Ekstremno visoke temperature diljem Europe usmrtile su desetke tisuća ljudi zadnjih godina. No, kako broj smrtnih slučajeva raste, istraživači otkrivaju da jedna društvena skupina nesrazmjerno snosi najveći teret ekstremnih vrućina: oni koji žive u siromaštvu, piše Guardian.
- To je logično. Toplinski val nije isti kada dijelite sobu s još troje ljudi i nemate klimu ili kada živite u vili s bazenom i klimom, poručio je Díaz Jiménez, profesor istraživač na Zdravstvenom institutu Carlos II u Madridu.
Díaz Jiménez bio je u skupini znanstvenika koji su istraživali kako su ekstremne vrućine utjecale na 17 okruga u Madridu. Njihov rad, objavljen 2020., otkrio je da su toplinski valovi utjecali na smrtnost u samo tri okruga – u onima u kojima su prihodi kućanstava ispod prosjeka.
Nastavili su sa sličnom analizom promatrajući zajednice diljem Španjolske.
- Uočili smo istu stvar. Kada je riječ o vrućini i ranjivosti, ključni faktor je razina prihoda, otkrio je.
Ljudi s nižim prihodima često nemaju kvalitetan smještaj, a mnogi žive u prenapučenim, slabo prozračenim domovima koji jedva da nude malo predaha od vrućine. Neki se bore s pristupom odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, zbog čega postoji veća vjerojatnost da će patiti od bolesti koju bi mogla pogoršati ekstremna vrućina, dok drugi rade u sektorima kao što su poljoprivreda i građevinarstvo gdje su redovito izloženi visokim temperaturama.
Čak i kada je klima uređaj dostupan, manje je vjerojatno da će si ljudi s nižim primanjima moći priuštiti njegovo korištenje. Organizacija Save the children upozorila je nedavno da se jedno od troje djece u Španjolskoj nema mogućnosti rashladiti kod kuće.
Rečeno je da bi to moglo imati ‘vrlo štetan‘ utjecaj na mentalno i fizičko zdravlje više od dva milijuna djece.
Povezanost između toplinskog stresa i siromaštva već je neko vrijeme tema razgovora u SAD-u, osobito nakon istraživanja Nacionalnog javnog radija i Sveučilišta Maryland iz 2019. godine koje je dokumentiralo koliko su četvrti s niskim primanjima diljem SAD-a toplije.
No, u cijeloj Europi, koja se zagrijava većom brzinom nego u drugim dijelovima svijeta, razgovor o tome se polako razvija, rekla je Yamina Saheb, vodeća autorica izvješća IPCC-a o ublažavanju klimatskih promjena.
Ukazala je na istraživanje objavljeno ovog mjeseca koje je otkrilo da su vrućine uzrokovane emisijama ugljikova dioksida prošle godine ubile gotovo 50.000 ljudi diljem Europe.
- Moramo dignuti uzbunu i poručiti ljudima da je ovo izuzetno hitno. Moramo odlučiti da je ovo posljednji put da ljudi umiru zbog vrućine u europskim zemljama, rekla je Saheb, koja je također predavačica na Sveučilištu Sciences Po u Parizu.
Posljednjih godina toplinski valovi diljem Europe postaju sve topliji, dulji i češći, a 2023. godina predvodi ljestvicu najtoplije godine u povijesti mjerenja. Znanstvenici predviđaju da će 2024. godina zasjesti na prvo mjesto.
- Globalno zatopljenje ubija ljude. A ja se pitam koliko će umrlih biti potrebno našim političarima i stručnjacima da shvate da je ljetno energetsko siromaštvo veliki problem?, rekla je.
Godinama je Saheb tjerala kreatore politika da pravo na pristup hlađenju priznaju kao temeljno ljudsko pravo, što je potez koji bi bio u suprotnosti s trenutnim statusom klima uređaja kao potrošačke robe.
- Kada ste potrošač, to je povezano s vašim prihodom, a to je ono što pojačava nejednakosti, rekao je Saheb.
Niži prihodi također često znače da ljudi imaju manje utjecaja na područja u kojima žive, zbog čega je vjerojatnije da će živjeti u područjima kojima dominira asfalt s manje drveća i zelenih površina, rekao je Alby Duarte Rocha, istraživač na Tehničkom sveučilištu u Berlinu.
Duarte Rocha nedavno je bio dio tima istraživača koji su promatrali 14 velikih urbanih područja diljem Europe. Od Berlina do Budimpešte stanovnici s nižim primanjima imali su otežani pristup zelenim površinama koje mogu na prirodan način ohladiti toplinu grada.
Za razliku od njih, oni s višim primanjima imali su pristup tim zelenim površinama više od prosjeka.
Dijelom se to može objasniti "zelenom gentrifikacijom", rekao je Duarte Rocha, gdje su područja s više vegetacije traženija od onih koja su gusto naseljena i betonirana. Rezultat je, međutim, da su oni s nižim primanjima često istisnuti iz najhladnijih dijelova grada.
Pozvao je političare da počnu rashlađivanje promatrati kao uslugu koju treba pružiti ljudima, sličnu javnom prijevozu ili čišćenju ulica, s mjerama poput sadnje drveća i postavljanja zelenih fasada na zgrade.
Poručio je da bi to bio mali korak prema ispravljanju ‘ekološke nepravde‘, rekao je.
- Moramo se zapitati zašto su skupine ljudi koje su najmanje odgovorne za klimatske promjene često one koje su najviše pogođene njihovim utjecajima, zaključio je.