Clinton je svojim prijedlogom šokirao Izetbegovića, a požalio se na Armiju BiH: Ne žele se boriti

Kada je Srebrenica pala u ruke vojske Republike Srpske prije 25 godina, bosanskohercegovačka vlast je bila slomljena masovnim ubojstvima koja su se dešavala u toj maloj enklavi, piše The Guardian.

U tekstu dalje navode da su zbog toga bosanskohercegovački dužnosnici bili skamenjeni hitnim istupom Washingtona, koji je tražio da naprave nove ustupke - uključujući pristanak na eventualnu podjelu države po etničkim skupinama.

Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti iz tog perioda, kao i intervjui s nekim sudionicima tih događaja, ukazuju na odlučnost američkog predsjednika Billa Clintona i njegovog tima za vanjsku politiku da pronađu rješenje za trogodišnji rat u Bosni i Hercegovini, a sve prije početka kampanje za njegov reizbor 1996. godine.

Više od 8.000 muškaraca i dječaka pobijeno je nakon Srebrenice, navodno, sigurnog područja UN-a kojeg su srpske snage zauzele u prvom europskom činu genocida od nacističkog perioda.

U telefonskim razgovorima s ostalim stranim dužnosnicima, dok su trajala masovna ubojstva, Clinton je stalno isticao razočaranje činjenicom da Armija Bosne i Hercegovine nije uspjela obraniti Srebrenicu.

Nametanje mirovnog ugovora

Istog tjedna kada je pala Srebrenica, Clintonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake je završavao svoju "strategiju okončanja igre" kojom bi izvukao SAD-a iz bosanskohercegovačke katastrofe.

Strategija, koju je Lakeov tim počeo razvijati tjednima prije napada na Srebrenicu, podrazumijevala je nametanje mirovnog dogovora zasnovanog na podjeli teritorije na približno jednake dijelove.

U slučaju da to ne uspije, plan je bio da se Unprofor povuče te da se ukine embargo na uvoz oružja u BiH i iskaže muslimansko-hrvatskoj Federaciji početna podrška zračnim udarima sve dok se ona sama ne bi se mogla izboriti sa Srbima.

Guardian piše da bi cijena takve američke podrške bila visoka te da bi Bošnjaci morali učiniti dodatne ustupke, poput odustajanja od teritorijalnog integriteta države.

Prema prvom aneksu strategije, nazvane "plan za diplomatski napredak 1995." (dijela dokumenata s kojih je skinuta oznaka tajnosti u Clintonovoj predsjedničkoj biblioteci), prvi korak je "iskreni razgovor s Bošnjacima", kako bi ih uvjerili da nakon Srebrenice "trebaju realnije razmisliti o obliku dogovora".

Federacija bi tako možda morala pristati na teritorij manji od polovine same zemlje, dok bi Amerika razmotrila izvršavanje pritiska na Bošnjake da prihvate da Srbi mogu na referendumu za dvije do tri godine izglasati secesiju.

- Ako Bošnjaci ne budu mogli uvjeriti srpsko stanovništvo da njihova najbolja budućnost počiva u reintegraciji, nema svrhe blokirati mirno razdruženje unije u skladu s čehoslovačkim modelom - navodi se u prijedlogu koji je digao na noge neke članove administracije.

Postizanje najboljeg dogovora za Bošnjake

Naime, David Scheffer, savjetnik ambasadorice SAD-a pri UN-u Madeleine Albright, koji je bio na sastancima u Bijeloj kući kada se govorilo o Bosni i Hercegovini, napisao je kolegi da se radi o vrlo skliskom terenu.

- Srbi su osvojili ogromnu teritoriju kroz etničko čišćenje i onda bi mi održali "demokratski" referendum kako bi potvrdili takvu agresiju? Ovo je očit čin zadovoljavanja - navodi Scheffer.

Scheffer je smatrao da Lake sa svojim timom pokušava isprovocirati debatu na tu temu.

- Lake je bio intelektualac i stavio bi stvari na stol kako bi došlo do intelektualne gozbe, umjesto pragmatičnog politikantstva - kazao je Scheffer.

