Povjesničar Piotr Semka: 'Nijemci optužuju nas, a mi nikad nismo surađivali s Hitlerom'

Njemačka serija “Naše majke, naši očevi” u produkciji državne televizije ZDF, u kojoj se prikazuju sudbine pet mladih Nijemaca u postrojbama Trećeg Reicha, komentirana je kao još jedan prilog obračunu te zemlje s mračnom prošlošću. Međutim, najburnije reakcije na seriju nisu se dogodile u Njemačkoj, nego u susjednoj Poljskoj gdje je javnost ogorčena zbog prizora iz serije koji pripadnike poljskog pokreta otpora Armia Krajowa prikazuje kao antisemite.

Iako su na takav prikaz reagirale i poljske vlasti, njemački je tabloid Bild u međuvremenu objavio komentar serije i Armiju Krajowu također opisao kao “nacionaliste” i “antisemite”. Rasplamsao se žestok medijski rat između Poljaka i Nijemaca.

O cijeloj situaciji razgovarali smo s Piotrom Semkom, poljskim novinarom i publicistom, po obrazovanju povjesničarom, koji se u svojim radovima često bavio i njemačkom kulturom i poviješću. Prema njegovu mišljenju, glavni je problem u tezama koje zastupaju neki njemački povjesničari i koje su sada našle svoju potvrdu i u serijalu o Drugom svjetskom ratu.

‘Nemaju moralno pravo’

- Prema takvim tezama, na području okupirane istočne Europe postojale su samo njemačke okupacijske snage i s druge strane Židovi koji su bili proganjani. Sve su ostale skupine stavljene u kategoriju antisemita ili, u najboljem slučaju, promatrača nezainteresiranih za ono što se događalo sa Židovima. U takvom povijesnom stereotipu nema mjesta za bilo koga drugog, osim za njemačke kolaboracioniste ili njemačke žrtve - one židovske ili druge. Taj stereotip postoji, na njegovo postojanje treba upozoriti i to upozorenje nema ništa zajedničko s umanjivanjem židovskih žrtava. Poljska, za razliku od Slovačke, Rumunjske ili Hrvatske, nikada nije imala kolaboracionističku vladu, nego je cijeli narod bio u borbi protiv okupatora. Manji dio ljudi u komunističkom pokretu otpora, a veći dio u Armiji Krajowi koja je bila pod zapovjedništvom vlade u izbjeglištvu. I jedni i drugi su ratovali protiv Nijemaca. Niti jedna od tih skupina nije bila u stanju pružiti utočište Židovima. Zbog konfiguracije terena i prirode njemačke okupacije partizani su bili osuđeni na skrivanje po šumama i nisu mogli zaštititi Židove. Otud predrasuda da poljski partizani nisu štitili Židove. Ova je optužba evoluirala - oni partizani koji nisu bili komunisti, dakle Armia Krajowa, prema takvim su shvaćanjima bili nacionalisti, a ako su bili nacionalisti, onda su bili šovinisti i antisemiti.

• Tko zastupa te teze?

- Mladi povjesničari na Zapadu. Oni razdoblje njemačke okupacije istočne Europe prikazuju samo kroz nacističke snage i njihove židovske žrtve koje su, tvrde, bile prepuštene same sebi. Teror njemačkih snaga nad nežidovskim stanovništvom u takvoj historiografiji je zanemaren, a iz toga se sugestira da je stanovništvo okupiranih područja prema holokaustu bilo ili ravnodušno ili čak gledalo na njega sa zadovoljstvom.

• Kakve su posljedice takvih povijesnih radova?

- U slučajevima američkih povjesničara možemo govoriti o pogreškama koje su zabrinjavajuće, ali kada govorimo o takvim radovima njemačkih povjesničara, onda je to još ozbiljnije. Nijemci nemaju moralno pravo na to. Dio javnosti tamo kao da zauzima sljedeću poziciju: mi smo raščistili sa svojom krivnjom za holokaust, a sada je vrijeme da drugi narodi, poput Poljaka, Ukrajinaca, Litavaca i drugih, raščiste sa svojom tamnom prošlošću. Nijemci guraju tezu da je holokaust u istočnim zemljama naišao na plodno tlo zbog antisemitizma koji je tamo već postojao.

