Da je ostala neaktivna, Švicarska bi djelovala u korist agresije

Pripalo mi je veliko zadovoljstvo, 7. travnja ove godine u Ženevi, primiti predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Zorana Milanovića. Naravno da će to biti prigoda za produbljivanje izvrsnih bilateralnih odnosa između naših dviju zemalja, ali i prilika za značajnu razmjenu mišljenja o situaciji u Ukrajini. U tom kontekstu želim s vama podijeliti neka razmatranja o stajalištu Švicarske u ovom sukobu i našoj politici neutralnosti, kao i o neizbježnim posljedicama sukoba koje se osjećaju i u mojoj zemlji. Brutalni napad Rusije na Ukrajinu najavljuje kraj doba u kojem smo vjerovali da mirovni poredak na našem kontinentu počiva na međusobnom razumijevanju utemeljenom na pravilima koja vrijede za sve partnere. Krajnji istok Europe preko noći je pretvoren u bure baruta. Posljedice su strašne za život ljudi u samoj Ukrajini, ali i za ruski narod i Europu, sve do najsiromašnijih zemalja kojima već prijeti glad jer su ostale bez ruske i ukrajinske pšenice. Dok sukob između demokracije i barbarstva doseže vrhunce, slobodni svijet reagira zadivljujućom povezanošću. Za švicarsku vladu situacija je jasna: Švicarska ne može tolerirati ovaj rat a da ne reagira, nema na to pravo, mora zauzeti stajalište. Kroz sankcije, slanje opreme za prvu pomoć, diplomatske inicijative i, naposljetku, odgovorom kakav priliči tragičnoj sudbini milijuna izbjeglica, odražavajući iznimnu solidarnost brojnih Švicarki i Švicaraca.

Ovaj rat pokreće ludilo koje razara načela i vrijednosti naše civilizacije. Stoga je švicarsko Savezno vijeće u cijelosti usvojilo sankcije Europske unije. Ta čvrsta odluka donesena je uz strogo poštivanje prava na neutralnost, što znači da Švicarska ne podržava nijednu zaraćenu stranu na vojnom planu, bilo stavljanjem na raspolaganje vojnih postrojbi, bilo slanjem oružja. Politika neutralnosti sama za sebe ne predstavlja dogmu, nego fleksibilan instrument naše vanjske i sigurnosne politike.

Taj je instrument tijesno povezan s pojmom solidarnosti, kao i našim vrijednostima, te usmjeren, ne samo na interese Švicarske kao neutralne države, nego i na interese međunarodne zajednice. Dakle, postoji prostor za djelovanje. Neutralnost ne znači ravnodušnost. Rusija je teško prekršila zabranu pribjegavanja sili, načelo ukorijenjeno u međunarodnom pravu. Kada bi ostala neaktivna, Švicarska bi djelovala u korist agresora.

Kad oružje jednom utihne, dolazi vrijeme poslije. Tome nas uči povijest. U težnji za mirnim ishodom, Švicarska zaraćenim stranama i međunarodnim organizacijama stavlja na raspolaganje svoju diplomaciju i svoje diplomatske usluge. To je stup naše vanjske politike, kao i obrane interesa naše zemlje. Dakle, uz svu skromnost jedne male zemlje poput naše, moramo djelovati na strani sudionika svjetske sigurnosne politike, kako bismo našli rješenja za ovaj strašan sukob. Možemo, primjerice, preuzeti ulogu posrednika.

Uz istodobno podržavanje sankcija, možemo utrti put dijalogu, predložiti rješenja i potaknuti diplomatski način rješavanja problema koji nam je priskrbio ugled u cijelom svijetu. Ovaj rat gura izbjeglice, osobito žene i djecu, u nepodnošljivu bijedu. Zapad na taj izazov može odgovoriti jedino zajednički, ujedinjujući sve napore. Uloga Švicarske je važna, osobito kad je riječ o dugoročnom održavanju kapaciteta prihvata i integracije. Stoga smo, kako bismo mogli brzo i bez komplikacija primiti ukrajinske izbjeglice, aktivirali takozvani status zaštite S. Ovaj sukob duboko nas uznemiruje. Utječe na našu svakodnevicu, kako u Hrvatskoj tako i u Švicarskoj. Valja računati s njegovim dugoročnim posljedicama. Ovisnost o nafti, plinu i ostalim ruskim sirovinama ima veliku težinu s geopolitičkog gledišta.

Bit ćemo trajno i osjetno suočeni s inflacijom i rastom cijena energenata. Nameće se zaključak da ćemo posljedice ovoga rata trpjeti u Europi. Lice svijeta 24. veljače se promijenilo, i to ne na bolje. Moramo hrabro i ustrajno braniti slobodu i demokraciju. Ta borba ima svoju cijenu. Cijenu koju je Švicarska spremna preuzeti.