Alexander Vershbow, koji je u to vrijeme bio viši direktor za Europu u nacionalnom vijeću sigurnosti (NSC) i koji je pomagao pri "strategiji okončanja", rekao je kako je prijedlog bio sporazum između nekoliko američkih agencija.

Kazao je kako je u toj situaciji Pentagon na sve gledao realno, dok su State Department i NSC bili za pravdu te su gledali da postignu najbolji dogovor za Bošnjake.

Kada se bosanskohercegovačko vodstvo, kojeg je predvodio Alija Izetbegović, našlo pod američkim pritiskom da pristane na referendum, konceptualni osjećaj u svemu tome nije bio prisutan.

Mirza Hajrić, koji je u to doba bio glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova i glavni Izetbegovićev savjetnik, kazao je kako je postojao pogrešan pritisak u krivo vrijeme jer se narod suočavao s tragedijom u Srebrenici.

- To je bio ogromni moralni poraz međunarodne zajednice i najtragičniji događaj rata, a sada vas Amerikanci pokušavaju slomiti na osnovnoj stvari.

Zašto bi nagradili ove ljude koji su u srpnju 1995. godine planirali i proveli genocid? - kazao je Hajrić koji je danas veleposlanik BiH u Australiji.

On tvrdi i da je Izetbegović kategorički odbio svaku priču o srpskom referendumu te vjeruje da je Washington hitno dijelova zbog želje Clintonove administracije da ukloni bosanski problem s američkih TV ekrana prije izborne kampanje 1996. godine.

Odbijen Chiracov apel

Dok je telefonski razgovarao s britanskim premijerom Johnom Majorom Clinton kao da nije bio svjestan veličine masakra u Srebrenici i kao da je pokušao umanjiti značaj tog događaja.

Nakon što je pala Srebrenica, tadašnji francuski predsjednik Jacques Chirac pokušao je skupiti podršku zapadnih lidera za ponovno osvajanje Srebrenice silom, uspoređujući situaciju s ratom protiv nacista.

- Francuska je spremna poslati sve svoje snage u nastojanju smirivanja situacije u Srebrenici – ili nećemo napraviti ništa.

No, ako se odlučimo za nečinjenje, onda je to isto kao ona situacija u kojoj smo bili 1939. godine i Francuska će se povući - kazao je Clinton.

Ovakav pristup Chiraca bio je suprotan francuskom oklijevanju da odobri zračne udare NATO-a kako bi se odvratilo Srbe od Srebrenice i to iz opreza kojeg su dijelili s Britancima s obzirom na to da su obje države imale mirotvorce na terenu.

Američki dužnosnici su, piše The Guardian, odbili Chiracov apel kojeg su okarakterizirale teatralnim, a u internim dokumentima su naveli kako njegov entuzijazam ne dijele ni njegovi generali.

Clinton se žalio na Armiju Bosne i Hercegovine koja je pobjegla umjesto da se borila protiv Srba.

- U Srebrenici je bilo oko 3.000 bosanskih vojnika, ali su oni otišli bez borbe. Razgovarat ću sa svojim vojnim savjetnicima, ali su oni veoma skeptični na ideju dovođenja vojske helikopterima, pogotovo ako se Bošnjaci ne žele boriti - kazao je Clinton.

Na kraju, SAD i saveznici su se dogovorili da stanu u obranu posljednje muslimanske enklave na istoku Bosne i Hercegovine, Goražda, gdje su prijetili masovnim zračnim udarima u slučaju napada.

Hrvatska ofenziva protiv Srba u zapadnoj BiH u kolovozu 1995. je promijenila situaciju i natjerala Srbe da dođu na pregovore bez obećanja o referendumu.

Rat je na kraju okončan, a to je predstavljalo vanjskopolitički uspjeh Clintona koji je na kraju osvojio novi predsjednički mandat. No, Clintonovi dokumenti, piše The Guardian, podsjetnik su koliko je SAD bio blizu da izda Bosnu.