‘Čuvajte se onih koji obećavaju novu zoru, rađanje novog Bliskog istoka. Libanon je zemlja nenamjernih posljedica!‘

Ubojstvo Hezbolahova vođe Hasana Nasralaha korak je prema promjeni ravnoteže snaga u regiji, rekao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu u subotu. Izraelski lider u najnovijim događajima vidi priliku za dubinsku rekonstrukciju moći na Bliskom istoku, a potencijalno smatra da je Hezbolah smrtonosno ranjen. Međutim, potpuna pobjeda nije dostižna, a oni koji dobiju što žele, često poslije požale, stoji u CNN-ovoj analizi rezultata najnovije izraelske operacije protiv Hezbolaha.

Počelo je 17. rujna eksplozijama dojavljivača i voki-tokija. Uslijedio je masovni zračni napad na južni Bejrut u kojem je ubijen viši zapovjednik Ibrahim Akil (i najmanje 20 civila). Tri dana poslije počelo je brutalno zračno bombardiranje. U petak navečer ubijen je Nasralah, ali tada su već glavom platili i gotovo svi vođe šijitskog militantnog pokreta.

U trenutku nakon što je ovaj tekst već izašao, izraelska vojska zadala je i posljednji udarac i pokrenula kopnenu invaziju na Libanon.

Mediji su izvijestili o šoku i panici u Libanonu u kojem je, prema nekim informacijama, sada čak milijun interno raseljenih.

Međutim, nedavna povijest ispunjena je isključivo gorkim lekcijama za sve koji poput izraelskih vođa maštaju o tektonskim promjenama u Libanonu i na Bliskom istoku općenito, podsjeća CNN.

U lipnju 1982. Izrael je izvršio invaziju na Libanon s ciljem sloma Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Izrael se nadao da će stvoriti vladu kojom dominiraju kršćani te istjerati sirijske snage iz zemlje. Niti jedan cilj nije ispunjen. Palestinske oružane grupe u Libanonu bile su prisiljene napustiti zemlju u dogovoru s američkim medijatorom, a pripadnici su otišli u egzil u Tunis, Jemen i drugdje. No, cilj gušenja palestinskih nacionalnih težnji i PLO-a nije uspio. Pet godina poslije počela je Prva palestinska intifada u Gazi koja se proširila na Zapadnu obalu. Danas su Palestinci odlučniji nego ikad u pokušaju da se riješe okupacije.

Izraelski glavni saveznik u Libanonu tijekom invazije bio je Bašir Al-Gemajel, vođa maronitske kršćanske paravojske, kojeg je parlament potvrdio, ali je prije preuzimanja dužnosti ubijen u velikoj eksploziji u istočnom Bejrutu. Zamijenio ga je brat Amin, a pod njegovim su vodstvom i uz aktivno američko sudjelovanje i poticaj Libanon i Izrael u svibnju 1983. potpisali sporazum o uspostavi normalnih bilateralnih odnosa. Suočena s intenzivnim protivljenjem, vlada je pala sljedeće veljače, a sporazum je poništen.

Sjedinjene Države, koje su poslale vojnike u Bejrut nakon masakra u Sabri i Šatili u rujnu 1982., povukle su se nakon što im je ambasada dva puta bombardirana, a na udaru su se našli i američki marinci i francuske vojne barake u listopadu 1983. godine. U Libanonu je ponovno izbio građanski rat i trajao je više od šest godina.

Sirijske snage, koje su ušle u Libanon 1976. pod mandatom Arapske lige s ciljem odvraćanja napustile su zemlju tek 2005., nakon atentata na bivšeg premijera Rafika Al-Haririja.

Najznačajniji ishod izraelske invazije 1982. godine bilo je rođenje Hezbolaha koji je vodio neumornu gerilsku borbu te je natjerao Izrael na jednostrano povlačenje iz južnog Libanona. Bio je to prvi i jedini put da je arapska vojna snaga uspješno natjerala Izrael da se povuče s arapskog tla. Ova nova grupa, uz pomoć Irana, pokazala se mnogo smrtonosnijom i učinkovitijom od palestinskih militantnih skupina koje je Izrael uspješno protjerao.

Hezbolah je nastavio borbu protiv Izraela do pat-pozicije u ratu 2006., a u sljedećim godinama samo je jačao, uz značajnu pomoć Irana.

Danas je Hezbolah oslabljen, u rasulu i očito su se u njega uspjeli infiltrirati izraelski obavještajci, piše CNN, dodajući da je ipak prerano "pisati mu epitaf".

I invazija na Irak 2003. godine, koju je vodio SAD, primjer je lekcije o posljedicama nekontrolirane arogancije, navodi CNN. Dok se iračka vojska urušavala, a američki vojnici jurišali prema Bagdadu, administracija Georgea W. Busha mislila je da će pad Sadama Huseina dovesti do rušenja režima u Teheranu i Damasku te potaknuti procvat liberalnih demokracija diljem regije.

Umjesto toga, američka okupacija Iraka pretvorila se u krvavi kaos sektaškog nasilja, skupo koštajući i Sjedinjene Države i narod Iraka. Ubojstvo Sadama Huseina omogućilo je Iranu da proširi svoj utjecaj na srce političkog establishmenta u Bagdadu. "Al-Qa‘ida, razbijena u američkoj invaziji na Afganistan, ponovno je izrasla u sunitskom trokutu Iraka, a na kraju se transformirala u Islamsku državu u Siriji i Iraku", navodi CNN.

Američka državna tajnica Condoleezza Rice u vrijeme rata Izraela i Hezbolaha 2006. godine izjavila je da su "krvoproliće i razaranja porođajna bol novog Bliskog istoka". Međutim, Libanon se nije jednom pokazao kao mjesto na kojem ideje o novoj ravnoteži i novom Bliskom istoku krenu po zlu, zaključuje iskusni CNN-ov dopisnik, stručnjak za regiju Ben Wedeman, koji je dio odrastanja proveo u Bejrutu. "Čuvajte se onih koji obećavaju novu zoru, rađanje novog Bliskog istoka. Libanon je mikrokozmos svega što može propasti. To je zemlja nenamjernih posljedica", poručio je Wedeman.