kojemu je živio i njegov prethodni zapovjednik Mario Palumbo. Priznao je da je stajao pored kormilara i davao nalog, da je isti manevar poduzeo i nekoliko puta ranije, da je znao za hridi, da je naredio zaokret udesno pred njima, ali da je zakasnio, “pa je brod krmenim dijelom zahvatio siku koja ga je zaparala”.

Dakle, taj riskantan manevar (“Costa Concordia” je hrid zahvatila na 96-98 metara od obale na dubini od samo osam metara) već je prije poduziman. “Zato sam se osjećao sigurnim”, priznao je zapovjednik.

Pomorska vlast za to nije znala, očito, inače ne bi bilo potrebe da se isključuje uređaj za satelitsko lociranje. Dakle - postojala je svijest da se tako ugrožava zakonski zadan okvir sigurnosti plovidbe i putnika.

Za to je, međutim, znala brodovlasnička tvrtka Costa Crociere, u Carnivalovu vlasništvu. Službeni blog tvrtke Costa Crociere još se i hvalio kako je isti brod, “Costa Concordia”, pod istim zapovjednikom, kapetanom Schettinom, istovrsnim “inchinom” odao počast odnosno - kako su zapisali - “priredio feštu” otoku Procidi. Dolazak broda najavljen je s 10 hitaca iz mužara, na što je brod odgovorio trokratnim tuljenjem sirene. Turisti na otoku su puhali u vuvuzele, nautičari s Procide su došli jedrilicama i gliserima do grdosije, a snimak je stavljen na YouTube, i sve tako veselo.

Sada toga nema na blogu, ali ostalo je u memoriji Interneta i može se naći.

“Pozdrav” Isoli del Giglio u petak 13. siječnja, s kobnim skretanjem s rute, Costa Crociere je planirala i prije polaska broda iz Civitavecchie. Planirala ga je i tjedan ranije, ali je Schettino odustao zbog lošeg vremena pa je tvrtka, kaže, zahtijevala da to svakako učini. Očito je kompaniji odgovarao i taj tip publiciteta. Ako od zapovjednika to nije naručivala, bjelodano je da ih je poticala i preko svoga službenog bloga. I tako je krčag išao na vodu dok se nije razbio - a onda je kompanija oprala ruke u moru na čijem su dnu žrtve te neviđene lakomislenosti.

Pohlepna lakomislenost je vladala tom kompanijom, ako je vjerovati sudskim vještacima koji tvrde: nedostaci na “Costi Concordiji” bili su takve prirode da taj golemi turistički brod uopće nije smio ni isploviti, ni ploviti. “Crna kutija” nije funkcionirala (i to ne prvi put), nautičke karte instalirane na brodskom kompjuteru nisu bile cjelovite, posada je ostavila otvorenima nepropusna vrata (pa je tako more prodrlo u cijeli brod a ne samo u razderane sekcije), struja je nestala kada nije smjela itd.

Zapovjednik Schettino je sutkinji za prethodnu istragu izjavio da je odmah poslije udara zvao brodovlasnikova ravnatelja za izvanredne situacije Roberta Ferrarinija i da mu je rekao: “Bio je kontakt s dnom. Prošao sam pod Gigliom i udarili smo. Prouzročio sam nevolju. Govorim ti istinu.”

Schettino tvrdi da je Ferrariniju rekao da će brod vratiti na pličinu, a Ferrarini mu je rekao: “Dobro, učini tako.” Kad je brod vratio i oslonio na dno, Schettinu je stigao nov poziv od Ferrarinija koji mu je, po zapisniku, rekao: “Sada, više od toga [ne treba učiniti]… Nećemo više potonuti.”

To bi objasnilo zašto je četrdesetak minuta nakon udara u hrid opozvana opća opasnost na “Costi Concordiji” i zašto su putnici čak poslani u kabine, što je neke od njih osudilo na smrt.

Nakon svega toga Carnival Corporation & PLC (Miami), vlasnica tvrtke Costa Crociere, u petak je pred američkim sudom odbacila zahtjeve za odštetu tvrdeći da su upravo putnici krivi za “ponašanja nerazborita ili nepažljiva koja su bila jedan od razloga, ili možda jedini razlog, navodnih ozljeda i šteta.