Optužbe iz komunizma

• Koliko je tada bilo antisemitizma u Poljskoj?

- U svakoj europskoj državi bilo je elemenata antisemitizma. Ali, skandalozno je prikazati Armiju Krajowu kao organizaciju kojoj je to bila suština djelovanja. Armia Krajowa je ratovala s Nijemcima i ako je dolazilo do nekih incidenata, onda ih je vodstvo strogo kažnjavalo i nikada nije podupiralo. Armia Krajowa je imala specijalne jedinice čija je glavna zadaća bila pomagati Židovima. Kao što sam rekao, drama holokausta u Poljskoj bila je sadržana i u tome što poljski partizani nisu bili u mogućnosti pomoći Židovima. U komunizmu je Armia Krajowa bila osuđivana kao organizacija koju su činili ‘narodni neprijatelji’ i ‘antisemiti’ i čije su pripadnike uhićivali, progonili i ubijali. I sada se ta lažna optužba vraća, i to od Nijemaca.

• Često se na Zapadu neki nacistički logori na području okupirane Poljske opisuju kao ‘poljski koncentracijski logori’.

- Problem Poljske jest u tome što nas se često tretira potpuno jednako kao neke druge države koje su donijele odluku o kolaboraciji s nacistima. Poljska nije imala kolaboracionističku vladu koja je surađivala s nacistima, ratovala je s Nijemcima, a sada je trpaju u istu ladicu s državama koje su postupile suprotno i kažnjeni smo etiketom antisemita. I to čine Nijemci koji su stvorili sustav holokausta. To je za plakanje.

• Ima li ovaj sukob i neku dnevnopolitičku pozadinu?

- Mislim da nema. Iako, serija o kojoj govorimo produkcija je državne televizije. ZDF bi trebao takve serije raditi uz najveće poštovanje povijesnih činjenica. Postoje glasovi u Njemačkoj koji govore ‘zašto se Poljaci tako uzbuđuju, to je samo serija’. Oprostite, ako svaku epizodu tog serijala gleda sedam milijuna gledatelja, to znači da će on stvoriti čvršću povijesnu predodžbu o ulozi Poljaka u Drugom svjetskom ratu nego školski udžbenici. Takvi serijali ne bi smjeli sebi dopustiti nikakvu pogrešku. U Njemačkoj postoje povjesničari, primjerice Wolfgang Benz, koji su se uživjeli u ulogu tužitelja i napadaju druge narode zbog antisemitizma. I to rade šaljući poruku koju sam spomenuo: ‘mi smo sa svojim antisemitskim naslijeđem raščistili, sada je vrijeme za vas’.

Konačno rješenje

• Jesu li Nijemci raščistili s nacizmom?

- To je složeno pitanje. I u ovom serijalu je prikazano kako su mladi Nijemci pod utjecajem nacizma postali životinje i u tom se smislu može reći da je to još jedan primjer tog raščišćavanja. Međutim, ako Nijemci misle sada prikazivati kako je cijela Europa sudjelovala u holokaustu, a oni su pritom bili samo nešto aktivniji nego drugi, onda je to i te kako diskutabilno. U holokaustu su sudjelovale kolaboracionističke vlade i to je neosporno. Međutim, to sudjelovanje se događalo pod velikim pritiskom njemačkih vlasti, a neke vlade, poput one admirala Miklósa Horthyja u Mađarskoj, pokušavale su se tome suprotstaviti. ‘Rješenje židovskog pitanja’, kako su to Nijemci zvali, nastupalo je onda kada bi nacisti potpuno okupirali neki teritorij. To se dogodilo u ožujku 1944. u Mađarskoj ili u Slovačkoj nakon narodnog ustanka u rujnu 1944. godine.