Dvodnevni proljetni susret čelnika osam najrazvijenijih zemalja svijeta, poznatih kao skupina G8, započeo je jučer u Sjevernoj Irskoj, na golf-terenima Lough Erne pored grada Enniskillena, pod predsjedanjem britanskoga premijera Davida Camerona. U Sjevernoj Irskoj, pod strogim mjerama sigurnosti, okupili su se predsjednici ili premijeri Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Država, Japana, Kanade, Rusije, Njemačke, Francuske i Italije, te predstavnici Europske unije.
Tri glavne teme razgovora, kako ih je definirao domaćin, premijer Cameron, jesu “tri t”: trgovina, takse (porezi) i transparentnost. Uz neizostavnu raspravu o stanju u Siriji, očekuje se da bi na samitu trebao biti objavljen i formalni početak pregovora Europske unije i Sjedinjenih Država o sklapanju trgovinskog sporazuma pod nazivom Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP).
Žustra rasprava
Mandat Europskoj komisiji za vođenje pregovora sa Sjedinjenim Državama ministri trgovine EU dali su u petak 14. lipnja u Luxembourgu. Uvjetovanu potporu za pregovore Komisiji je dao i Europski parlament na sjednici 23. svibnja. Kao što je poznato, te odluke nisu donesene lako, u najvišim tijelima EU o njima su vođene duge i žustre rasprave, osobito nakon što je Francuska iznijela ultimativni zahtjev da se iz Komisijina mandata posve izuzme audiovizualni sektor.
Naime, Transatlantsko partnerstvo trebalo bi biti puno više od običnoga trgovinskog sporazuma, trebalo bi otići dalje od uklanjanja carina i drugih trgovinskih barijera, koje su već sada niske, i moralo bi otvoriti tržišta investicijama, uslugama i sudjelovanju u javnoj nabavi.
Štoviše, partnerstvo bi se trebalo usredotočiti na ujednačavanje propisa i standarda za tehničke i prehrambene proizvode koji sada predstavljaju najveću barijeru transatlantskoj trgovini.
Prema procjenama Europske komisije, sveobuhvatni transatlantski sporazum mogao bi nakon stanovita vremena povećati rast europskog bruto domaćeg proizvoda za oko 0,5 posto na godinu i u Uniji pomoći u otvaranju 400.000 radnih mjesta.
Suprotni smjerovi
Već sada trgovina između Europe i Amerike svakoga dana doseže vrijednost od gotovo tri milijarde dolara, ekonomije EU i SAD-a sa 813 milijuna kupaca stvaraju 45 posto svjetskog bruto proizvoda i predstavljaju 40 posto svjetske kupovne moći. Očekuje se da bi nakon sklapanja sporazuma europska poduzeća mogla svake godine u Americi prodati dodatne robe i usluga u vrijednosti od 187 milijardi eura. Ali, ne samo to, uspješno zaključenje pregovora odrazilo bi se na svaki sektor života u Europi, od zaštite osobnih podataka, preko sigurnosti hrane do dostupnosti medicinskih uređaja.
Za Europljane, Partnerstvo je “prilika generacije”. Tu priliku, međutim, neće biti lako ostvariti, na što je jasno ukazala i odlučna namjera Francuske i još nekih članica EU da se europske audiovizualne usluge zaštite od američke konkurencije, ponajprije holivudske filmske industrije. No, druga strana na iznimke u pregovorima može gledati kao na protekcionizam i uzvratiti mjerama odmazde: npr., zadržavajući ekskluzivitet pomorske kabotaže. Europski teretni brodovi sada ne smiju razvoziti robu između američkih luka, a tako bi moglo ostati i ubuduće.
“Ako mandat ograničava pregovarače - nazvali mi to izdvajanjem, crvenom linijom ili iznimkom - ako to, dakle, nije čist mandat, to će povećati pritiske na našoj strani da i mi učinimo isto”, već je rekao američki veleposlanik u EU William Kennard Financial Timesu. “To je jedino normalno. Tu postoji quid pro quo, i za to će trebati platiti cijenu.” Ako će Europljani s pregovaračkog stola skinuti kulturna dobra, tada bi Amerikanci mogli to isto učiniti s pomorskom kabotažom, ali i s regulativom financijskih usluga, naprimjer. A već sada se Europa i Amerika kreću u suprotnim smjerovima u rješavanju problema financijskih institucija “prevelikih da bi se smjela dozvoliti njihova propast”. Dok SAD traži veći jamstveni kapital, EU je skloniji takve institucije razlomiti na niz manjih.
Različiti pogledi na subvencioniranje kulture ili rješavanje financijske krize nisu jedini koji otkrivaju “fundamentalno različite socijalne modele” SAD -a i EU, koji se pretaču i u gospodarske odnose. Europa će nastojati zaštititi i svoje radništvo i svoju kulturu socijalnog dijaloga, a nakon toga doći će u prvi plan i razlike u načinu reguliranja cijelog niza industrija, od novih tehnologija, preko sigurnosti automobila i lijekova do financijskih derivata i genetski modificirane hrane. Koliko su to teški problemi pokazuje i neuspjeh u zaključivanju Doha runde globalnih trgovinskih pregovora u okrilju Svjetske trgovinske organizacije, započetih još prije 12 godina.
Ekonomska kriza
Međutim, kako ističu analitičari, na samitu koji upravo traje u Sjevernoj Irskoj važno je donijeti ključnu političku odluku o započinjanju pregovora, a ne riješiti svaki detalj. Europi je to još i važnije nego Americi jer se ona teže izvlači iz aktualne ekonomske krize, a prijeti joj i gubitak relevantnosti ako transatlantski pregovori padnu u sjenu transpacifičkih. S ugovorom sa Sjedinjenim Državama u džepu Europa bi se također strateški oduprla rastućem utjecaju Kine i Indije u globalnoj ekonomiji pa je jasno zašto predsjednik Europske komisije J. M. Barroso želi taj ugovor imati potpisan prije isteka svoga mandata potkraj 2014.godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....